Ko je posljednju platu primio za jesen 2022. godine u Opštini Bileća, pravi je srećnik, s obzirom da oni koji se finansiraju putem grantova plate nisu gledali od prošlog ljeta.
Posljednja plata koju su primili radnici JP “Prečistač otpadnih voda” u Bileći bila je ona za mjesec JUN 2022. godine. Radnici, kojih ima 23, prijetili su štrajkom početkom godine, ali s obzirom na prirodu djelatnosti kojom se bave, nisu u mogućnosti prekinuti svoj rad, niti ga smanjiti na minimalan, jer je jasno kakve posljednice po zdravlje stanovništva i životnu sredinu može da izazove njihov prekid rada.
Problem za prečišćavanje otpadnih voda za svega 10-ak dana neće biti plate, već nedostatak osnovnih sredstava za rad – ulja za kompresore i feri-hlorida.
Ovo je pravi primjer kolateralne štete pustošenja Bileće u posljednja dva mandata, kada je dug narastao na 20 miliona KM.
Preduzeće je u blokadi od januara 2023. godine, te je sav novac (10.000KM) koji je stizao iz Hidroelektrana na Trebišnjici otišao u Poresku Upravu RS.
Situacija je takva da je čak i struja pred gašenjem u ovom preduzeću.
I dok se čekaju dva miliona u Bileći, onaj Dodikov iz predsjedničkog budžeta, te onaj Viškovićev iz Vlade RS, koje je najavio i sam Milorad Dodik 21. marta, nema ni one jedne plate koju je obećao uplatiti, takođe iz predsjedničkog budžeta, na račun Opštine Bileća.
Tom prilikom je najavio da će pitanje kolektora, odnosno J. P. “Prečistač otpadnih voda” staviti na dnevni red zajedno sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS.
Koliko je ozbiljna najava bila, najbolje govori podatak da na dopis iz ovog preduzeća upućen resornom ministarstvu za vodoprivredu nema nikakvog odgovora, pa se postavlja pitanje da li uopšte ministra Sava Minića interesuje problem ovog preduzeća, ali i ekološke katastrofe koja prijeti Bileći, ali i Trebinju i Herceg Novom.
Ispuštanje zagađene vode uticaće na kvalitet životne sredine, prije svega na kvalitet vode Bilećkog jezera, koji je prvi prijemnik zagađena, ali i na kvalitet podzemnih voda i kvalitet zemljišta.
Ako kolektor prestane sa radom za 10-ak dana, koliko još sa postojećim sredstvima mogu opstati, postavlja se pitanje kakvu će vodu piti i Bilećani i Trebinjci, ali i Novljani.
Nakon silnih investicija koje su preplavile Hercegovinu, red je bio da se uredi i putna infrastruktura.
Obećanje o trebinjskom aerodromu ove godine proslavlja punoljetstvo. Tako je pored vazdušnog saobraćaja na red došao i drumski.
Milorad Dodik je posljednju posjetu u Hercegovini iskoristio za nova obećanja, a ovoga puta mašti na volju došao je auto-put od Trebinja do Foče.
Kako bih provjerio koliko su ozbiljne namjere i dokle je projekat auto-puta stigao, postavio sam poslaničko pitanje na adresu ministarstva saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske.
Iako je to kompleksan projekat, na odgovor se dugo nije trebalo čekati. O auto-putu, naravno, nije bilo ni riječi. Ipak, dobili smo informacije o jednom obećanju koje polako ulazi u drugu deceniju.
Generalni projekat i studijska dokumentacija će, prema odgovoru ministra Čubrilovića, možda biti izrađeni i tokom ove godine, a s obzirom da su dogodine lokalni izbori, nije isključeno da ćemo ugledati i prve obrise kuda bi brza cesta mogla da prođe.
Po običaju, do lokalnih izbora trasa će da “šeta” u zavisnosti od volje potencijalnih glasača, a prvi metri puta, barem na brzoj cesti, neće se zadugo vidjeti.
Iako smo regija sa najgorim putnim pravcima, počevši od čuvene dionice od Foče do Šćepan Polja, čiji je projekat izgradnje mosta i sanacije postojeće dionice upravo na nivou “samo da ucrtamo kuda je najbolje”, putevi u Hercegovini su i dalje kategorija maštanja i političkih obećanja.
Put Foča – Šćepan Polje
Ostaje pitanje hoće li prije proći “Prijedor putevi” sa sanacijom barem jedne dionice na ovom putnom pravcu od Trebinja do Foče za šta su dobili 4 miliona KM ili će čuvena brza cesta prije proći i nastaviti prema Ustiprači.
S obzirom da se radi o 4 miliona iz budžeta Reublike Srpske nije se ni čuditi zašto radovi ne počinju, jer smo mi imali situaciju da Vlada Kraljevine Holandije proslijedi 2.9 miliona evra za izgradnju puta od Berkovića do Nevesinja, a od 2018. godine otkako je grant odobren, do dana današnjeg ni marka nije uložena u taj putni pravac.
Put Nevesinje – Berkovići
Ruku na srce, stalni pritisci i vapaji o katastrofalnom stanju puteva u Hercegovini urodili su plodom pa je makar presvučen put od Trebinja do Ljubinja, a trenutno je u izgradnji i put od Ljubinja prema Stocu.
Kakvi će nam putevi biti, ipak nije do Vlade RS, već do Hercegovaca koji biraju tu istu Vladu, a kojih nema u njoj.
MUP Republike Srpske zainteresovao se za slučaj u kojem firma “Ecoplast” u vlasništvu Miroslava Kraljevića, inače dugogodišnjeg načelnika opštine Vlasenica, planira da sagradi objekat za hemijsko-termičku obradu otpadne plastike dnevnog kapaciteta 288 tona.
Naivni bi pomislili da se policija uključila u istragu koja će voditi utvrđivanju da li je ovim projektom ugroženo zdravlje stanovništva i cijeli eko-sistem, ali naivni su naivni, a naša policija – jednostavno, znate “naša policija”.
Počeli su tako pozivi građanima u svojstvu svjedoka (!?) na informativne razgovore u cilju otkrivanja (i otklanjanja) glavnog problema – ko se to okuražio, pa usprotivio da NAČELNIKOVU firmu dovodi u pitanje.
Sloboda je zaprijetila Vlasenici, pa su tako pripdnici MUP-a krenuli sa pozivima.
Poziv su, između ostalih, dobile i majka i kćerka, Nadežda i Branka Alimpić, od kojih je mlađa uključena u akciju prikupljanja potpisa protiv izgradnje objekta koji će “spržiti” 288 tona otpadne plastike dnevno, a starija, vjerovatno, u svojstvu majke koja bi po njihovim procjenama trebala imati ulogu ponavljača rečenice: “A što ti to treba u životu, okani se gluposti, ne zamjeraj se, vidiš da se i policija raspituje za to što radiš. . .”
Njihov muž i otac Dimitrije odazvao se na poziv prije 30-ak godina, a svoj život zajedno sa 28 saboraca dao je za Republiku Srpsku 26.09.1992. godine.
Nadežda nema ni društvene mreže, niti je lokalni aktivista, a glavna pitanja bila su – “Ko drži FB stranicu Eko Aktivisti Vlasenica”, “Ko je pokrenuo cijelu akciju”, “Ko to dijeli letke sa “netačnim informacijama”. . .
I drugi građani Vlasenice imali su zanimljive razgovore sa policijskim službenicima.
Uprkos policiji koja je, očigledno, stala na stranu prerade otpadne plastike nasuprot zdravlju stanovništva, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske prekinulo je postupak izdavanja ekološke dozvole za postrojenje koje bi služilo hemijsko-termičkom tretmanu otpada u opštini Vlasenica dok Vrhovni sud Republike Srpske ne donese odluku povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke, koji je podnio Centar za životnu sredinu u decembru 2022. godine.
Već dugi niz godina mještani trebinjskog naselja Vinogradi imaju problem sa oborinskom odvodnjom.
S obzirom da gradska vlast nije reagovala po službenoj dužnosti, stanovnici Ulice Vinogradske, preciznije 17 punoljetnih građana iz osam porodica predali su zahtjev, odnosno peticiju za rješavanje ovog problema.
Prošlo je skoro mjesec dana, a mještani nisu dobili nikakav odgovor, niti je došlo do bilo kakve reakcije gradske uprave.
To je već, reklo bi se, tradicionalno ponašanje gradske uprave Grada Trebinja, jer gotovo ni na jedan dopis do sada koji sam lično uputio nije bilo nikakve povratne reakcije.
Jedno u nizu ćutanja sa adrese Vuka Karadžića br. 2 jeste potpuno ignorisanje Etičke komisije časti mog dopisa još iz jula ove godine, kada se na sjednici Skupštine Grada Trebinja umjesto o problemima građana poput ovog, prioritet stavio na vrijeđanje i psovke.
Mještanima Vinograda odgovor ni ne treba, već neko iz Odjeljenja za komunalno-inspekcijske poslove na terenu, a vremena nema mnogo jer slijedi kišni period.
Istini za volju, doduše ne u ovoj godini, nadležni zaista jesu izašli na teren, ali rješenje ovog problema i dalje se čeka.
Budžet grada Trebinja za 2023. godinu iznosi rekordnih skoro 40 miliona KM, a rebalansom za budžet u 2022. godini našlo se 39.190.324KM što je i više nego dovoljno da se izdvoji suma od par stotina, a da ne kažem hiljada maraka da se riješi ovaj problem.
Vinogradska ulica nalazi se nedaleko od Osnovne škole “Sveti Vasilije Ostroški” i veliki broj đaka upravo tom ulicom ide u školu.
Ovim putem apelujem na gradsku upravu i gradonačelnika Mirka Ćurića da hitno reaguju, te da spriječe poplavljene domove naših sugrađana.
U posljednjih nekoliko sedmica Republika Srpska se zadužila za dodatnih 110 miliona KM, a to je samo „kap u moru“ pored dosadašnjeg duga Republike Srpske.
Nije problem zadužiti se ukoliko će novac otići u neku kapitalnu investiciju koja će biti u funkciji razvoja, te će se novac vratiti nazad. Znajući gdje je do sada završavao novac od kredita, a imajući u vidu dosadašnje iskustvo i prioritete Vlade RS, a najbolji i najnoviji primjer su dva vozila od 350.000KM za Republički protokol, neka nam je Bog na pomoći.
S druge strane prema podacima Centralne banke BiH imamo nikada veće zaduživanje građana, mahom u mikrokreditnim organizacijama gdje su uslovi dosta fleksibilniji od onih u bankama za dizanje kredita. Podaci sa kraja 2021. godine govore da su se građani zadužili za više od 85 miliona više nego u 2020. godini.
U vrijeme kada mnogi roditelji jedva da mogu priuštiti knjige, školski pribor, obuću i odjeću svojoj djeci, a nakon toga stiže i zima koja će biti jedna od težih s obzirom da su cijene ogrijeva znatno porasle, statistika će vjerovatno pokazati još više zaduživanja koje će otići na to da bi pokrpilo rupe kućnog budžeta.
I umjesto da se ukine PDV na osnovne životne namirnice, makar i simbolično, mjesec dana pred izbore i ukinu akcize na gorivo, država višak (u FBiH je to cifra od gotovo milijarde KM) u budžetu koji ima po osnovu poreza ne da ne troši na gluposti, već se i dodatno zadužuje!?
Za mnoge građane ovo će biti hladna zima, ali svjesni su to u vladajućoj koaliciji.
Znaju oni da većina građana nema pojma ni šta predstavlja pojam „budžet“ ili još komplikovaniji – „akciza“, ali da će znati cijeniti Marka Markovića, inače kandidata Partije na predstojećim izborima, koji ih je spasio sa par metara drva ili ih darivao u vrijeme krize papirnim novčanicama.
Na vama je, dragi građani, hoćete li ih prepoznati kao uzroke problema ili kao „dobrotvore“ koji će vas ionako potpuno zaboraviti i ignorisati i prije nego što padne prvi snijeg.
A uvjerili ste se u to nakon svakih izbora, dok za njih nikad nije bilo zime, ali je bilo i zimovanja i ljetovanja po svjetskim destinacijama, upravo zato što nemate ni puta, ni fabrike, a, mučno je to i napisati a ne proživljavati – ni večere.
U martu ove godine JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske počeo je sa realizacijom projekta “Program podrške zapošljavanju mladih sa VSS u statusu pripravnika u 2022. godini”.
Javni poziv bio je otvoren 30 dana a krajnji rok za prijavu bio je 7. mart ove godine.
Program ima za cilj osposobljavanje mladih lica sa evidencije nezaposlenih za polaganje pripravničkog ispita i samostalan rad u struci, dok je njime obuhvaćeno 285 lica u Republici Srpskoj.
Izdvajanje po jednom pripravniku planirano je u iznosu od 600KM neto plate, odnosno 7.200KM na godišnjem nivou, dok su poslodavci dužni da snose troškove poreza i doprinosa (300KM).
Vlada Republike Srpske za ovaj projekat trebalo bi da JU Zavodu za zapošljavanje RS doznači 2.052.000,00 KM.
Iako su već odavno potpisani ugovori između pripravnika i poslodavaca, u posljednja tri mjeseca nema refundacije za poslodavce, tako da možemo pretpostaviti da Vlada RS nije solventna ili da novac ide u neke druge (predizborne) svrhe.
To dokazuje mejl koji je stigao jednom od poslodavaca, a volio bih da Radovan Višković ili Zora Vidović izađu u javnost i objasne zašto nema novca, dok s druge strane obećavaju kule i gradove, a navodno imaju spremne i desetine miliona za puteve u Hercegovini.
Gdje je nestalo tih pola miliona i zašto se ne isplaćuju, ne znamo, ali važno je da je Vlada Republike Srpske isplatila pomoć omladini u iznosu od po 100KM u jeku predizborne kampanje, dok s druge strane ne ispunjava svoje obaveze.
Da li će ovaj projekat ostati na teret poslodavcima i time se dodatno gušiti privreda i preduzetništvo, ostaje da se vidi.
Jutro u Hercegovini počinje uz nove investicije. Da, dobro ste čuli!
Ne, nije novi put od Tjentišta do Foče, a ni most do Šćepan Polja. Niti je aerodrom Trebinje, ni njegove Istočna i Zapadna zaobilaznica. Nije ni fabrika kondoma. Ma nije nikakva fabrika, nikakvo novo radno mjesto, pa ni HE “Dabar”.
Dobro nam došli, novi radari!
Vozači su se već dobro privikli, naučili su na kočnicu (koja doduše nekada dođe i kasno, svega 10-ak metara uz crni radar pored puta) uz onu poznatu “čuo sam ja, ne rade još, imam jednog, znaš ovog što zna onog iz policije…”.
E, pa od jutros radari rade. Najbolja fabrika novca koja će da “pojača” budžet Republike Srpske. Postavlja se pitanje gdje će taj novac na kraju završiti, a ako se po jutru dan poznaje, plašim se da će to biti isto kao sa akcizama na gorivo preko kojih ćemo graditi autoputeve ili novcem od registracija kojeg hercegovački drumovi ne ugladaše, makar da se presvuku.
Turistička sezona u Trebinju trajaće i tokom septembra, a to je prava prilika da turisti, ali i domaći stanovnici grada na Trebišnjici doprinesu državnoj kasi u vrijeme krize i inflacije.
Bezbijednost saobraćaja svakako da treba biti prioritet, ali mislim da bi normalni putevi tome mnogo više doprinijeli, nego kazne koje će stizati ukoliko se bude vozilo 61 umjesto 50 na sat, pogotovo zbog činjenice da ispred istih nisu postavljeni saobraćajni znaci koji upozoravaju na radare.
Teško će turisti, barem na jednoj od dvije lokacije u Trebinju – putu iz pravca Herceg Novog i Dubrovnika prema centru i osjetiti da su ušli u naseljeno mjesto gdje je ograničenje 50km/h.
Ipak, događaj koji je zasjenio javnost jeste da posle Kočićevog zbora ništa neće biti isto.
Republika Srpska biće nezavisna, kako je to “jubilarni” 7631. predizborni put najavio Milorad Dodik. Željka Cvijanović je na to dodala da je uvjerena da bi Petar Kočić bio ponosan na našu i svoju Republiku Srpsku.
Zlo i naopako! Kao da se Kočić upravo protiv takvih nije borio! Veliki Petar Kočić zalagao se za oslobađanje kmetova i bio pod okovima zbog kritike tadašnje vlasti.
A možda je ipak Željka u Kočićevom pisanju prepoznala sebe i svoje saradnike?
Ipak, nešto nažalost ostaje isto, a to je šatorijada uz “visok nivo provoda”.
Navikli smo da gdje god da se podigne šator a unutra ubaci mikrofon, eto i – koga drugog nego Milorada Dodika, a u posljednje vrijeme i Vlada Đajića.
Neprijatno.
Nažalost, nije bilo gen-seka Partije, Luke Petrovića da oraspoloži predsjednicu Cvijanović i isključi struju. Kao juče 10-ak puta u trebinjskom naseljima Hrupjela, Gorica i Vinogradi.
Luka Petrović odlučio je vjerovatno da premijerno izvede najavljeni eksperiment nagrađivanja štediša. Tu čast dobilo je njegovo naselje, kao i naselje njegovog kuma i gradonačelnika Mirka Ćurića, a da stvar ne bude providna, ili što bi narod rekao “da se Vlasi ne dosjete”, nagrađen je i najodaniji načelnik odjeljenja gradske uprave, gospođa Slađana Skočajić, pa su tako i Vinogradi ostali bez struje.
Da li će možda i radari biti u sistemu povremenog gašenja nije poznato, ali je jasno da će tako ušparati dosta u Hercegovini.
A kad možemo očekivati nezavisnost Republike Srpske od kriminala, krupnog kapitala i interesa stranaca, na narodu je.
Na velike vrućine koje nosi sa sobom mediteranska klima i ljeto u Trebinju teško pada masna hrana. Izgleda da je vo sa ražnja koji je pojeden u Zagori dan pred sjednicu na skupu vladajuće koalicije najteže pao šefu kluba odbornika “SNSD” i generalnom sekretaru te partije Luki Petroviću.
Od početka je sjednica krenula burno i uz niske udarce i vrijeđanja. Petrović se nije mogao kontrolisati, pa je kao pravi Brđanin pokazao svoje manire.
“Crveno, crveno, crveno, crveno je boja ljubavi. . . “
Kada je na red došla tema reflektora i FK “Leotara”, tada se i odbornik Luka Petrović sjetio svojih početaka, FK “Leotara”, ali i konvertibilne marke. Ko je tu bio “žena”, a ko “ljubavnica” otkrivalo se u daljoj raspravi.
Dok je krajnje srcecijepajuće pričao o svojoj ljubavi prema FK “Leotaru” prečesto se vraćao na “jednu konvertibilnu marku”.
“Niko od opozicije nije nikad dao ni jednu marku.”, “Što nikada niste dali ni jednu konvertibilnu marku?”, “Jesta li ikada dali ijednu konvertibilnu marku?”, “Da ste jednu marku dali…” – bili su to pokušaji manipulacije od strane Luke Petrovića, iako sam postavio prosto pitanje – “Zašto se duguju dvije plate igračima i premija od 1000KM”?
Marku, pa marku, ponavljao je u svakoj rečenici, pa sam odlučio da ustanem i simbolično dam 1KM predsjedniku fudbalskog kluba koji je takođe bio na sjednici.
Koliko je marka bila efikasna, najbolje govori činjenica da je njegova Herceg TV odmah krenula u spinovanje kako se ja tobože sprdam sa sportistima.
Ako ne računamo onaj novac koji je iznesen iz kluba ili preko kluba “otišao u vjetar”, barem za tu jednu marku sam više doprinio od Luke Petrovića ako računamo davanja “iz svog džepa”.
Ipak, plašim se da će od sada već čuvene marke barem 30 feninga “otići u vjetar” ili na razne “volijade”.
Večeras FK “Leotar” startuje u novoj sezoni Premijer lige, gdje gostuje ekipi “Željezničara”, a igračima želim svu sreću uz nadu da ćemo večeras slaviti prve bodove!
Posljednjih dana su vam puna usta mladih. Posljednjih dana su vam puna usta budućnosti koju mi činimo.
Puna su vam usta takozvane pomoći od 100 KM, pa onda još jedne novčanice pred izbore. U grupu onih koji će vam postati podanici zarad novca, krenuli ste da svrstavate kompletnu omladinu.
Kada govorite o mladosti, osim par koncerata komercijalnih pjevaljki, uzmite u obzir i javnu kuhinju za BEBE.
Kada pričate o većim kapacitetima vrtića, uzmite u obzir da je mališana sve manje. Kada govorite o boljim uslovima u predškolskim i školskim ustanovama, uzmite u obzir da roditelji djecu u pojedinim mjestima ne smiju izvesti u park ili šetnju zbog zagađenja.
Kada pominjete studente, podsjetite se da vam služe za lijepljenje plakata pred izbore i stvaranje presije za uzimanje vaših partijskih knjižica.
Onog trenutka kada spomenete smanjenje broja nezaposlenih, imajte u vidu odliv omladine koja odlazi iz svoje zemlje jer vama nije podobna.
Kada dovodite kojekakve Milice i Teodore maturantima, prisjetite se da svršeni đaci nemaju osnovne uslove da obavljaju praksu i uče da primjenjuju prikupljena znanja.
Imajte na umu kakav odnos gradite prema mladima koji učestvuju u organizacijama i projektima civilnog društva i način etiketiranja kada vam skreću pažnju na društvene pojave koje nam gutaju zajednicu. Znajte da probleme djece,omladine i mladih bračnih parova neće riješiti nikakva zgrada niti subvencije, ali hoće zdravo društveno tkivo koje ste vi upropastili.
Čemu služe izgrađeni spratovi kada postoji muka roditelja? Imajte na umu i to da postoji omladina koja je svjesna svega ovoga, koja nema želju da se natovari na državne jasle i koja neće dopustiti da je ubacite u svoj podanički koš.
Nije vam malo par decenija praznih priča o odbrani od ovih i onih?! Nama jeste.
Došlo je zrelo doba da se branimo od vas i vaših „posebnih“ sjednica koje su zapravo sve iste, pune apsurdnih izjava, vrijeđanja i nipodaštavanja građana. Prijetnje od gubitka posla, nemogućnosti volontiranja i pripravničkog staža, prijetnje zbog korišćenja aktivnog prava glasa na izborima onako kako vama ne odgovara, mobing, ucjene i podvale, to je ono što se veže isključivo za vas, „velike lokal i opšte patriote“ u službenim vozilima i helikopterima i za vas koji ste nekada znali piti kafu kući.
Vas koji ste diplomirali na fakultetima u Avtovcu, Širokom Brijegu i Brčkom, neko i u dalekom gradu na Temzi. Dok se diplomci, specijalisti i postdiplomci bore za posao, vi štampate more lažnih diploma, pohvalnica i priznanica. Dok ste izvlačili resurse i pustošili brojne opštine po vašem ćeifu, niste razmišljali o nama.
Mogli ste pokazati podršku opštini Bileća za projekat „Bileća na vodi“ kada već imaTE toliko novca. Ali niste. Niste jer jedino što znate jesu podvale, laži i besmislice. Jedino u čemu ste istinski dobri jeste dovođenje društva do kolapsa.
Mi ne želimo državu u kojoj se jedan čovjek pita za sve. Težimo društvu gdje će se znati nadležnosti svakog funkcionera i mandatara, a čija će djelanja povlačiti dvostruku odgovornost.
Ne trebamo vaše predizborne „stoje“, trebamo zdravo okruženje i prostor za napredovanje. Vi nam to ne možete pružiti.
Malo li je da „samo to“ bude razlog da odete?
Da li je malo izjava da možemo biti najbolji studenti i stručnjaci, ali ako nemamo crvenu knjižicu, sve nam je to zabluda? Da li se to pitanje poteže na „razgovorima sa mladima“ po pitanju stvaranja boljeg života u Republici Srpskoj?
Kakvu nadu vi pružate? Nagrada mladih zbog patriotizma po riječima Šulića, jeste ovih 100/200 KM?!
Raduje vas što ste sposobni da „poklonite“ ovom tužno malom broju omladine sredstva preko kojih ste nas zadužili za naredne decenije?
Predsjednica Cvijanović sumnja u broj ljudi koji napuštaju našu državu i odlaze, kao i u negativne demografske trendove (uvažena mandatarka se ipak nije osjećala dobro zbog odlaska mladih). Politička kognitivna disonanca.
Ne želimo poređenje u devijantnim pojavama sa zemljama iz regiona. Zašto je toliko važno porediti broj mladih koji napušta BiH i neku zemlju članicu EU? Hajde da gledamo ko će brže napredovati.
No, vi to ne umijete. Jer ne želite da radite, težite zadržavanju udobnih kožnih fotelja. Izbori dolaze uz vašu tvrdnju da se sa vaše strane u etar ne guraju populističke ideje i činidbe uz poruke da smo mi najveći kapital Republike Srpske.
U kapital se ulaže, kapital se ne rasipa na svakom ćošku. Ali ni to ne znate jer ste prodali sve što vam je stajalo na raspolaganju. Pozivate nas da ostanemo i gradimo živote u Republici Srpskoj.
Ostaćemo, pred nama je vrijeme. Ali ćete vi otići. Vrlo brzo.
Krajem aprila Hercegovinu je pogodilo više zemljotresa, od kojih je najjači izmjeren na 5.8 stepeni prema Richterovoj skali.
Za Trebinjce je, srećom, zemljotres prošao dosta manje kobno nego za stanovnike opština Ljubinje i Berkovići, ali je prijavljeno 58 nastalih oštećenja, kako su javili iz JU “Ekologija i bezbijednost”.
Ono što nije objavljeno tada, a ključna je stvar za nastanak štete, jeste pitanje saniranja posljedica zemljotresa.
Rješenjem o imenovanju komisije u stavu III piše da: “Grad Trebinje ne preuzima obavezu naknade štete, ali će u odgovarajućoj proceduri pokušati obezbijediti odgovarajući nivo sredstava za ovu namjenu kod nadležnih republičkih organa.”
Koji je to nadležni republički organ, na koga se i zašto se prebacuje odgovornost?
Šta ćemo u slučaju ako Grad Trebinje ne uspije obezbijediti odgovarajući nivo sredstava?
Je li zbog toga komisija kad izađe na teren tužno saopštava ljudima da se ne nadaju mnogo, te da štetu pokušaju sanirati sami?
Kažu, počnite polako popravljati kuće, jer i ono što dobijete – biće vjerovatno simbolično.
Kada su u pitanju jeftini politički poeni, iz budžeta Grada išao je novac za pomoć Opštini Kostajnica, međutim opštine Berkovići i Ljubinje (čija vlast nije u rukama SNSD-a) nisu dobili ništa iz budžeta Trebinja, a sam prijedlog o pomoći ovim, susjednim i hercegovačkim opštinama odbijen je da uđe u dnevni red na prethodnoj sjednici Skupštine Grada Trebinja.
Šta i koliko za građane Trebinja znači ovogodišnji budžet od skoro 38 miliona KM? Po svemu sudeći za običnog čovjeka ta cifra ne predstavlja ništa.
Ostaje nam samo da čvrsto držimo fige i molimo Boga, jer vjera u gradsku upravu na čelu sa Ćurić Mirkom odavno je izgubljena, osim ako niste u sistemu vlasti.
ČITAMO LI SE?! 