Podrška peticiji za očuvanje rijeke Trebišnjice

Ekološka svijest veoma je važna za svakog od nas! Prirodu moramo (sa)čuvati!

Budi i TI jedan od onih koji će dati doprinos očuvanju prirode u našem gradu. Potpiši online peticiju koja se nalazi na OVOM LINKU!

Da nije Trebišnjice, ne bi bilo ni Trebinja.

Do izgradnje brana na rijeci, Trebišnjica je bila najveća ponornica u Evropi sa 98 km nadzemnog toka i sa preko 187 km podzemnih tokova. Izgradnjom objekata hidrosistema na rijeci Trebišnjici  rijeka je svedena na dva jezera, 68 km betonskog korita i 5,5 km onoga što možemo nazvati prirodni tokom (od male brane do 1 km nizvodno od Rastoka). Tu možemo dodati  i 2,8 km Pridvoračkog kraka čija je desna obala u potpunosti uzurpirana. 

Svjedoci smo sve bjesomučnijeg i stihijskog iskorištavanja i uništavanja rijeke i njenog eko sistema. Ono malo prirodnog toka, pokriva se raznim „privremenim“ objektima  i uzurpira na razne načine. Čišćenje riječnog korita od smeća i biljne mase je  povremeno i neadekvatno i gotovo da se svodi samo na dijelu između 2 mosta.  Izvođenjem građevinskih radova na Potočini ( Ćatovića krak) uništen je cijeli jedan eko sistem i  dobijeno vještačko vodeno tijelo, (betonski kanal sa zidovima). Pridvorački krak je zagušen zelenim, plastičnim i svakim drugim otpadom. 

Uzimajući u obzir navedene činjenice, a cijeneći ozbiljnost  situacije i nesagledive  posledice koje mogu proisteći,  zahtjevamo od Skupštine Grada Trebinja, koja  je  direktno odgovorna za trenutno stanje i ugroženost rijeke, da  preduzme  sljedeće hitne mjere za spas rijeke Trebišnjice: 

1. Proglasiti zaštićenom zonom preostali prirodni tok rijeke na potezu od brane Gorica do Manastira Tvrdoš, do utvrđivanja sveukupne strategije zaštite rijeke Trebišnjice.  U to treba da su uključeni prateći izvori (vrulje), te kulturno-istorijski spomenici i ostali turistički potencijali. 

2.  Izvršiti ponovnu analizu ekološki zagarantovanog protoka kroz grad. Prilikom analize treba uključiti sve zainteresovane strane (energetika,  poljoprivreda,  vodovod, turizam, ekološka udruženja,..). 

3. Napraviti detaljno čišćenje cijelom dužinom rijeke Trebišnjice na adekvatan način. (izbaciti krupni otpad, prorijediti šašu,  očistiti riječnu travu, odvesti otpad,..)

–  Ukloniti objekte na rijeci koje imaju status “privremenih” objekata i one koji nemaju potrebne dozvole, koje dozvoljava zakonska regulativa.- Ukloniti ilegalnu i nedovršenu građevinu pored Arslanagića mosta.

–  Zadužiti komunalne službe da obezbijede adekvatno odlaganje smeća i zelenog otpada cijelom dužinom toka, te da se identifikuju i kazne  svi oni koji otpad bacaju u rijeku.

– Uspostaviti redovnu kontrolu ribogojilišta na rijeci kako bi se osiguralo da isti rade po svim ekološkim propisima i obimu za koje imaju dozvole. Razmotriti dislociranje ribogojilišta i splavova.

– Preduzeti  sve da bi se spriječila mogućnost havarije na prečistačima  otpadnih voda, koje bi za posljedicu imale strahovita zagađenja rijeke i Bilećkog jezera fekalijama.

– Formirati jedinstveno upravljačko tijelo koje bi povezalo rascjepkane službe, koje brinu o rijeci i njenim obalama,  kako se odgovornost o brizi za rijeku ne bi prebacivala sa Komunalnih službi na HET, sa HET-a na ribolovačka društva i tako u krug. Na ovaj način  bi se obezbijedilo kvalitetnije upravljanje postojećim resursima za održavanje rijeke (ljudskim i materijalnim)   i   građani bi na jednom mjestu mogli prijavljivati ekološke incidente i druge anomalije. 

4. Formirati stalno stručno-radno tijelo, (u koje će biti uključene i zainteresovana udruženja civilnog sektora) koje će utvrđivati, evidentirati i pratiti sve ključne elemente stanja rijeke i napraviti sveukupnu strategiju za poboljšanje i očuvanje rijeke Trebišnjice, njenog sliva i jezera, sa biološkog,  ekološkog i estetskog stanovišta

Ni jedan projekat vezan za rijeku ne može biti usvojen bez široke javne rasprave u kojoj će biti uključena ekolozi, biolozi i svi zainteresovani građani.  Ovo je ključni momenat za očuvanje rijeke Trebišnjice za grad i generacije koje dolaze. Rijeku nismo naslijedili od predaka već pozajmili od budućih generacija. 

Neformalna grupa građana okupljena oko FB grupe Protjerajmo ruglo iz Trebinja

Buđenje ili propast – izbor je na nama

U prethodnom periodu mogli smo da vidimo kako funkcioniše jedno društvo koje političari vode po kafanama, kako je par puta naglasila Jelena Trivić, poslanik u Narodnoj Skupštini Republike Srpske. Baš kao što i konobari prihvataju bakšiš po tim kafanama (ako im ostave koju marku), tako i Republika Srpska prihvata kamatnu stopu u iznosu od 5.02%. Obveznice nas obavezaše dugom od nekoliko stotina miliona KM. Nažalost već smo imali dugove koji su se objesili o vratove narednih generacija, a šta će biti nakon ovoga, bojim se i da zamislim.

Ne postoji domen društva i ovog trulog sistema koji funkcioniše na pravi način. Sve je klimavo i na staklenim nogama. U sve su upleli svoje sopstvene interese i korist svojih bližnjih. Ministarstvo finansija predvođeno Zorom Vidović, sigurno – ali ne i polako nas vodi u propast. Stanje opšte katastrofe. To je ista ona žena koja je izjavila na sjednici Narodne Skupštine, da ako nismo zadovoljni životom u RS, idemo u Federaciju. Pogledajte koji snimak i zapitajte se ko je doveo i postavio dotičnu na ovu funkciju. Osobu koja nema kapacitete da sklopi 2-3 rečenice. Da li takvi trebaju da nam vode državu? A ima ih koliko hoćete. Još vodi finansije. Pa dobro Vukanović i kaže da je ona grobar istih.

Zaduženja su sve veća, Republika Srpska nam pred očima propada, gotovo sva preduzeća negativno posluju, dugovi rapidno rastu, narod je sve siromašniji, ekonomija je u kolapsu kao i zdravstvo. Nemamo stalak za infuziju, ali je Đajiću imperativ na parkingu. Nekada se zapitam kako ih nije sramota da se pojave pred narodom i izuste ijednu riječ, a onda se sjetim da im je jedini interes – novac. Onaj zajednički, vitalni, ne poznaju.

БАЊАЛУКА, 8. ЈУНА /СРНА/ – Лидер СНСД-а Милорад Додик, ДНС-а Марко Павић и СП-а Петар Ђокић на конфереренцији за новинаре у Бањалуци.

Manipulacije prevazilaze granice zdravog razuma. Eto izbora, novih zaduženja i afera, pa čekaj, eto i referenduma! Malo ćemo da se otcijepimo, ponovo. Po hiljaditi put. Referendum nas posjećuje tačno koliko i Kinezi koji će graditi novi blok TE Gacko. Malo-malo pa ih eto.

U budućnosti će polovina redovnih prihoda morati da ide na vraćanje kredita. Šta se dešava sa formalnim i neformalnim institucijama koje trebaju da podstiču ekonomsku aktivnost? Ti organi moraju da budu potpuno tehnički kompetentni, tj. sposobni da u praksi koriste svoja znanja i odgovaraju samoj zajednici pa na kraju i građanima. A odgovaraju samo vrhu zajednice, jer ih je on i postavio. Samo stupanje na berzu mora da prođe uz konsultacije, koje se plaćaju milionima. Zakon o zaduživanju, dugovima i garancijama krasi jedan dio koji dopušta Vladi da radi šta god hoće i da nas stavlja u izuzetno nepovoljan položaj, ne razmišljajući kako ćemo se izvući iz tih lanaca. A kako i da razmišljaju kada tu sjede ministri poput pomenute gospođe? Za njih misli neko drugi.

Takse, poreze i doprinose plaćaju građani, no moraće plaćati i kredite koji idu ko zna gdje. Svjedoci smo srljanja u debakl i potpuno srozavanje. Ako se u Republici Srpskoj toliko dobro živi kao što tvrdi vladajuća partija, šta će nam toliki krediti?

Promjene su moguće jedino ako se narod osvijesti i ne dopusti havariju. Narod je uvijek zadnja rupa na svirali. Oni profitiraju, kupuju nekretnine, imaju trenažne letove i gledaju iz helikoptera i aviona kako Banjaluka sija do Budimpešte. A roditelji gledaju kako djetetu da kupe knjige i daju za sok sa drugarima. Borci nam umiru od gladi, ratni vojni invalidi nemaju za osnovne egzistencijalne potrebe, a oni imaju milione za avione. Izgradili su svijest koja je oguglala na njihove lopovluke i krađe. Ja ne mogu da pronađem neko drugo opravdanje za višegodišnje, pa i decenijsko postojanje istih lica na političkoj sceni.

Treba uzeti metlu i dobro tu scenu pomesti i očistiti. Nadam se da ćemo zajedno uspjeti 2022.

Nikolina Jelić

Kako se “dobrovoljno” čisti grad

Velika akcija čišćenja grada je svakako za pohvalu, ali to bi trebala (odnosno morala) biti redovna aktivnost trebinjskog komunalnog preduzeća, a ne prilika da se prikupljaju jeftini politički poeni.

Koliko je sve bilo dobrovoljno, govori nam poziv Socijalističke partije, koji se sigurno ne razlikuje od poziva svake druge organizacije, jer direktiva je direktiva.

Partijska se ne poriče! Koliko smo zarobljeni kao društvo, dovoljno pokazuje ovaj primjer da ni pripravnički staž ne može da se “dobije”, što neće proizvesti dodatne obaveze prema Partiji.

Ekološka svijest je jako važna, a ovakvim “dobrovoljnim” akcijama vladajuća koalicija samo pokušava zamazati oči naivnom narodu.

Bolje im je da ne sijeku drveće i ne uništavaju parkove, a da spriječe fekalije da se ne ulivaju u Trebišnjicu i kažu gdje je nestao novac od prečistača.

Đorđe Vučinić

Odbornici SNSD-a se hvale kako vrše nuždu na javnim površinama?!

Mladi kadar Saveza nezavisnih socijaldemokrata i odbornik u Skupštini grada Trebinja Igor Vujović – Ses pohvalio se na društvenoj mreži Facebook kako je često vršio nuždu na javnoj površini.

Naime, kako bi dokazao svoje srpstvo i antikomunizam u debati koja se vodila oko parkića u naselju Ložiona, u kojem se od 1980. godine nalazi iskopan broj 88, a u kojem su sađene ruže koje simbolišu godine života Josipa Broza – Tita, javno se “pohvalio” gdje je često volio da svrati i vrši malu nuždu, te pozvao na organizovano vršenje velike nužde.

Ne znam je li u skladu sa epidemiološkom situacijom skup više lica na jednom mjestu, ali svakako ovakva vrsta akcije je kažnjiva i tretira se kao prekršaj, tako da će vršenje nužde gospodin Vujović morati da odloži na neko drugo mjesto.

Postavlja se pitanje da li su reagovali i da li će reagovati lokalni Socijalisti, zbog jasnih uvreda na njihovu ideologiju, s kojima su Vujović i SNSD u koaliciji, kako na lokalnom, tako i na republičkom nivou.

Da bi stvar bila gora, sve ono što je Partija nekada bila uz sve njene idolopoklonce, to je upravo današnji SNSD, a sve pristalice poput Vujovića i sličnih su gotovo preslikane. Ruku na srce, nekada je Partija vukla za rukav samo one uspješnije, obrazovanije, dok je danas sve suprotno, tako da ljudi sa sumnjivim zvanjima i diplomama idu na vrh, a oni koji su iole pošteni, bez 50-100 glasova neće stići ni do najniže pozicije.

Nisam pristalica Titovog vremena upravo zbog mnogih zataškanih nedjela i jednopartijskog sistema, ali se postavlja pitanje koji je to detalj koji je Vujovića privržio Dodiku, a odmakao od Tita?

Šta je sa Jasenovačkom građom? Šta je sa barem trećinom stanovništva Republike Srpske od rata pa na ovamo? Šta je sa kreditima, kojima nas je SNSD npr. samo od početka ove godine zadužio za 162 miliona KM, a koji su česta tema u debati oko Josipa Broza? Ko će to vraćati?

Iako ovo Vujoviću nije prvi istup u javnosti protiv Socijalista u Trebinju, biće zanimljiva reakcija Luke Petrovića, koji je upravo na Zagori pored čuvene hacijende obnovio školu sa petokrakom.

Čudna je ta vladajuća koalicija, gdje ideologija ne postoji, osim za “paljenje mase”, a suštinski je savršen spoj oko jednog cilja – ličnog interesa.

Đorđe Vučinić

Trebinjska prosječna hiljadarka kao uvod u nove namete?

Ono što se može skuvati u kuhinji Saveza nezavisnih socijaldemokrata i njihovih satelitskih sljedbenika, to ni Džejmi Oliver ne može zamisliti.
Udarna vijest stigla nam je prije dva dana a u kojoj se navodi da je prosječna plata u Trebinju dostigla 1000KM.

S obzirom da je “statistika kao bikini, otkriva sve, a ne pokazuje ništa”, što je svojevremeno sportski komentator Milojko Pantić izgovorio, Trebinje je za prosječnu hiljadarku pogodno tlo za manipulacije.

Ipak, to nije ništa. U trebinjskoj Skupštini prosječna plata je 1297KM, jer ako uzmemo u obzir sva primanja, počevši od predsjednika skupštine (cca 2500KM), potpredsjednika (cca 1800KM) i dva odbornika iz reda nezaposlenik demobilisanih boraca (440-450KM), onda zaista dobijemo takav podatak.

Naravno, nećemo računati one koji ne primaju ništa u taj prosjek, a takvih je samo 25 naspram 29, ali statistički podatak je, naravno, tačan.

Tako je za prosječnog, a naivnog građanina, ovaj podatak ohrabrujući, iako vjerovatno taj ili ne radi, ili radi za minimalac ili dnevnicu od 30KM za 10 sati fizičkog rada.

Uz podatak da je život u Trebinju na visokom standardu, stiže nam i vijest da novi parking kreće sa radom. Ili preciznije rečeno – počinje da se naplaćuje tamo gdje do sada nije – u Sjevernom logoru.

I dalje nisam dobio odgovor zašto je tako visoka cijena parkinga u Trebinju tokom sezone, da smo skuplji od uvale Lapad, centra Banjaluke, mostarskog Mepasa ili Delta City u Podgorici po satnici.

Biljke nam nikakve ne trebaju, sve ćemo betonirati. A onda, zna se – ne treba ni iscrtati linije, naplaćuj!

Gotovo da više ne postoji mjesto u Trebinju, sem da nije u naselju Gorica ili Pridvorci, a da se parking ne naplaćuje. Obaveznost plaćanja parkinga i ispred gotovo svake zgrade koja je u širem centru grada, od Luča do Bregova i Ložione, dovodi do ovakvih slika našeg grada:

JKP “Parking servis” d.o.o. Trebinje mogla bi postati najprofitabilnija firma, odnosno preduzeće u gradu na Trebišnjici, a da i dalje nemamo neko moderno rješenje za parkiranje tipa parking-garaže na više spratova koja bi zadovoljila problem sve gušćeg saobraćaja. Sve se može, samo je pitanje gdje ide novac.

A ni to nije teško upratiti, jer čuveni parking servis ima tri direktora, pa će vjerovatno morati zaposliti i nekog stručnog saradnika koji će, ako ništa, smisliti nešto novo osim crtanja novih lokacija za naplaćivanje parkinga, jer u Sjevernom logoru nemamo ništa drugo sem novog pravila – plaća se.

Đorđe Vučinić

Veza “teška” 25 miliona preživjela reviziju, hoće li i krivičnu prijavu?

Kakva li je to hitnost u gatačkoj TE već godinama? Kakve su to okolnosti koje se pojavljuju nepredvidljivo? I kako za toliko godina nisu naučili da predviđaju?

A možda samo nisu naučili da u praksi primjenjuju pravo na konkurenciju. Već 5 godina unazad, javne nabavke se povjeravaju isključivo Optima Grupi, po hitnim procedurama.

Znate ono, legnete pa ne možete da spavate, pa brojite ovce. Umorite se i zaspite nakon stotinjak. E sada pokušajte da izbrojite do milion. Pa još toliko 28 puta. Možda još malo više.

Uprava nema validne i relevantne argumente koji će ići u korist hitnosti procedure pa odgovore tamo ne možemo potražiti. Ako bi možda i izvukli neki argument, razlog – nemaju temelje da ih postave na njih. Argumentacija ima neke elemente, a ovdje se oni zaobilaze u potpunosti. Argument je most, spona između pitanja i odgovora, problema i rješenja. Po ovom pitanju, odgovora nema. Jer rade protiv zakona. Jer krše sve što se kršiti može. A i ono što ne može, vjerujem da bi uspjeli. Iskustvo je čudo.

Revizija je stala jer nemamo pravnu državu. Po informacijama, tim za reviziju je uvidio kršenje zakona, praksa se nastavila i oni su prestali da rade svoj posao. Pa zašto su na tim funkcijama? Sigurno da postoje ljudi koji će časno obavljati to što oni ne mogu i ne smiju. Najveći čovjekov neprijatelj je strah. Ne dopuštajte da upravlja vama. Nikada.

18 ugovora dobila je Optima Grupa. Kada se uzme vrijednost ugovora, premašuju cifru od 25 miliona. Neko je uzeo nezakonitim putem 25 miliona. Kakve mi to institucije imamo? Šta to građani tačno finansiraju? Šta se ulaže u razvoj lokalnih zajednica? Da li o tome priča Milorad Dodik? Osoba koja je prijetila zaposlenima u Gacku, da ukoliko ne glasaju za njegov SNSD, ostaju bez posla? Namjerno kažem NJEGOV.

Nadam se da se razumijemo. Kriminal je uhvaćen, revizija je urađena, došlo se to zaključka, pa se tim povukao. Praksa još uvijek teče.

Pa valjda se tender raspisuje da bi se konkurenti nadmetali. Čija je ponuda bolja, kvalitetnija. Čije je, u ovom slučaju gorivo kvalitetnije. Javna nabavka se ne smije oboriti samo da bi se pristupilo privatnom pregovoru i pravnom licu (privrednom subjektu) dao posao. Kažem privatnom jer jedino Optima Grupa dobija pozive za prisustvo. Javna ovlašćenja se ne smiju koristiti za ubiranje sopstvenog interesa.

Dobili su posao vrijednosti preko 29 miliona. A TE Gacko, krivičnu prijavu od strane Transparency International u BiH.

Zakon o javnim nabavkama propisuje jedno. Oni rade sve suprotno od toga.

Čekamo da vidimo kako će institucije da se ponesu i da li će tužilaštvo i sudstvo krenuti pravim putem ka pravnom sistemu. Sudeći po dosadašnjem radu, većina će se voditi onim „obećanje – ludom radovanje.“

Nikolina Jelić

Nikolina Jelić: Šta je primarno, zdravlje ili profit?

Kako je Dostojevski rekao: „Učiniti prvi korak, izreći novu riječ, ono je čega se ljudi najviše plaše.“ Ja bih dodala još i da se to odnosi naročito na onu koju svi zajedno prećutkujemo iz ovih ili onih razloga.

Vođeni individualnim ili kolektivnim interesom, jasno je da ovdje dobra nema. Sve više je kako mladih tako i starijih osoba koje sa sobom nose maligna oboljenja, ne zato jer je to život, već zato što svjesno biramo da živimo sa rudnikom ispod balkona i prozora. Pozivanje na odgovornost lica koja su rukovodeća gatačkom TE i koja su napravila ekološku katastrofu, još nije ugledala lice dana. Za sada postoji samo tužba na Rješenje o odobravanju Studije uticaja na životnu sredinu površinskog kopa Centralno polje, čiji je Nacrt izradila ustanova „Institut za zaštitu i ekologiju Republike Srpske.“ Mnogi će reći da je svaki novi kop dobar, samo nek’ se kopa i samo nek’ „ona“ dimi. Pritom, kop prevazilazi apsolutno sve margine radova koji mogu biti zakonom dopušteni.

Od onolikog zelenila i Gatačkog polja, ostale su samo baruštine, jame, naslage jalovine, laporac i ostale materije koje vjetar raznosi po cijelom gradu i okolini. Ne postoji ništa što će ići u prilog zaštitnog pojasa visokog rastinja (šume). Ništa što će zaštititi zeleni pojas. Ništa što će regulisati otpadne vode i vodotoke, a ni emisije koje nas svakodnevno truju. Vozila iz rudnika svakodnevno prevoze ugalj i dižući prašinu ne dopuštaju nam da ijednog momenta udahnemo vazduh makar malo manjeg stepena zagađenosti.

Pomenuta tužba došla je od strane Centra za zaštitu životne sredine u februaru 2021. godine,  koji ima svoj projekat „Stop prljavoj energiji – jer budućnost je obnovljiva.“ Kako je u obrazloženju pomenuto, a što svi i sami znamo, prethodnih godina vršena je eksploatacija bez ekološke dozvole, dakle nelegalno. To je predmet žalbe pred Sekretarijatom Energetske zajednice. Sumnjam da je veći dio stanovnika Gacka upoznat sa ovim dešavanjem, jer naravno, kome je danas pa bitno da se zaštiti vazduh, da se zaštite vode? I zašto bi rukovodioci bili obavezani da svoje mještane o tome obavijeste? Svakako da im ne ide baš u prilog. Ostaje nam da vidimo u narednom periodu šta će se sa tužbom desiti. Nadam se da će ti ljudi uspjeti da se izbore pa i za pedalj naše zemlje.

2013. godine, kreće se sa iskopavanjem površinskog sloja uglja, rudnik se enormnom brzinom širi, ljudi više nemaju prostora da posade bašticu iza kuće jer pepeo u slojevima prekriva apsolutno sve. Elektrofilteri postoje, ali nedovoljnih kapaciteta da ostvare kvalitetno odvajanje pepela, pogotovo u periodima kada je ugalj  jako lošeg kvaliteta, te usljed nemogućnosti kvalitetnog odvajanja, filteri automatski sami ispadaju, a pepeo odlazi nama. I planeti.

Nikolina Jelić, student druge godine Pravnog fakutleta u Beogradu

Ljudi nisu svjesni da se ovakvi potezi plaćaju životima. Sankcije protiv ovih nesavjesnih ljudi nema, a mora je biti. Sredina trpi, mladi odlaze, većina se i ne osvrće, pod presijom je i priroda i javni budžet. Monopol ove kompanije se mora prekinuti, profit zasnovan na dobru koje nam je dala priroda se mora zaustaviti. Oni besplatno uzimaju od Gacka, a mi besplatno gubimo ono što je najskuplje – naše zdravlje. Oni besplatno uzimaju od naše Republike Srpske, a mi se sa itekakvim troškovima sklanjamo iz iste, u potrazi za srećnijom zvijezdom. Možda nekoga razočaram, ali – nema je. Niko ne smije da nam nameće svoje aršine, svoje aspekte posmatranja, načine na koje ćemo gledati stvari u društvu. Ne smiju ni da pokušaju. Ali, fakti koji nas okružuju kazuju drugačije.

Ono što je apsurdno je da se već u Opštem dijelu pomenute Studije navodi da će ona obuhvatiti procese zaštite prirode, pejzaža, vazduha, kulturnog i materijalnog dobra. Sigurni smo da će se zaštititi materijalno dobro, a znamo i čije. Na pejzažu takođe mogu da porade. Još malo naslaga otpadnih sirovina nam ne bi bilo na odmet.

Proces za nabavljanje ekološke dozvole došao je tek sada, nakon  toliko vremena, a taman kada i tužba po tom osnovu. Postavlja se pitanje, ako se već čelnici Republike Srpske pozivaju na kojekakvu demokratiju, kako dopuštaju da se dešava ekološki genocid i ne idu za onim načelnim vrijednostima sistema za koji tvrde da postoji i da su ga oni izgradili. Ne narod, ne građani, samo partije. Gdje je ovdje tačno moral? Gdje je pravda? Gdje je red? Gdje je zajedničko dobro? Kada će se izraditi valjana i konstruktivna Studija kvaliteta ugljenokopa? Kada će se filterima povećati snaga? Ili ne daj Bože instalirati oni koji bi koliko toliko umanjili trovanje naroda? Možda nikada? Ljepše je sebi na račun to prebaciti? Namjestiti još koji tender?

Gdje nam je pravo na život? Pravo na vazduh? Pravo na slobodu? Da li je ovo nešto na šta treba da se pristane? Zašto se niko ne oglašava? Još masu pitanja, još godine ćutanja. Ja mislim da je dosta. Zar trebamo da se u 21. vijeku borimo da udišemo slobodno? Zar je normalno da elektrane na prostoru Balkana zagađuju više nego ostatak Evrope? Da li je to dostojno čovjeka? Opet pitanja, a nadam se da će doći uskoro i do nekih odgovora. Ako je novac jedina vrijednost koju poznajemo, onda se rugamo onome koji nas je stvorio.

Činjenica je da je Gacko bilo poznato kao vazdušna banja. Sada je poznato kao odlična lokacija ukoliko želite što prije da dobijete kakvo plućno oboljenje ili pak maligno. A može i oboje. Samo izaberite. Aparat za mjerenje stepena zagađenosti naravno da ne funkcioniše, tako da nećete znati na kom ste nivou. Liježemo sa azotom, ustajemo se sa sumporom. Nalazi medicinara pokazuju da ide brzo, baš kao i iskopavanje i nova zaduženja i plovidba u minuse koji iznose preko 20 miliona. Čudno.

Koji li je cilj zaBoga?

Često se provlači priča o gradnji novog bloka. Ekvivalentno aerodromu u Trebinju. Malo malo, pa eto Kineza. Ali nešto ne dolaze. Česi su se davno sklonili. Građani ćute, jer novi blok znači nova radna mjesta. Ako ga ikada i bude, odlično je to. Neka dimi ovoliko još makar pet puta. Uzećemo članske karte i idemo na posao. Daćemo koji glas, uzeti možda koju vreću brašna, „crvenku“, pa šta? Dobićemo posao.

Dobićeš posao, ali ćeš izgubiti obraz. Pojam politike je danas izvrgnut ruglu. Pogledajte ko je vodio naše ljude onomad, pogledajte stanje danas. Oni tu trebaju biti radi nas, a ne radi sebe. Da zajedno radimo za bolje sutra, da bude jača ekonomija, da bude priroda maksimalno iskorišćena, da standard raste, a ne da nas sve više potkopavaju. Osionost. Apsurd. U borbi protiv nakaradnog režima, imamo samo sebe. A to je sasvim dovoljno. Jer je naša snaga zastrašujuća dokle god je imamo da se ustanemo i suprotstavimo njihovom iživljavanju. Da se razumijemo, tu radi veliki broj ljudi, od toga zavisi njihova egzistencija, ali neke stvari se moraju riješiti. Nad nekim stvarima mora da stoji imperativ. Ne smije se nastaviti ići linijom manjeg otpora. Većina će reći „pa kasno je sada, koliko godina se radi to što se radi, nema se tu šta.“ Nije kasno. „Al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava..“ Obmana svoje svijesti je nešto najgore i za sebe i za narod. Sasvim je racionalno kazati da je to glavni generator podmićivanja, neformalnih veza, kanala i praksi. Mjesto partijskog zapošljavanja.

Paralelno u susjednoj nam Srbiji, žele da otvore rudnik litijuma u blizini Loznice. Narod se već ustao. I u Beogradu planiraju proteste. Nakon što su odbranili svoje rijeke od monopolističkih sužnjeva, shvatili su koji je cilj vlasti. Uz to odlično zapažanje kolege Đorđa po pitanju SNS i slova D (SNSD). Samo ću napisati – Kostolac. Ista stvar kao sa Gackom. Ugljevikom takođe. Negdje pročitah jednu opasku koja je glasila da TE Ugljevik ima dimnjak visok preko 300 m, što je više i od tornja u Parizu. Ajfel bi bio tužan.

U lignit kao izvor energije, ne treba se ulagati. Možda jeste najjeftiniji, ali je i najštetniji. Aerozagađenje, efekat staklene bašte, omotač, klimatske promjene. To se mora uzeti u svakodnevni okvir. Ali to ne bi išlo u korist naše Vlade. Tako da je bolje nastaviti. Pokrenuti dijalog sa našom Vladom je suludo i pomisliti. Barem se sada tako čini. Ali neće uvijek biti tako.  

Prema analizi mreža regionalnih i evropskih nevladinih organizacija koja je urađena 2019. godine, Gacko zauzima drugo mjesto na zapadu Balkana po količini zagađenosti. Po Evropskoj agenciji za životnu sredinu, sagorijevanjem 1 kg uglja nastaje 11,6m³ dima, a m³ dima sadrži 6–14 g lebdećih čestica. Apatija i misao da se to nas ipak ne tiče, je ono što stalno radimo, a nikako ne trebamo. Kao što je zaključenje braka u srednjovjekovnim državama bila stvar dogovora dvije glave koje su bile na čelu zadruga, tako je i pravo na naš vazduh osuđeno na stvar dogovora partijskih poslušnika. Prirodu trebamo da gledamo kao nešto što smo pozajmili od naših potomaka. „Priroda je jedina knjiga koja na svim listovima nudi mnogo sadržaja“, -Gete.

U ovakvim situacijama, ćutanje nije zlato. Ćutanje je pristanak da nam uništavaju osnovna prava, da pobijaju osnovna načela zajednice. Da gaze Ustav. Ćutanje je odobrenje da nam uništavaju vazduh. Da nam uništavaju vode. Ćutanje je zločin. GOVOR JE ZLATO!

Ko?GrađaniŠta?Raditi za bolje sutraKako?Zajedno.

Nikolina Jelić

PRIORITETI – Ove godine 50% više za medijsku promociju Elektroprivrede RS

Prema pisanju Transparentno.ba, matično preduzeće Elektroprivrede Republike Srpske ove godine za medijsku promociju i marketing planira da izdvoji 90.000KM.

Postavlja se pitanje kakav je to marketing potreban za jedno monopolističko preduzeće. Da li će neko duže držati upaljen bojler ukoliko se na TV-u u udarnom terminu pojavi v.d. direktora Luka Petrović?

Dva odvojena tendera prošle godine bila su po 30.000KM, što je u zbiru 60.000KM. Medijska promocija u vrijeme pandemije i zatvaranja je, izgleda, jedan od prioriteta, te će u 2021. na dva odvojena tendera biti izdvojeno po 45.000KM, što iznosi 90.000KM.

Usluge neposrednog marketinga i medijskog predstavljanja ovo javno preduzeće platiće 50% više nego u 2020. godini, a plašim se da će se zloupotreba ovog javnog preduzeća i ovom prilikom nastaviti.

Ovaj postupak podijeljen je u dva lota, u kojima se traže televizije koje će omogućiti neposredni marketing i medijsko predstavljanje Elektroprivrede RS.

U prvom lotu (45.000KM) ,  pod neposrednim marketingom podrazumijeva se izrada i objava informacija posvećenih preduzeću, objava intervjua direktora ili drugih predstavnika ERS, kao i emitovanje obavještenja i oglasa. Uslov je da televizija ima analogno pokrivanje regionalnih centara Banjaluka, Trebinje, Foča, Bijeljina i Doboj.

U drugom lotu (45.000KM) nabavljaju se usluge medijskog predstavljanja, koje uključuju izradu i objavu informacija o aktivnostima preduzeća sa direktnim uključenjem u TV program, zatim objavu saopštenja i oglasa, gostovanje predstavnika ovog preduzeća u udarnim terminima, kao i izrada i emitovanje oglasa na internet portalu.  Uslov je da TV stanica ima analogno pokrivanje regije Hercegovine, tj. minimalno opština Trebinje, Bileća i Gacko.

Primjera radi, 2018. godine ova stavka iznosila je 15.000KM.

Vrijeme će kazati da li će Herceg TV biti jedan od dobitnika ekskluzivne šanse da se Elektroprivreda baš na njoj reklamira i da li je to samo jedan način prebacivanja novca iz javnog preduzeća u privatnu televiziju, blisku lokalnom SNSD-u.

Vidjećemo da li će se medijska promocija Elektroprivrede pretvoriti u ličnu promociju Luke Petrovića i Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

Pojavljivanje Luke i sličnih pred malim ekranima u prosječnom domaćinstvu može samo izazvati negativne efekte po poslovanje Elektroprivrede RS, jer prosječan čovjek u tom trenutku poželi da uopšte ne gleda TV, a samim gašenjem tog uređaja, potrošnja električne energije će se smanjiti.

Đorđe Vučinić

Svak’ se o svom jadu zabavio?

U jeku novih protesta, koji i nisu uzeli tolikog maha, kako u Srbiji, tako i u (samo) dva grada Republike Srpske, sjetih se prošlogodišnjih studentskih protesta.

Prvi cilj tih protesta bio je da se odbrane domovi, odnosno da se ne isele kolege koje stanuju u domovima.

Hajde što hiljade studenata koji ne žive u domovima nisu izašli na proteste, nego šta je sa onima koji su sve to posmatrali nijemo sa prozora?

Ta situacija gotovo može da se preslika na proteste ugostitelja u Republici Srpskoj. Nemoguće je da nema više konobara i gazda kafića i restorana u Istočnom Sarajevu ili Banjaluci.

Glavno pitanje koje se postavlja jeste – kako će preživjeti ljudi koji su pod kirijom, a mimo nje imaju komunalije, poreze i plate zaposlenima?

Možda nekima to ne bi bio problem da ih inspekcija dodatno nije “handrila” posljednjih sedmica.

Da je sreće, a i države, nikakav problem ugostiteljima ne bi predstavljale nove mjere zatvaranja njihovih objekata, jer u tom slučaju država bi brinula da niko ne ostane gladan i na ulici.

Sinhronizovano reagovanje gotovo svake bolnice iz Srbije i Republike Srpske još su jedan pokazatelj da nema opšte solidarnosti.

Medicinsko osoblje bi trebalo tražiti krivce u potpuno drugom smjeru. Jasno je ko je na čelu tih institucija, da gotovo i nije važna struka, već isključivo partijska podobnost, pa samim tim nikako drugačije, do niz dlaku vladajućim strukturama i ne možemo očekivati.

Je li i dalje prioritet garaža od 35 miliona za UKC BL? Gdje je novac od raskinute nabavke šatora, takozvane “poljske bolnice”, a u pitanju je 5 miliona?

Zašto su se sistematski tjerali doktori iz ove zemlje? Jer nisu partijski podobni?!

I kako će biti osoblja, kad dr Saša Borjan zbog partijske nepodobnosti ne može da dobije specijalizaciju. Saša sada radi u Dubrovniku gdje, gle čuda ima mnogo bolje uslove rada i veću platu. A, vjerovali ili ne, niko ga ne primorava da bude dio vladajuće partije.

Doktora Dražana Erića, na njegovu sreću, a našu žalost, otjerali smo od sebe. Počasnog profesora sa “Radžif Gandi” univerziteta u Indiji?! Stručnjaka svjetskog glasa koji je sabotiran zbog kćerke direktora bolnice i ujedno predsjednika OO SNSD Foča.

Kako da bude medicinskog osoblja kad ljudi sa kupljenim diplomama imaju veća mjesečna primanja od najboljih doktora? Sramotne su i bijedne plate medicinskih sestara za obim posla i rizik sa kojim se svakodnevno susreću.

I onda su krive kafane i restorani.

Ne, nije mi žao onih tajkuna koji su umislili da su gazde i čiji je samo mjesečni promet u visini od više desetina hiljada maraka dok mu konobari rade neprijavljeni i za minimalac. Ali žao mi je svih onih kojima su i dvije takve dnevnice ogromna rupa u kućnom budžetu.

Jesu li novi helikopteri i onih stotinu letova bili prioritet u vrijeme pandemije i krize? Postavlja se logično pitanje je li ta ista kriza uopšte i dohvatila vladajuću kastu?

Nadam se da će se svi ovi koji su pogođeni mjerama nepravde, u kojima su izvukli deblji kraj, kada dođe vrijeme za biranje, sjetiti da je nečiji komfor i život na visokoj nozi bio prioritet u odnosu na gladna usta njihove djece.

Ono što je najvažnije jeste da se svi solidarišemo sa problemima drugih, jer bez toga nema ni ugostiteljima, ni medicinarima, a ni studentima napretka!

Sutra će brašno biti skuplje, ali ne smijemo dozvoliti pekarima da se sami bore!

Đorđe Vučinić

Katanac

Ono kad nam oni najneodgovorniji pričaju o odgovornosti.

Crni dane, a crna sudbino! Na sedam dana u Republici Srpskoj zatvaraju se ugostiteljski objekti, frizerski i kozmetički saloni, bazeni, trgovački centri, kladionice, ustanove kulture, skijališta, pozorišta i galerije.

Škole u Republici Srpskoj već su zatvorene prethodnom odlukom kriznog štaba i prešlo se na online nastavu.

Hajde, to i nekako. Škole nam svakako ne trebaju. Dovoljne su pijace ili “malo uglađeniji marketi”, škola se može nabaviti i za pet minuta.

Ionako je to jedna od nebitnijih branši u Republici Srpskoj. Ionako, “možete biti najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti, sve to može izgledati kao zabluda”, prema riječima oca nacije, Milorada Dodika.

Zato je u Trebinju uveliko na djelu revizija članstva SNSD-a. Podržavam! Da vidimo ko je za školu, a ko za partiju!

Valjda je bitnije da su partijske prostorije otvorene. Tu se cijeli život odvija. Bez njih bi ova država potpuno prestala da funkcioniše.

Sve privatnike zatvoriti! Pa nego?! Zna se ko najviše širi koronu. Ako se fenirate, to pospješuje širenje zaraze. Ako pijete kafu, a još ako se slabo peru čaše, eto ti jada!

Nek’ se sami snalaze kako će preživjeti. Ko im je kriv što su izabrali lošu profesiju?

Ne širi je valjda Marinko Umićević i čuvena BEMA? Ili bilo koji drugi “jači” privrednik (koji je u sistemu vlasti)?

Kad smo već kod veselog Marinka, zna li ko jesu li gotove cipele za Džil Džejkobs, suprugu novog predsjednika SAD, Džoa Bajdena?

No, vratimo se temi. Veliki udar na skijališta, da se zatvore nadomak mjeseca aprila. Postavlja se pitanje, širiše li, zaboga, koronu u posljednjih par mjeseci?

Pa, ne širiše. Ne može Jahorinu preuzeti korona. Nju su već preuzele sve sumnjive transakcije, vladajuća koalicija i kriminal (što ti ga dođe jedno-te isto).

Medijska uvertira posljednjih je dana odradila dobar uvod za Krizni štab RS. Samo se izgleda cijelim orkestrom slabo dirigovalo. Čemu je onda služio sastanak od prije nekoliko dana u Vladi Republike Srpske?

Ja razumijem da se nikakva odluka ne smije donijeti bez prvog među (ne)jednakima, premijera. Dobro, među prisutnima bio je i Radovan Višković, ali mislio sam na pravog premijera, predsjednika, upravitelja, direktora, šefa i oca nacije Milorada Dodika.

Miriše li ovo na ponovno postavljanje spužvi na ulascima i izlascima iz gradova? Ipak je Mirko Ćurić prisustvovao važnom sastanku od prije četiri dana.

Nikada nisam dobio odgovor od gospodina Ćurića, niti mi je predočena stručna analiza kako su se to pokazale spužve u borbi protiv virusa korona.

Ako ništa, prvi put da mjere nisu prepisane od Srbije, postali smo originalni.

Nadam se da će trend originalnosti nastaviti i u budućnosti, pa ćemo dobiti prave mjere i u borbi protiv kriminala, korupcije, partijskog zapošljavanja, nepotizma, razaranja društva. . .


Đorđe Vučinić