ČITAMO LI SE?!

Hoće li igrači bez plata na zimsku pauzu?

Kada je FK “Leotar” ispao iz Premijer lige Bosne i Hercegovine, u upravi kluba nije se upalio crveni alarm.

Umjesto da se uprava uozbilji i uloži sve napore da se trebinjski klub vrati u viši rang, prema svemu sudeći ove godine FK “Leotar” igra bez ikakvog cilja Prvu ligu Republike Srpske.

Od starta sezone, igrači su dobili ugovore u kojima je predviđeno da prime 10 godišnjih plata, za razliku od prethodne sezone kada su, bar na papiru, imali 12 plata.

I ove sezone domaći igrači morali su da se zadovolje manjim sumama za razliku od pojačanja koja su stigla sa strane.

Nije to prvi put da je takav odnos prema domaćim igračima, iako su u pitanju momci na koje uvijek klub može da računa u teškim trenucima kad niko drugi neće da bude tu, poput posljednjeg ispadanja iz lige.

U ovom momentu, i jedni i drugi, već dva mjeseca čekaju na platu. Po ko zna koji put, plata na “Policama” nema.

I mimo plata, očigledno je da su finansije i nemar uprave veliki problem, s obzirom da su svlačionice u lošem stanju, a o terenu je suvišno i govoriti.

Na glavnom terenu treniraju i nastupaju sve selekcije, a tu je i ženski tim.

Drenaža na “Policama” bila je jedna od najboljih, ako ne i najbolja u bivšoj Jugoslaviji, ali će ostati u rubrici “nekad bilo, sad se spominjalo”, baš kao i učešće FK “Leotara” u Premijer ligi BiH, čiji je Leo bio prvi šampion prije 20 godina.

Reflektori, za koje je samo Grad Trebinje izdvojio blizu 2.000.000,00KM, a čija rasvjetna tijela je donirala UEFA preko Fudbalskog saveza BiH, još uvijek nisu zasjali na utakmici, iako su isprobani i paljeni u više navrata.

Treba imati u vidu da je od juna mjeseca ove godine FK “Leotar” dužan preko 9.000KM, preciznije 9.095.12KM za struju.

Kada je klub sa “Polica” u pitanju, prioriteti su se uvijek znali.

To nam pokazuje i zanimljiva činjenica da su fudbaleri u posljednjem kolu nastupali u Mrkonjić Gradu, a da su spavali u hotelu “Ćubić” u Laktašima, koji su udaljeni na sat i po vožnje od Mrkonjić Grada.

Stadion u Mrkonjić gradu, vjerovali ili ne, u ovom momentu ima daleko bolje uslove za fudbalere u svakom smislu, što govori koliko dugo je trebinjski klub ostao da tapka u mjestu.

Trava na stadionu gotovo i da se ne šiša, a o valjku da i ne govorimo. Sve su to goruća pitanja na koja bi i uprava kluba, ali i lokalna trebinjska vlast morala imati odgovor, ali odgovor u vidu činjenja.

Ni omladinska škola nije što je bila, a gotovo da ne postoje igrači koji su konkurentni za prvi tim koji igra u Prvoj ligi Republike Srpske.

Sve više djece odlučuje se da trenira u nekom od privatnih klubova, a uslovi za rad i treninge godinama se ne popravljaju.

Teren u kasarni stara je priča već godinama, a nadajmo se da će do izborne godine da dobije svoje obrise i da će djeca moći tamo da treniraju.

Trenutno stanje na tabeli Prve lige RS je takvo da je trebinjski klub na petom mjestu bez velike nade da će uspjeti da dođe do vrha i povratka u Premijer ligu BiH.

Igrači koji nose plave i bijele dresove, zajedno sa stručnim štabom zaista su jedina svijetla tačka stanja na “Policama”.

Međutim, i te dresove koje nose, nose već nekoliko godina, a da se nakon utakmice, kao što to širom Evrope možemo vidjeti, mijenjaju dresovima sa protivničkim igračima, ostali bi na jednoj garnituri do kraja sezone, a možda i još nekoliko sezona, dok se uprava kluba ne probudi iz zimskog sna.

Prema mojim saznanjima, u zimskom prelaznom roku više igrača bi moglo da napusti FK “Leotar” upravo iz razloga javašluka uprave, besciljnog tumaranja u Prvoj ligi RS, ali i plata koje kasne.

Hoće li fudbaleri pred praznike biti uskraćeni za dvije plate, ostaje da se vidi kroz nekoliko dana, kada je i posljednja utakmica u ovom dijelu sezone protiv FK “Laktaša”.

Treneru Olegu Ćuriću, koji je zaista oduvijek volio i cijenio ovaj fudbalski klub, i kao igrač, i kao trener, kao i igračima želim svu sreću i nadam se da će u upravi kluba već jednom biti sposobni ljudi koji vole ovaj klub i kojima je interes kluba makar i u mislima.

Đorđe Vučinić

EKSKLUZIVNO: FK “Borac“ dužan skoro 130.000KM za struju, duguju i KK “Igokea”, Ugostiteljski servis Vlade RS. . .

Lijepo je bilo pročitati nedavno kako je Elektroprivreda RS ostvarila rekordan prihod u iznosu od MILIJARDU I 200 MILIONA, međutim, taj podatak bio bi još zvučniji da su račune za struju plaćali FK “Borac” iz Banjaluke, KK “Igokea” iz Aleksandrovca, “FRUIT ECO” d.o.o. Gradiška, ali i Ugostiteljski servis Vlade Republike Srpske.

Prema mojim informacijama, dugovanja fudbalskog kluba “Borac” iz Banjaluke za električnu energiju iznose 121.502,68KM na jednom mjernom mjestu i datiraju još od prošle godine, tako da imamo neplaćene račune još od 30.09.2022. godine, dok u ovoj godini duguju gotovo u svakom mjesecu, a najviši račun bio je onaj iz 31.03. ove godine, kada je klub iz Platonove trebao da plati 14.527,78KM, što do dana današnjeg nije učinjeno.

Na drugom mjernom mjestu, FK “Borac” ima dugovanja koja takođe datiraju iz perioda od prošle godine, a ona iznose zaključno sa današnjim danom 8.175,99KM, što dovodi do konačne cifre od skoro 130.000KM koliko iznose ukupna dugovanja fudbalskog kluba “Borac” Banjaluka sa oba mjerna mjesta.

Inače, FK “Borac” duguje i Poreskoj upravi Republike Srpske 519.845,52KM na dan 01.06.2023. godine.

Veliko je pitanje šta će ostati od bivšeg šampiona nakon ove uprave.

Ni fudbalski klub iz Trebinja nije plaćao račune od maja mjeseca ove godine. Naime, FK “Leotar” za struju duguje do današnjeg dana 9.095,12KM.

Košarkaški klub “Igokea” iz Aleksandrovca ima neplaćene račune još iz avgusta mjeseca ove godine, a ukupno dugovanje za struju iznosi 5.583.50KM. Pored tih dugovanja, treba se prisjetiti i da je KK “Igokea” veliki poreski dužnik, odnosno do 01.06. ove godine dugovanje ovog kluba prema Poreskoj upravi Republike Srpske iznosilo je 1,090,567.96KM.

Da “ne cvijeta cvijeće ni u naše preduzeće” govori podatak da čak i “FRUIT ECO” d.o.o. Gradiška ima dugovanja za električnu energiju još od mjeseca juna, kada je račun iznosio 10.239.50KM, dok je ukupno dugovanje firme čiji je osnivač Igor Dodik – 31.278,48KM.

Zanimljivo je da i Ugostiteljski servis Vlade RS ima dugovanja za električnu energiju, odnosno da račune nisu plaćali već tri mjeseca, iako su u rebalansu budžeta Republike Srpske za 2023. godinu dobili preko 10 MILIONA KM. Dug Ugostiteljskog servisa iznosi 5.486,07KM.

Ovo su samo neki od dužnika, a očigledno je da Elektroprivreda RS ne želi ili ne može da naplati svoja potraživanja iako nastavlja uredno da isporučuje električnu energiju dužnicima.

Prema mojim, nezvaničnim, informacijama, JU “Vode Srpske” Bijeljina takođe duguju više hiljada KM, dok “Toplana” a.d. Prijedor duguje preko 100.000KM za struju.

Zanimljivo je da je Elektroprivreda RS u ovoj godini digla kredite u iznosu od 60 MILIONA KM, kako bi servisirala neke obaveze od ranije, a ako se samo gorepobrojani dužnici sjete da plate račune sa struju – možda se i otplati čuveni automobil marke “Tesla” koji je koštao preko 200.000KM kojeg je kupila ERS.

Đorđe Vučinić

M. Zimonjić: I poslije Dodika – Dodik

U svijetu postoji fenomen stavljanja portreta predsjednika u javne institucije. Neki bi rekli da je to zbog građenja kulta ličnosti, a neki da taj predsjednik predstavlja šefa države, u kome se ogleda narodno jedinstvo, koji je predsjednik svih građana u punom smislu te riječi.

Prošlost

Svi bez obzira na godine, i bez obzira da li uživo ili u filmovima gledali su portrete J. B. Tita na unutar institucija, pa čak unutar privatnih kuća, a sve radi građenja i kao posljedica kulta ličnosti „najvećeg sina jugoslovenskih narodna i narodnosti“ iako isti nije ni stvorio Jugoslaviju, već u krvavoj revolucionarnoj borbi preoteo vlast, potpomognut stranim faktorom, koju je zadržao do svoje smrti, brutalno se obračunavajući sa svojim neistomišljenicima tokom, a i nakon završetka onoga što se naziva Narodnooslobodilačka borba.
Od dolaska na vlast J. B. Tita u Jugoslaviji je postojala i bila dozvoljena isključivo jedna partija, opozicija nije postojala. Ako se kojim slučajem neki partijski činovnik usudio da drugačije misli sa njim se obračunavalo brutalno i brzo, kao i sa svakim čovjekom koji bi se usudio da kaže bilo šta protiv J. B. Tita
J. B. Tito je umro, a njegovi portret zadržan sve do krvavog raspada Jugoslavije, kada su konačno skinuti.

Skorija prošlost

Potpomogunut odlukama prijašnjih Viskoih predstavnika o smjeni funkcionera iz sada opozicionih partija Milorad Dodik je sada već daleke 2006. ponovo došao na vlast (prije 2006. obavljao je u jednom mandatu funkciju Predjsednika vlade Republike Srpske).
Ponovnim dolaskom na vlast Milorad Dodik se susreo sa pitanjem kako popraviti svoju tehonologiju vladanja kako zaostali koncepti poput smjenjivosti vlasti ne bi predstavljali problem. Odgovor na to pitanje nije morao da traži mnogo, dovoljno je bilo da se prisjeti na život i djelo šefa prve partije kojoj je pristupio J. B. Tita – uništavanje opozicije i svakog sa suprotstavljenim mišljenjem, recept koji su primijenili i njegovi strani partneri prilikom njegovog dovođenja na vlast.
Milorad Dodik je uporedno sa starim dobrim receptom uništavanja opozicije krenuo i sa garađenjem kulta ličnosti – njegov portret je sveprisutan, često u dimenzijama koje ni u kom slučaju ne odgovaraju njegovim zaslugama.

Sadašnjost

Autor ovog teksta neće trošiti vrijeme objašnjavajući i napominjući na kakve je sve načine Milorad Dodik uspijevao da zadrži vlast i kakvim se pritom sredstvima služio, već će autor ovog teksta samo skrene pažnju na najnoviji slučaj titoističke tehnologije vladanja – proglašavanje Đorđa Vučinića za izdajnika.
Svako demoktratsko društvo, kome i Republika Srpska bar deklarativno teži ogleda se u postojanju i poštovanju volje građana, čiji jedan od oblika ispoljavanja predstavljaju slobodni izbori.

Izbori u Republici Srpskoj pod vlašću Milorada Dodika su sve samo ne slobodni: kupovina glasova, ucjenjivanje građana zaposlenjem i najbrutalnija krađa glasova postali su svakodnevica. Imajući ovo u vidu slobodna volja građana se i ne može utvrditi, isto kao i kod svakog diktatorskog režima.

Đorđe Vučinić se usudio da podigne svoj glas u odbranu slobodne volje građana, razgovarajući o ideji novog zakona koji bi regulisao sam proces izbora, koji bi za posljedicu imao samo sprječavanje Milorada Dodika da krade glasove, čak se ne bi spriječila kupovina glasova i ucjena birača što takođe predstavlja izbornu prevaru.
Kolika je ovo prijetnja vlasti Milorada Dodika svjedoči višednevna kampanja protiv Đorđa Vučinića i oglašavanje njega izdajnikom, na stari dobri titioistički, diktatorski način.

Autor: Miloš Zimonjić

Post Scriptum
Autor teksta predlaže da se trenutni portreti Milorada Dodika u svim institucijama zamijene novim, koji će na ispravan način predstavljati njegove zasluge na očuvanju Republike Srpske (sadašnji – slika lijevo; novi – slika desno):

Odgovor Žunićima, Maljutkama, Šulićima, Stevandićima, Mazalicama, Pandurevićima . . .

Treći dan otkako Žunići, Mazalice, Maljutke i ostali “zabrinuti” sagovornici RTRS i ATV ne objasniše kako je traženje fer i demokratskih izbora jednako izdaji, licemjerstvu, uništavanju srpstva. . .

Pa, da objasnim ja, pošto 30-ak tekstova i više video-priloga ne dočaraše zamišljeno.

Za donošenje izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine postoje dva načina.

Prvi bi trebao biti redovni, koji prolazi kroz jednu specifičnu proceduru, a to je da za početak bude usvojen u Parlamentu BiH (odnosno u predstavničkom domu), da bi isti tekst morao da potvrdi organ pod nazivom “Dom naroda BiH”.

Dom naroda BiH konstituisan je sa idejom i iz razloga da se ne dogodi povreda nacionalnog interesa, odnosno donošenje akta koji je protivan ili ide na štetu jednom od tri konstitutivna naroda, pa postoji mehanizam da ukoliko 4 od 5 delegata iz jednog od konstitutivnih naroda bude PROTIV prethodno usvojene odluke u predstavničkom domu – ta odluka PADA i neće biti usvojena.

S obzirom da iz reda Srba imamo 4 predstavnika SNSD-a u Domu naroda BiH, kao i prije 5 godina kada je odbijen prijedlog izmjena i dopuna izbornog zakona kojim se traže optički skeneri za glasačke listiće, video nadzor na biračkim mjestima, te uzimanje otisaka prstiju, jasno je da zbog ove “povrede vitalnog nacionalnog interesa” Srba koji kreira SNSD na ovaj način ne možemo do fer i demokratskih izbora.

Drugi, manje popularan za javnost, način je taj da Kancelarija visokog predstavnika u BiH (OHR) nametne zakonsko rješenje, kao što se desilo za izbornu noć, kada je Kristijan Šmit izmijenio način postizbornog konstituisanja dijela vlasti u BiH (preciznije FBiH).

Visoki predstavnik ima mogućnost korištenja tzv. bonskih ovlaštenja, koja su do sada, ruku na srce, u nekim slučajevima vrlo traljavo i nemoralno korištena.

Primjera radi, nekadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun smijenio je 59 funkcionera (čitaj: protivnika SNSD-a) i time 2006. godine ponovo doveo Milorada Dodika na vlast.

Karlos Vestendorp smijenio je Nikolu Poplašena, tadašnjeg predsjednika Republike Srpske, takođe u ime i za račun Milorada Dodika.

Da ne govorimo o nekim odlukama Valentina Incka, koje su u najmanju ruku nevjerovatne i koje mi se čine kao eksperiment međunarodne zajednice.

Sve gore navedeno, uz pitanje da li su razgovarali sa Kristijanom Šmitom, predstavio sam predstavnicima OSCE na sastanku u crvenoj sali Narodne skupštine Republike Srpske.

Sastanak OSCE sa opozicionim poslanicima organizovan je isti dan (popodne), 22.03. ove godine, nakon sastanka sa vladajućim poslanicima na čelu sa Žunić Igorom (u 9 ujutro).

Rekao sam da bi uvođenjem skenera i video-nadzora međunarodna zajednica putem OHR-a pokazala da ima i prividno dobre namjere prema narodu u našoj državi.

Međutim, genijalni Igor Žunić (šef kluba “SNSD” u NSRS) cijelu stvar predstavlja kao njegovo revolucionarno otkriće, neoprezno dajući nam do znanja da je detalje sa našeg sastanka mogao čuti ili od stranaca ili pribaviti prisluškivanjem (a najprije će biti da je i jedno i drugo).

Ja sam najmanje deset puta u javnosti ponovio isto vezano za Izborni zakon BiH, blokirani Dom naroda BiH i OHR, naročito i prije nego smo i zvanično sjeli u skupštinske klupe, dok je Nebojša Vukanović o istoj stvari govorio barem 4 ili 5 puta više od mene, javno.

A onda je krenula kanonada spinovanja i manipulisanja javnosti.

Utrkivali su se ATV i RTRS ko će više skupiti sagovornika, ređale su se moralne gromade poput Pera Maljutke, Luke Petrovića, Nenada Stevandića, pa se došlo i do Darka Banjca, Srđana Mazalice, Denisa Šulića, Slobodana Župljanina, Božice Živković Rajilić, Branimira Kojića . . .

Zanimljivo je bilo i iz reda “istaknutih” opozicionara. Kaže Aleksandra Pandurević da sam izvršio političko samoubistvo. Aleksandra koja je politički mrtva odavno i koja je pokušala politički vaskrsnuti nedavno na N1 pljuvanjem po nama.

Srećom, moje viđenje politike i političko djelovanje gospođe Pandurević dva su svijeta različita.

Ove iznad ne treba ni komentarisati, dovoljno je pročitati imena i prezimena.

Da zaključim, vladajućima su pošteni, fer i demokratski izbori SINONIM za rušenje režima Milorada Dodika. To dovoljno govori o postojećem Izbornom zakonu i kakve će posljedice izazvati uvođenje skenera i video-nadzora na biračkim mjestima.

Čitava hajka pokazala je da ono što klub “Za pravdu i red” u NSRS radi itekako ne prolazi neopaženo kod naroda, ali ovi blijedi pokušaji spinovanja nisu im uspjeli.

Bravo, Žunići, Šulići, Stevandići. . . E’O VAM BANANA (košarkaškim rječnikom rečeno, da ne bude zabune kod čitalaca)!

J.P. “Prečistač otpadnih voda” Bileća pred gašenjem – ekološka katastrofa prijeti Trebinju, Herceg Novom i Bileći

Ko je posljednju platu primio za jesen 2022. godine u Opštini Bileća, pravi je srećnik, s obzirom da oni koji se finansiraju putem grantova plate nisu gledali od prošlog ljeta.

Posljednja plata koju su primili radnici JP “Prečistač otpadnih voda” u Bileći bila je ona za mjesec JUN 2022. godine. Radnici, kojih ima 23, prijetili su štrajkom početkom godine, ali s obzirom na prirodu djelatnosti kojom se bave, nisu u mogućnosti prekinuti svoj rad, niti ga smanjiti na minimalan, jer je jasno kakve posljednice po zdravlje stanovništva i životnu sredinu može da izazove njihov prekid rada.

Problem za prečišćavanje otpadnih voda za svega 10-ak dana neće biti plate, već nedostatak osnovnih sredstava za rad – ulja za kompresore i feri-hlorida.

Ovo je pravi primjer kolateralne štete pustošenja Bileće u posljednja dva mandata, kada je dug narastao na 20 miliona KM.

Preduzeće je u blokadi od januara 2023. godine, te je sav novac (10.000KM) koji je stizao iz Hidroelektrana na Trebišnjici otišao u Poresku Upravu RS.

Situacija je takva da je čak i struja pred gašenjem u ovom preduzeću.

I dok se čekaju dva miliona u Bileći, onaj Dodikov iz predsjedničkog budžeta, te onaj Viškovićev iz Vlade RS, koje je najavio i sam Milorad Dodik 21. marta, nema ni one jedne plate koju je obećao uplatiti, takođe iz predsjedničkog budžeta, na račun Opštine Bileća.

Tom prilikom je najavio da će pitanje kolektora, odnosno J. P. “Prečistač otpadnih voda” staviti na dnevni red zajedno sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS.

Koliko je ozbiljna najava bila, najbolje govori podatak da na dopis iz ovog preduzeća upućen resornom ministarstvu za vodoprivredu nema nikakvog odgovora, pa se postavlja pitanje da li uopšte ministra Sava Minića interesuje problem ovog preduzeća, ali i ekološke katastrofe koja prijeti Bileći, ali i Trebinju i Herceg Novom.

Ispuštanje zagađene vode uticaće na kvalitet životne sredine, prije svega na kvalitet vode Bilećkog jezera, koji je prvi prijemnik zagađena, ali i na kvalitet podzemnih voda i kvalitet zemljišta.

Ako kolektor prestane sa radom za 10-ak dana, koliko još sa postojećim sredstvima mogu opstati, postavlja se pitanje kakvu će vodu piti i Bilećani i Trebinjci, ali i Novljani.

Đorđe Vučinić

Dodik najavio auto-put u Hercegovini, Čubrilović ga demantovao – ove godine ništa ni od brze ceste

Nakon silnih investicija koje su preplavile Hercegovinu, red je bio da se uredi i putna infrastruktura.

Obećanje o trebinjskom aerodromu ove godine proslavlja punoljetstvo. Tako je pored vazdušnog saobraćaja na red došao i drumski.

Milorad Dodik je posljednju posjetu u Hercegovini iskoristio za nova obećanja, a ovoga puta mašti na volju došao je auto-put od Trebinja do Foče.

Kako bih provjerio koliko su ozbiljne namjere i dokle je projekat auto-puta stigao, postavio sam poslaničko pitanje na adresu ministarstva saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske.

Iako je to kompleksan projekat, na odgovor se dugo nije trebalo čekati. O auto-putu, naravno, nije bilo ni riječi. Ipak, dobili smo informacije o jednom obećanju koje polako ulazi u drugu deceniju.

Generalni projekat i studijska dokumentacija će, prema odgovoru ministra Čubrilovića, možda biti izrađeni i tokom ove godine, a s obzirom da su dogodine lokalni izbori, nije isključeno da ćemo ugledati i prve obrise kuda bi brza cesta mogla da prođe.

Po običaju, do lokalnih izbora trasa će da “šeta” u zavisnosti od volje potencijalnih glasača, a prvi metri puta, barem na brzoj cesti, neće se zadugo vidjeti.

Iako smo regija sa najgorim putnim pravcima, počevši od čuvene dionice od Foče do Šćepan Polja, čiji je projekat izgradnje mosta i sanacije postojeće dionice upravo na nivou “samo da ucrtamo kuda je najbolje”, putevi u Hercegovini su i dalje kategorija maštanja i političkih obećanja.

Ostaje pitanje hoće li prije proći “Prijedor putevi” sa sanacijom barem jedne dionice na ovom putnom pravcu od Trebinja do Foče za šta su dobili 4 miliona KM ili će čuvena brza cesta prije proći i nastaviti prema Ustiprači.

S obzirom da se radi o 4 miliona iz budžeta Reublike Srpske nije se ni čuditi zašto radovi ne počinju, jer smo mi imali situaciju da Vlada Kraljevine Holandije proslijedi 2.9 miliona evra za izgradnju puta od Berkovića do Nevesinja, a od 2018. godine otkako je grant odobren, do dana današnjeg ni marka nije uložena u taj putni pravac.

Ruku na srce, stalni pritisci i vapaji o katastrofalnom stanju puteva u Hercegovini urodili su plodom pa je makar presvučen put od Trebinja do Ljubinja, a trenutno je u izgradnji i put od Ljubinja prema Stocu.

Kakvi će nam putevi biti, ipak nije do Vlade RS, već do Hercegovaca koji biraju tu istu Vladu, a kojih nema u njoj.

Đorđe Vučinić

I policija u Vlasenici zainteresovana za slučaj “Ecoplast”, glavno pitanje – Ko stoji iza FB stranice aktivista

MUP Republike Srpske zainteresovao se za slučaj u kojem firma “Ecoplast” u vlasništvu Miroslava Kraljevića, inače dugogodišnjeg načelnika opštine Vlasenica, planira da sagradi objekat za hemijsko-termičku obradu otpadne plastike dnevnog kapaciteta 288 tona.

Naivni bi pomislili da se policija uključila u istragu koja će voditi utvrđivanju da li je ovim projektom ugroženo zdravlje stanovništva i cijeli eko-sistem, ali naivni su naivni, a naša policija – jednostavno, znate “naša policija”.

Počeli su tako pozivi građanima u svojstvu svjedoka (!?) na informativne razgovore u cilju otkrivanja (i otklanjanja) glavnog problema – ko se to okuražio, pa usprotivio da NAČELNIKOVU firmu dovodi u pitanje.

Sloboda je zaprijetila Vlasenici, pa su tako pripdnici MUP-a krenuli sa pozivima.

Poziv su, između ostalih, dobile i majka i kćerka, Nadežda i Branka Alimpić, od kojih je mlađa uključena u akciju prikupljanja potpisa protiv izgradnje objekta koji će “spržiti” 288 tona otpadne plastike dnevno, a starija, vjerovatno, u svojstvu majke koja bi po njihovim procjenama trebala imati ulogu ponavljača rečenice: “A što ti to treba u životu, okani se gluposti, ne zamjeraj se, vidiš da se i policija raspituje za to što radiš. . .”

Njihov muž i otac Dimitrije odazvao se na poziv prije 30-ak godina, a svoj život zajedno sa 28 saboraca dao je za Republiku Srpsku 26.09.1992. godine.

Nadežda nema ni društvene mreže, niti je lokalni aktivista, a glavna pitanja bila su – “Ko drži FB stranicu Eko Aktivisti Vlasenica”, “Ko je pokrenuo cijelu akciju”, “Ko to dijeli letke sa “netačnim informacijama”. . .

I drugi građani Vlasenice imali su zanimljive razgovore sa policijskim službenicima.

Uprkos policiji koja je, očigledno, stala na stranu prerade otpadne plastike nasuprot zdravlju stanovništva, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske prekinulo je postupak izdavanja ekološke dozvole za postrojenje koje bi služilo hemijsko-termičkom tretmanu otpada u opštini Vlasenica dok Vrhovni sud Republike Srpske ne donese odluku povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke, koji je podnio Centar za životnu sredinu u decembru 2022. godine.

Đorđe Vučinić

Izbori prošli, poplave dolaze – zašto Ćurić i gradska uprava ne reaguju?

Već dugi niz godina mještani trebinjskog naselja Vinogradi imaju problem sa oborinskom odvodnjom.

S obzirom da gradska vlast nije reagovala po službenoj dužnosti, stanovnici Ulice Vinogradske, preciznije 17 punoljetnih građana iz osam porodica predali su zahtjev, odnosno peticiju za rješavanje ovog problema.

Prošlo je skoro mjesec dana, a mještani nisu dobili nikakav odgovor, niti je došlo do bilo kakve reakcije gradske uprave.

To je već, reklo bi se, tradicionalno ponašanje gradske uprave Grada Trebinja, jer gotovo ni na jedan dopis do sada koji sam lično uputio nije bilo nikakve povratne reakcije.

Jedno u nizu ćutanja sa adrese Vuka Karadžića br. 2 jeste potpuno ignorisanje Etičke komisije časti mog dopisa još iz jula ove godine, kada se na sjednici Skupštine Grada Trebinja umjesto o problemima građana poput ovog, prioritet stavio na vrijeđanje i psovke.

Mještanima Vinograda odgovor ni ne treba, već neko iz Odjeljenja za komunalno-inspekcijske poslove na terenu, a vremena nema mnogo jer slijedi kišni period.

Istini za volju, doduše ne u ovoj godini, nadležni zaista jesu izašli na teren, ali rješenje ovog problema i dalje se čeka.

Budžet grada Trebinja za 2023. godinu iznosi rekordnih skoro 40 miliona KM, a rebalansom za budžet u 2022. godini našlo se 39.190.324KM što je i više nego dovoljno da se izdvoji suma od par stotina, a da ne kažem hiljada maraka da se riješi ovaj problem.

Vinogradska ulica nalazi se nedaleko od Osnovne škole “Sveti Vasilije Ostroški” i veliki broj đaka upravo tom ulicom ide u školu.

Ovim putem apelujem na gradsku upravu i gradonačelnika Mirka Ćurića da hitno reaguju, te da spriječe poplavljene domove naših sugrađana.

Đorđe Vučinić

Građani u kreditima zbog drva, a Vlada RS zbog novih limuzina

U posljednjih nekoliko sedmica Republika Srpska se zadužila za dodatnih 110 miliona KM, a to je samo „kap u moru“ pored dosadašnjeg duga Republike Srpske.

Nije problem zadužiti se ukoliko će novac otići u neku kapitalnu investiciju koja će biti u funkciji razvoja, te će se novac vratiti nazad. Znajući gdje je do sada završavao novac od kredita, a imajući u vidu dosadašnje iskustvo i prioritete Vlade RS, a najbolji i najnoviji primjer su dva vozila od 350.000KM za Republički protokol, neka nam je Bog na pomoći.

S druge strane prema podacima Centralne banke BiH imamo nikada veće zaduživanje građana, mahom u mikrokreditnim organizacijama gdje su uslovi dosta fleksibilniji od onih u bankama za dizanje kredita. Podaci sa kraja 2021. godine govore da su se građani zadužili za više od 85 miliona više nego u 2020. godini.

U vrijeme kada mnogi roditelji jedva da mogu priuštiti knjige, školski pribor, obuću i odjeću svojoj djeci, a nakon toga stiže i zima koja će biti jedna od težih s obzirom da su cijene ogrijeva znatno porasle, statistika će vjerovatno pokazati još više zaduživanja koje će otići na to da bi pokrpilo rupe kućnog budžeta.

I umjesto da se ukine PDV na osnovne životne namirnice, makar i simbolično, mjesec dana pred izbore i ukinu akcize na gorivo, država višak (u FBiH je to cifra od gotovo milijarde KM) u budžetu koji ima po osnovu poreza ne da ne troši na gluposti, već se i dodatno zadužuje!?

Za mnoge građane ovo će biti hladna zima, ali svjesni su to u vladajućoj koaliciji.

Znaju oni da većina građana nema pojma ni šta predstavlja pojam „budžet“ ili još komplikovaniji – „akciza“, ali da će znati cijeniti Marka Markovića, inače kandidata Partije na predstojećim izborima, koji ih je spasio sa par metara drva ili ih darivao u vrijeme krize papirnim novčanicama.

Na vama je, dragi građani, hoćete li ih prepoznati kao uzroke problema ili kao „dobrotvore“ koji će vas ionako potpuno zaboraviti i ignorisati i prije nego što padne prvi snijeg.

A uvjerili ste se u to nakon svakih izbora, dok za njih nikad nije bilo zime, ali je bilo i zimovanja i ljetovanja po svjetskim destinacijama, upravo zato što nemate ni puta, ni fabrike, a, mučno je to i napisati a ne proživljavati – ni večere.

Đorđe Vučinić

Dok vlast nosi pune ruke obećanja, za pripravnike već tri mjeseca nema novca

U martu ove godine JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske počeo je sa realizacijom projekta “Program podrške zapošljavanju mladih sa VSS u statusu pripravnika u 2022. godini”.

Javni poziv bio je otvoren 30 dana a krajnji rok za prijavu bio je 7. mart ove godine.

Program ima za cilj osposobljavanje mladih lica sa evidencije nezaposlenih za polaganje pripravničkog ispita i samostalan rad u struci, dok je njime obuhvaćeno 285 lica u Republici Srpskoj.

Izdvajanje po jednom pripravniku planirano je u iznosu od 600KM neto plate, odnosno 7.200KM na godišnjem nivou, dok su poslodavci dužni da snose troškove poreza i doprinosa (300KM).

Vlada Republike Srpske za ovaj projekat trebalo bi da JU Zavodu za zapošljavanje RS doznači 2.052.000,00 KM.

Iako su već odavno potpisani ugovori između pripravnika i poslodavaca, u posljednja tri mjeseca nema refundacije za poslodavce, tako da možemo pretpostaviti da Vlada RS nije solventna ili da novac ide u neke druge (predizborne) svrhe.

To dokazuje mejl koji je stigao jednom od poslodavaca, a volio bih da Radovan Višković ili Zora Vidović izađu u javnost i objasne zašto nema novca, dok s druge strane obećavaju kule i gradove, a navodno imaju spremne i desetine miliona za puteve u Hercegovini.

Gdje je nestalo tih pola miliona i zašto se ne isplaćuju, ne znamo, ali važno je da je Vlada Republike Srpske isplatila pomoć omladini u iznosu od po 100KM u jeku predizborne kampanje, dok s druge strane ne ispunjava svoje obaveze.

Da li će ovaj projekat ostati na teret poslodavcima i time se dodatno gušiti privreda i preduzetništvo, ostaje da se vidi.

Đorđe Vučinić