Patologija “kraljeva grada”

Funkcionalno nepismenih u našoj državi je oko 50% prema nedavnim istraživanjima. To su oni koji znaju da čitaju, ali ne znaju da odgonetnu šta su zapravo pročitali, tj. ne shvataju suštinu pročitanog. Sistem “trbuhom za kruhom” uzeo je maha, pa mnogi obrazovani kadrovi napuštaju državu zbog ekonomskih, ali i moralnih razloga. Zašto bi neko radioContinue reading “Patologija “kraljeva grada””

Za ideale ginu budale?

Koliko je teško biti iskren u neiskrenim vremenima? Jesu li oduvijek bila neiskrena? Jesmo li generacijama odrastali na romantičnim mitovima? Ili smo prepušteni zubu vremena zarđali? Mnogo je aspekata sa kojih treba porediti društvo od srednjeg vijeka do ovoga današnjeg. Mnogo je činilaca koji bi možda izmijenili i ono tamo?! Osnovna ćelija društva je porodica.Continue reading “Za ideale ginu budale?”

Studenti “kratki” za januarsku stipendiju?

Nije prvi put da kasne stipendije za trebinjske studente deficitarnih zanimanja. Već sam pisao o ovom problemu, kada gotovo 2 mjeseca nije bilo stipendije. Studenti deficitarnih zanimanja ostali su u tokom januara bez stipendija, bez ikakve naznake da će do kraja mjeseca ista biti uplaćena, a ostalo je svega 4 dana. Šta je razlog tome,Continue reading “Studenti “kratki” za januarsku stipendiju?”

Na današnjem meniju javne kuhinje: BUĆKURIŠ

Zamislite pekaru u kojoj pekar spava noću, gdje se prodaje hljeb star 2-3 dana. Mislite li da bi takva pekara dobro radila? Ili bi gazda morao da otpusti pekara i nađe novog radnika? Sigurno je da bi i nakon prve prespavane noći pekaru bio uručen otkaz. Da, tako je to kad se brine o svomContinue reading “Na današnjem meniju javne kuhinje: BUĆKURIŠ”

Deseti januar, dan posle

Pogledam u nebo, vedro. Čudno za mjesec januar. Rekoh sebi, prošetaću do grada. Ali, opet nešto čudno. Kao da nešto ne štima. Oduvijek je glavna fora bila slikanje u bašti trebinjskih kafića u zimskom periodu godine. Ovoga puta kao da je nešto prazno. A, onda se prisjetim. Skoro pa 4 hiljade Trebinjaca radi u susjednomContinue reading “Deseti januar, dan posle”

Jedi ono što je servirano! Nije ukusno? Nisi ti, sine, gladan.

Gledam juče TV, pojavi se kanal “K3” i prilog kako je Baka Prase obradovao mališane svojim dolaskom u Doboj. Pred par stotina, a sigurno preko hiljadu mališana nastupao je poznati jutjuber, a ono što mi je zaparalo uši jesu riječi novinarke kako je Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja častio mališane dovođenjem Bake Praseta (Bogdana Ilića) povodomContinue reading “Jedi ono što je servirano! Nije ukusno? Nisi ti, sine, gladan.”

Imamo prijatelje?

Da “imamo prijatelje”, što je M:tel-ov slogan, govori i reklama društvene igre “Nauči se čovječe” na poslovnici M:Tel-a u Trebinju, koja aludira na “Ne ljuti se, čovječe”. Kakvu poruku šalje naš internet, telefonski i kablovski operater, ne znamo, ali vjerovatno, čitajući između redova, poručuju nam da se ne ljutimo jer od Nove godine u ponudiContinue reading “Imamo prijatelje?”

Mladost – ludost

Pričamo tako, najčešće kraj čitaonice ili menze, jadamo se, nerijetko “krpimo” u Mašincu na FTN za kafu jedni druge (prava studentska, 70 dinara), dolazimo do raznih tema, potežu se ideje, zbijaju šale. . . Nekako najmučnija dođe ona zbog koje smo zapravo svi okupljeni – šta posle završenog fakulteta? Tu zastane dah, promijeni se ton.Continue reading “Mladost – ludost”

Meni daj orden, njemu povelju, pa uzmi i ti sebi šta ćeš!

“Poznajete l’ osjećaj, zove se sramota”, reče jedna pjesma Dubioze kolektiv. I stvarno, poznajem. Sramota me je. Pa zar ja i dalje nemam neki orden? Neku povelju? Gdje god se okreni, neko dobije neku uzvišenu nagradu, priznanje. Dođe mi da se zapitam jesam li ja toliko bez veze. Jesam li toliko nebitan u ovome društvu?Continue reading “Meni daj orden, njemu povelju, pa uzmi i ti sebi šta ćeš!”