Od Mičevca do Klobuka – analiza stanja i svijesti o našoj istoriji i spomenicima

Prava pobjeda dogodila se prije nekoliko dana kada je skrenuta pažnja na stanje spomenika kulture u Trebinju, ali i mnogo važnije stanje – stanje svijesti o nacionalnom blagu koje posjedujemo.

Stari grad Mičevac, o kojem datiraju zvanični podaci još iz 11. vijeka, koji je bio mjesto carine i svojevremeno mnogo veće naselje od Trebinja tokom Srednjeg vijeka, uspješno je očišćen i nakon dužeg vremena gradske vlasti su preduzele određene korake kako bi se sačuvalo nacionalno blago.

Skupštinski i javni pritisci naših sugrađana urodili su plodom, pa sada imamo Mičevac bez smeća. Nadam se da je stavljena i tačka na bilo kakav pokušaj uništavanja ovog starog grada i pretvaranja u pijesak, kako bi određeni ministri preko povezanih lica pravili kamenolom i nacionalno blago uništili za dodatni izvor prihoda. Vrijeme će kazati, a siguran sam da se niko neće usuditi da dira “u osinje gnijezdo”.

Ostaje gorak ukus što za očuvanje ovakvog jednog spomenika kulture mora da se digne “kuka i motika” i što bi najvjerovatnije bio ostavljen zubu vremena da se nije napravio javni pritisak.

Ali, kako kažu – kakav narod, takva vlast. S tim u vezi imamo primjer gdje za potrebe privatne kuće i privatnog parkinga imamo uništavanje stećaka, te apsolutnu nebrigu, što je najblaži izraz kada je su u pitanju temelji starog hrama u Policama.

U razgovoru sa ljudima iz oblasti istorije složio sam se da je u posljednje vrijeme prisutno favorizovanje Rusije i Rusa u našem narodu, što je svakako za pohvalu ukoliko gledamo neku dublju priču, međutim na mikroplanu, a konkretno odnosa Rusije i naše lokalne zajednice u poslejdnje vrijeme imamo pojedince koji sami ostvaruju kontakte i organizuju određene manifestacije.

Takvi pojedinci često nailaze na oduševljenje od strane lokalne vlasti, jer – Rusija je Rusija, a zna se šta naš narod najviše voli. Lako će naš narod zaboraviti potpis za NATO pakt, samo daj iole (često jeftine) predstave rusofilstva, što je na kraju krajeva i usađeno praktično u gene najvećeg dijela našeg naroda.

Ipak, složili smo se da se lokalna vlast nije pretjerano bavila meritumom, već po svaku cijenu podržala obostrane interese, a narodu kao narodu najlakše je prodati priču, jer isti taj narod ne zna, a ruku na srce niti ga zanima, pretjerano o Klobuku.

Nedavno je postavljena ploča stradalim Rusima na Klobuku, tanke ploče uklesane na kamenu, istorijski netačne i koja isključivo ističe stradanje Rusa. Hvala Rusima koji su bili, ruku na srce, samo manji dio Srpske vojske i vječna im slava, ali činjenica koja je (ne)namjerno izostaljena i koja će se (a preciznije je reći da je već zaboravljena) zaboraviti, jeste da je vojska brojala 3000 vojnika koji su izašli na Francuze i Turke koji su se nalazili u Klobuku.

Sama lokacija gdje je postavljena ova ploča nije ni blizu mjesta pogibije Rusa. Pravo mjesto stradanja nalazi se nekoliko kilometara dalje, pa se postavlja pitanje zašto je ova ploča tu gdje jeste, odnosno je li to po onoj “gdje god nađeš zgodno mjesto tu drvo posadi”. Je li marketinškim magovima koji su vjerovatno sve ovo uradili zbog nekolike fotografije i zamajavanja naroda bilo teško da pješače?

Veći je problem što neznanje vlada našom lokalnom sredinom, te očigledno svaka priča koja iole liči na nešto “pametno” može da prođe od strane pojedinaca koji su bliski vlasti, dok se s druge strane ljudi iz struke svjesno ignorišu, jer nisu podobni.

Srpskom narodu istorija je jako bogata, ali čini se da ništa iz nje nismo naučili, niti smo u stanju da je njegujemo i na pravi način prenosimo na nove generacije.

Đorđe Vučinić

Kako se (ne) gradi jedinstvo

Malo – malo, pa Milorad Dodik poziva na srpsko jedinstvo. Prema Dodiku i sličnima to bi u prevodu značilo – ko ne svira po Miloradovim notama, taj je izdajnik.

Često je naš javni prostor “zatrovan” potencijalnim “konačnim” rješenjima koja će staviti tačku na viševjekovne probleme. Samim tim sadašnji – gorući, ne mogu doći do izražaja.

Na nacionalnu kartu najlakše je, ali i najsigurnije ići. Barem riječima.

Ipak, ako se osvrnemo na djela, mnogi bi mogli, odnosno morali zaćutati kada je riječ o patriotizmu.

Da Milorad Dodik stvarno misli na nacionalno jedinstvo u Republici Srpskoj ne bi postojali oni čija se zvanja (mnogima je znanje misaona imenica) vrednuju i oni čije diplome ne služe ničemu jer nisu simpatizeri i članovi vladajuće koalicije.

Daleko smo mi od jedinstva, ako u Hercegovini mogu ljudi neopaženo ginuti po putevima koji su jedinstveni po tome da takvih nema nigdje od Krfa do Osla, dok se milioni ulažu i prave autoputevi na sjevernom dijelu Srpske.

Putevi Hercegovine
Putevi Hercegovine

Jedinstvo nam je misaona imenica ako i pomislimo da se oglasimo na javnom servisu – Radio televiziji Republike Srpske.

Jedinstva nema i neće ga biti sa onima koji lome kičmu kad god imaju priliku onima koji misle drugačije, a kad god su u problemu zovu upomoć.

Jedinstvena je, doduše, Republika Srpska po tome što gotovo svako javno preduzeće posluje u minusu, a nijedan direktor ne odgovara pred sudom.

Jedinstvena je Srpska i po stopi smrtnosti od korone, po tehničkom kiseoniku, po “zdravstvu koje krvari“, po broju medicinara koji se školuju za tržište rada Njemačke, Austrije, Švajcarske. . .

Jedinstvena je i po najnižim penzijama, radu na crno, minimalcu koji jedva “krpi” četvrtinu potrošačke korpe, a zvaničnoj prosječnoj plati koja mnogima predstavlja pustu želju.

Red ispred javne kuhinje u Banjaluci

Jedinstvo se gradi nenamještanjem konkursa za posao. Jedinstvo se gradi pozitivnim poslovanjem javnih preduzeća, baš kao i privatnih u vlasništvu moćnika.

Jedinstvo se gradi poštenim i fer izborima. Jedinstvo se gradi poštovanjem demobilisanih boraca VRS.

Jedinstvo se gradi cijepanjem kupljenih diploma i procesuiranjem onih koji ih kupuju, ali i prodaju.

Jedinstvo se gradi izglasanim barem jednim amandmanom opozicije na bilo koju vrstu odluke, kako u Narodnoj skupštini RS, tako i u skupštinama lokalnih samouprava.

Jedinstvo se ne gradi selektivnom pravdom. Jedinstvo se ne gradi lažima i manipulacijama.

Jedinstvo se ne gradi na Dodikov mig.

Treba li dalje? Ili je pametnome dosta?!

Đorđe Vučinić

Stvarno stanje pobija izvještaje

Da industrijska postrojenja koristi izvlače samo za sebe, da investitori kroje sudbinu industrijskih i rudarskih gradova, da se interesi pojedinaca stavljaju iznad interesa kolektiva i države, da se pravosuđe i nadležni organi ne obaziru na određena postupanja, da se institucije na dnevnom nivou makar jedanput ogluše na poštovanje zakona i pravilnika o radu, nije ništa drugo do naša realnost.

RiTE Gacko kao javno preduzeće mora poslovati po određenim dozvolama i u skladu sa određenim zakonima i pravilnicima. Da u praksi rade sve osim toga, nije ništa novo. Ekološka dozvola koja je obnovljena 2018. godine (po ugledu na onu iz 2013. godine) obuhvata različite mjere kojih ovo preduzeće mora da se drži.

Postoji zakonska obaveza da se ovo postrojenje pridržava pomenutih mjera. Mjere koje će spriječiti emitovanje emisija u vazduh, mjere koje će spriječiti emisije u vodu i zemljište, mjere za upravljanje otpadom, druge obaveze RiTE-a, te mjere koje se moraju preduzeti nakon zatvaranja postrojenja.

Tokom rada postrojenja, granične vrijednosti za zagađujuće materije se ne smiju prekoračiti. Ono što je navedeno u sklopu ekološke dozvole jeste obaveza na kontinuiran monitoring kvaliteta vazduha na nivou opštine Gacko. Dozvola je obnovljena u junu 2018. godine, a automatska stanica za mjerenje kvaliteta vazduha instalirana u okolini Osnovne škole „Sveti Sava“ u martu 2019. godine. Zakonske obaveze ne stupaju na snagu onda kada se to pojedincima dopadne, već u toku par dana po izdavanju, u ovom slučaju ekološke dozvole.

Zašto se čekalo toliko dugo? Obaveza koja je propisana ovom dozvolom jeste i kontinuirano mjerenje emisija dimnih gasova, vezano za veliku kotlovnicu. Parametar koji je pripadajući ovom dijelu monitoringa, a usput i najpogubniji po ljudsko zdravlje, jesu PM10 čestice.

Napomenuću da je u toku 2019. godine termoelektrana Gacko drugo postrojenje na prostoru zapadnog Balkana po zagađenju ovim česticama. 2016. godine, PM10 čestice su prouzrokovale 158 smrtnih slučajeva, 414 slučajeva bronhitisa kod djece i odraslih, 115 hospitalizacija.

Ovih dana, kada su na oči građana emisije otrovnih materija daleko veće nego ranije, izvještaji koje možete pogledati na zvaničnom sajtu RiTE-a, su sve osim tačni i relevantni. Na izvještajima je sve u granicama normale.

Rukovodioci RiTE-a kažu da nemaju obavezu da omoguće građanima monitor na kojem se može pratiti stepen zagađenosti vazduha. Površinski kop emituje zračenje u svakom slučaju, mazut i pepeo kuljaju iz tornja, stanovnici su svakodnevno na meti zagađenja, po običaju ćute, filteri ne rade, slobodne površine koje okružuju kop nisu ozelenjene što je takođe obaveza RiTE-a po ekološkoj dozvoli na konto koje se uvijek „čupaju“, po rubnom dijelu industrijske zone nema zelenog pojasa visokog rastinja.

Pravilnik o mjerama sprečavanja i zagađivanja vazduha i poboljšanje kvaliteta vazduha se ne poštuje. Zašto se uopšte donose zakoni i pravilnici kada se ne poštuju? Čemu to? Šta se dešava sa rijekom Gračanicom i otpadnim vodama kao i vodnom dozvolom?

Ukoliko dođe do promjena prirodnog režima voda, odgovorno lice je dužno da sve štete otkloni i da učinjenu štetu nadoknadi. Povrijedili ste i sam Ustav Republike Srpske, na koji je zdušno vladajuća klika u zadnje vrijeme poziva.

Član 35. Čovjek ima pravo na zdravu životnu sredinu. Svako je, u skladu sa zakonom, dužan da u okviru svojih mogućnosti štiti i unapređuje životnu sredinu.

Član 64. Republika štiti i podstiče: -racionalno korišćenje prirodnih bogatstava u cilju zaštite i poboljšanja kvaliteta života i zaštite i obnove sredine u opštem interesu. Razne zakone je suvišno spominjati.

Dužni ste emisije u vazduh uskladiti sa obavezama iz Nacionalnog plana smanjenja emisija, kao i ostvariti izvršenje odluka Konferencije Okvirne Konvencije UN o klimatskim promjenama, što je ratifikovano na teritoriji Bosne i Hercegovine u maju 2000. godine.

Za inženjere koji je na RiTE-u bave zaštitom vazduha, šefa službe za zaštitu životne sredine Babića te Milovića koji je izvršni direktor za proizvodnju električne energije i razvoj TE imam samo jednu poruku. Nećete se moći skrivati pod skute svojim nadređenih kada zakon zakuca na famoznu kapiju preduzeća.

Piše: Nikolina Jelić

Velika pobjeda, u toku čiščenje starog grada Mičevca

Nakon velikog pritiska na maratonskoj sjednici Skupštine grada Trebinja od strane Za pravdu i red – liste Nebojše Vukanovića i apela da se obrati pažnja na srednjovijekovni grad Mičevac, gradska uprava krenula je u veliku akciju čišćenja lokaliteta starog grada Mičevca.

Mičevac je grad o kojem datiraju zvanični podaci još iz 11. vijeka i naša je sramota što je malo Trebinjaca uopšte i čulo za ovaj grad, koji je svojevremeno više stanovnika brojao i od samog Trebinja.

Mičevcu prijeti potpuno uništavanje jer su u toku procedure, o kojima sam govorio na prethodnoj sjednici, da se na tom lokalitetu napravi kamenolom.

Nećemo dozvoliti užasno i krajnje ružno ophođenje prema našem nacionalnom blagu, a pozitivne vijesti došle su već danas, jer je počelo čišćenje ovog starog grada.

S velikom radošću mogu slobodno da objavim veliku pobjedu za naš grad i očuvanje spomenika i drago mi je da vlasti imaju koliko-toliko sluha za ozbiljne probleme.

Kamo lijepe sreće da se češće slušaju apeli trebinjskog skupštinskog kluba “Za pravdu i red”, mnogo bolje bi izgledao život u gradu na Trebišnjici.

Prenosim u cjelosti tekst portala Radio Trebinje o akciji čišćenja Mičevca:

Operativni tim JU „Ekologija i bezbjednost“ danas je, u saradnji sa Komunalnim preduzećem i Dobrovoljnim vatrogasnim društvima Jasen, Mosko i Zupci, započeo čišćenje i uređene srednjevjekovnog grada Mičevac.

Direktor JU „Ekologija i bezbjednost“ Stevan Bekan istakao je da će se čišćenje nastaviti u narednih par dana, koliko bude potrebno da se uredi taj lokalitet, koji je od izuzetnog kulturno-istorijskog značaja za Trebinje.

„Potrudićemo se da u narednim danima permanentnim kontrolama nadležnih službi pokušamo otkriti ko su neodgovorni građani, koji odlažu otpad i da se sankcionišu na zakonski propisan način“, kazao je Bekan.

Sa direktorom JU „Ekologija i bezbjednost“ Stevanom Bekanom razgovarao Darko Kurtović.

Đorđe Vučinić

Saopštenje za javnost – AFTB

Prenosim u cjelosti saopštenje za javnost AFTB koje mi je stiglo na e-mail adresu. Oduvijek sam bio za to da se u javnom prostoru moraju čuti obje strane, te prije odgovora, prenosim saopštenje u cjelosti:

Datum: 05.11.2021. godine

Sapoštenje za javnost

Povodom ponovnog neobjektivnog i površnog obavještavanja javnosti odbornika za Pravdu i red u Skuptini Grada Trebinja, Đorđa Vučinića, na račun Agrarnog fonda Grada Trebinja i Hercegovačke kuće

Dana 04.11.2021. godine na portalu „citamolise.com“ objavljen je tekst pod naslovom „Nova zloupotreba AFTB: (Ne)logičnim potezom do 65.000 KM“ u kome je po ko zna koji put izneseno niz neistina na račun naše ustanove, rukovodstva i zaposlenih, čime nam se iznova pokušava narušiti ugled, te smo zbog toga kao ustanova od javnog značaja koja se finansira i novcem građana Trebinja, primorani ponovo reagovati i obavijestiti javnost o stvarnim činjenicama.
Hercegovačka kuća u Istočnom Novom Sarajevu otvorena je 09.06.2021. godine na trgu Srbija i rezultat je dogovora o saradnji dvije lokalne zajednice, Trebinja i Istočnog Novog Sarajeva, kako bi se proizvodi lokalnih poljoprivrednih proizvođača i prerađivača mogli pronaći na policama prodajnih objekata van Trebinja. Tada je postignut dogovor i potpisan ugovor da Hercegovačkom kućom u Istočnom Novom Sarajevu gazduje SRC „Slavija“ u čijim se prostorijama prodajni objekat i nalazi, radi lakšeg upravljanja objektom i smanjenja troškova poslovanja. Dakle, Agrarni fond, kao vlasnik franšize i je istu ustupio SRC „Slavija“. Obaveza Agrarnog fonda je bila da opremi objekat inventarom, čiji smo vlasnici, napuni police robom naših poljoprivrednih proizvođača i uredno ga snabdijeva po potrebi, a SRC „Slavija“ vodi taj objekat, sa pažnjom dobrog domaćina, ostvaruje prihode i sukcesivno plaća robu po ispostavljenim fakturama, servisira sve ostale obaveze, iz marže na proizvode, za šta imamo uredno potpisan ugovor. Dakle, Agrarni fond ne izdvaja nikakva sredstva za plaćanje poslovnog prostora, što je više puta i pomenuto u medijskim nastupima direktora naše ustanove. Na potpuno identičan način posluje i Hercegovačka kuća u Banja Luci, već pune tri godine.
Na sjednici Skupštine opštine Istočno Novo Sarajevo, u Rebelansu Budžeta predviđena je budžetska stavka na prihodovnoj strani na koji se knjiže sredstva od prodaje proizvoda u Hercegovačkoj kući, kako bi se od tih sredstava, a ne budžetskih sredstava građana Istočnog Novog Sarajeva, mogli plaćati prozvodi. Dakle, pomenuta sredstva su potpuno novi prihod, koji nema veze sa redovnim Budžetom koji opština planira, jer je to sopstveni prihod SRC „Slavija“, ali je morao biti uvršten u budžetski dokument, zbog trezorskog načina poslovanja. I to je uređeno u Rebalansu Budžeta, jer je Hercegovačka kuća otvorena polovinom godine, kada je izvorni budžetski dokument već bio usvojen.
Gospodine Vučiniću, to biste morali znati, s obzirom da ste odbornik koji učestvuje u raspravi i donošenju Budžeta u Skupštini Grada Trebinja!
U tekstu se pominje i loš promet, što je apsolutno netačno. Jako smo zadovoljni načinom funkcionisanja Hercegovačke kuće u Istočnom Novom Sarajevu i prihodom koji ostvaruje, ali i domaćinskim vođenjem objekta od strane rukovodstva i zaposlenih u SRC „Slavija“, kao i podrškom koju smo dobili od strane načelnika opštine i rukovodstva opštine za otvaranje ovakvog jednog objekta.
Sav prihod od poslovanja svih Hercegovačkih kuća troši se na plaćanje roba poljoprivrednim proizvođačima, kao i na pomociju njihovih proizvoda i njih samih, a ne na zloupotrebe na koje se uvaženi odbornik poziva. Više puta je ponovljeno da je Hercegovačka kuća jedan od najboljih projekata podrške poljoprivredi, što su potvrdili i mnogi eminentni stručnjaci, ali i činjenica da se i u drugim lokalnim zajednicama u Republici Srpskoj, Srbiji, Federaciji BiH otvaraju lokalni prodajni objekti po uzoru na naš!
Gospodine Vučiniću, vašim tendencionim izvještavanjem, pokušavajući da budete kao „Vaš šef“ samo nanosite štetu našoj ustanovi i svemu što radimo za poljoprivredne proizvođače. Nama ne trebate objašnjavati Vaše krajnje namjere, jer su nam odavno jasne, političar ste i pokušavate da se izborite za poziciju na listi za naredne izbore i već ste krenuli u političku kampanju, pa mislite da ćete omalovažavanjem svih i svega u ovome gradu to postići, ali objasnite porodicama koje svoje proizvode plasiraju kroz Hercegovačku kuću zašto to radite?!
Kao i više puta do sada, ponovo Vas pozivamo da posjetite Agrarni fond i blagovremeno i ispravno se informišete o svemu što Vas zanima, pa onda izlazite u javnost sa analizama i Vašim zapažanjima, a ne ovako populistički sa poluinformacijama i dezinformišete javnost. Naša vrata su Vam otvorena, sa zadovoljstvom vas očekujemo. Agrarni fond Grada Trebinja Hercegovačka kuća (Herzeg house)

NOVA ZLOUPOTREBA AFTB: (Ne)logičnim potezom do 65.000KM

Rebalansom budžeta od 26.10.2021. godine Skupština opštine Istočno Novo Sarajevo odlučila je da iz svog budžeta izdvoji 65.000KM za kupovinu robe iz Hercegovačke kuće.

S obzirom da je Hercegovačka kuća prodavnica koja djeluje u okviru Agrarnog fonda grada Trebinja postavlja se pitanje zašto robu koju AFTB proizvodi i prikuplja od trebinjskih proizvođača plaća Istočno Novo Sarajevo koje je u okviru sportske dvorane “Slavija” dalo u zakup prostorije Hercegovačkoj kući.

Nismo dobili odgovor koliko novca AFTB izdvaja na zakup prostorija u okviru nove sportske dvorane ili je možda u pitanju besplatno korištenje.

Načelnik opštine Jovan Katić na sjednici Skupštine opštine rekao je da opština kupuje proizvode od Hercegovačke kuće koje kasnije preprodaje kupcima, što je u izjavi za medije potvrdio njegov zamjenik Aleksandar Kostović.

“Hercegovačka kuća radi u okviru SRC Slavija, sav prihod koji se napravi ide za plaćanje radnika, mi nabavljamo robu kupci uzimaju”, zaključio je Kostović.

Postavlja se dosta logično pravno pitanje – da li radnike plaća zakupac ili zakupodavac, te koja je uopšte uloga Hercegovačke kuće ako njene radnike plaća opština Istočno Novo Sarajevo, a robu otkupljuje.

Zašto onda opština Istočno Novo Sarajevo nije osnovala svoju prodavnicu?

Da li se tajna krije u tome što Hercegovačka kuća ima loš promet ili ipak u transferu novca između lokalnih samouprava, kako bi se novcu prikrio trag, a on dalje završio u nekom od džepova SNSD-ovih funkcionera?

Očekuje se objašnjenje gospodina Veselina Dutine o čemu se zapravo radi, te da li je ovo još jedan od primjera zloupotrebe gradskog preduzeća AFTB.

Đorđe Vučinić

NA POLICAMA NIŠTA NOVO: Fudbaleri bez plata i premija

U fudbalskom klubu “Leotar” ponovo finansijski problemi. Iako je Elektroprivreda Republike Srpske na čelu sa Lukom Petrovićem prije svega nekoliko dana prebacila u taj klub 385.000KM, fudbalerima se ne isplaćuju plate. Prije samo nekoliko mjeseci i iz gradskog budžeta u “Leotar” se slilo blizu pola miliona KM.

Premije od osvajanja Kupa RS igrači takođe nisu primili, iako im je FSRS dužan 10.000KM, a ista cifra obećana im je i na prijemu kod gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića.

Ni premije od istorijske pobjede na Koševu igračima nisu isplaćene iako je uprava po igraču dužna isplatiti 300KM. Od 17. septembra prošlo je skoro mjesec i po, a o novcu ni traga, ni glasa.

Fudbalerima i stručnom štabu puna podrška, momci se srcem bore i ostvaruju kakve-takve rezultate, ali pojedinci iz uprave moraju se zapitati jesu li tu zbog fudbala ili zbog ličnih i političkih interesa.

Sramota je da pojedini fudbaleri koji dolaze sa strane nemaju novca da plate ni kiriju za stan. Kako uprava misli da sa takvim odnosom prema igračima dobije rezultate na terenu? Hajde što se ne isplaćuju plate, već nema nikoga ni da “osokoli” igrače i kaže: “Bravo, momci, samo naprijed.”

Šta je bilo sa obećanim pomoćnim terenima i hoće li u bivšoj kasarni gdje oko 400 trebinjske djece u dva omladinska pogona trenira biti dugo obećavane vještačke trave ili će i to zemljište postati pogodno za nove zgrade, vrijeme će kazati.

Još od marta 2017. godine tadašnji gradonačelnik Luka Petrović izjavio je da se prave pomoćni tereni sa vještačkom travom u blizini Grada Sunca, te da je preduzeće HET izdvojilo i uplatilo u budžet Grada 162.000KM. Šta je bilo sa tim novcem, ko brine o mladim talentima i da li FK “Leotar” svjesno ide u provaliju da bi pojedinci izvukli što bolji položaj?

Očekujemo odgovore od Gordana Mišeljića, ali i Željka Radovića, koji je prema mojim informacijama “siva eminencija” uprave fudbalskog kluba i osoba koja bi mogla da odgovori na pitanje zašto je protiv Borca prije nekoliko dana izveden kombinovani sastav, te zašto je trebinjski klub u prvenstenoj utakmici protiv Borca pokazao znatno slabiju igru u drugom poluvremenu.

Opširnije u video prilogu na ovom linku.

Đorđe Vučinić

Mušnica

Kada stavimo fokus na sadašnjost, može se dogoditi da prilično brzo poželimo da to nismo uradili. Jedino što se dešava jeste naš povratak na staru realnost u kojoj je teško dobiti podršku kada se radi o nečemu drugačijem. Juče je u sali gatačke Skupštine održana prezentacija Centra za životnu sredinu o svim štetnim dejstvima termoelektrane po najdužu evropsku ponornicu – Mušnicu. Tom prilikom je predstavljen i kratak film o Mušnici gdje smo mogli da vidimo kakvom prirodom smo okruženi i koliku smo prednost dali prljavom interesu u odnosu na nju.

U toku diskusije je rečeno da je prilikom izgradnje termoelektrane prevagnuo energetski interes u odnosu na onaj koji je bio usmjeren na razvoj poljoprivrede na području Gatačkog polja. Građani i zaposleni na RiTE su često mogli čuti kako je Gacko u par slučajeva održalo na nogama energetski sektor i snagu na ovim prostorima. Time se vode oni koji su na čelu ovog javnog preduzeća, koje je srozano do temelja, a ta praksa nažalost ni danas nije popravljena.

Na ovu prezentaciju i otvoreni dijalog su pozvani i čelni ljudi RiTE-a, kao i predstavnici vlasti u Gacku. Međutim, nismo ni sumnjali da se niko od njih neće pojaviti. Prisustvovala je jedino zaposlena u Odjeljenju za prostorno planiranje, koja je na pitanje moderatorke i novinarke Kovačević, da li će vlast učiniti nešto povodom enormnog zagađenja i narušavanja prava i zakona, odgovorila da ne zna i da to trebamo pitati njene nadređene. Kada će se prestati sa stranačkim zapošljavanjem i postavljanjem neškolovanih kadrova? U opisu ovoga Odjeljenja jeste briga o raznim javnim poslovima Opštine, među kojima je svakako i ekologija. Ako neko zaposlen u tom sektoru nije kompetentan da sroči rečenicu i odgovori ljudima koji su došli i iz inostranstva u malo Gacko, nije mi jasno zašto je uopšte zasnovan radni odnos. Osim interesa stranke, naravno, ma koja bila u pitanju. Smatram da je mogla makar napisati nekoliko teza i reći nešto mimo obrasca koji im se svakodnevno servira na gotovo.

Da rukovodstvo RiTE-a neće doći, moglo se i prije pozivanja znati. Ti ljudi iz njima znanih razloga ne žele ni da uđu u običnu debatu i dijalog, ne žele da čuju mišljenje građana. Da li su odlučili da je to za njih definitivno nebitno? Možda smatraju da ne trebaju da se podignu iz svojih fotelja da razgovaraju o svemu što rade? Obilaženje oko zakona ih je sačuvalo u foteljama, jer na tom principu leži naš tzv. sistem. Temelji ovakvih praksi su ušuškani duboko u osnovi čudne države. Čule su se i priče o tome kako Vladimir Putin „štiti“ ideje upotrebe uglja, pa bismo se trebali smiriti, jer ako gigantskoj Rusiji ne smeta, što bi nama. Pozdravljaju Vas gospodo svi mogući filteri i pogoni za prečišćavanje. Čisto sumnjam da će baš svi koji rade u energetskom sektoru, tendere koristiti za nabavljanje filtera koji ne funkcionišu. Nisu sve države, banana države. U toku dvomjesečnog istraživanja, pronađena je JEDNA gaovica. Gaovica je na spisku strogo zaštićenih vrsta, a postoji i tendencija da se svrsta u kritično ugrožene vrste. Komentar se sveo na – dobro je i da je ta pretekla. A i jeste, koliko se o okolišu ovdje vodi računa. Mušnica je bila rijeka prve klase, sada je u nekim dijelovima spala na vodotok treće i četvrte. Stanje se vremenom samo pogoršava jer se ništa ne radi po tom pitanju. Bosna i Hercegovina se obavezala Sofijskom deklaracijom na dekarbonizaciju ekonomije do 2050. godine. Samim tim priča o novom bloku, kojom se vode u toku kampanja, pada u vodu. Što smo svi znali, možda samo neki nisu htjeli izgovoriti.

Ako je načelnik Milinković već govorio o Švajcarskoj, zašto niko ne poteže nikakvo pitanje oko daljih razvojnih planova Gacka? Da li je zaista RiTE jedina opcija? Šta je sa stočarstvom, turizmom, pogotovo seoskim? To nas možda može okrenuti ka švajcarskom putu, a obzirom na neulaganje u razvoj Gacka, čini mi se da se odustalo od Švice.

Nikolina Jelić

Ko o čemu, Luka o poštenju

O tempora, o mores!

Gradski odbor Saveza nezavisnih socijaldemokrata Trebinje posljednjih dana je aktivniji nego obično. Prvo su se nadovezali na “opozicionog” odbornika i sazvali press-konferenciju kako bi osudili kriminal i korupciju u Republici Srpskoj, a danas su otišli i korak dalje tvrdeći da postoje pojedinci koji su iznad naroda i čije finansije “običan” čovjek ne može dostići.

Sve bi to bilo u redu i tačno da su govorili o čelnicima upravo te stranke i tog gradskog odbora, no licemjerstvu i pokušajima obmane naroda nikad kraja. Ono što se skuva u kuhinji SNSD-a sve manje građani jedu, ali i mirišu, a Luka Petrović i mudre glave SNSD-a misle da će njihova mirođija imati prolaznu ocjenu ukoliko je dodatno začine novim lažima i obmanama.

Prošlo je godinu dana otkako je ista “kuhinja” servirala navodni stan u Beogradu koji je u vlasništvu Nevenke Vukanović, inače majke narodnog poslanika i lidera Za pravdu i red – liste Nebojše Vukanovića, pa se uskoro ispostavilo da su krivotvorili ugovor poznatog fudbalera Nenada Milijaša provjerom kod notara, a da je na, takođe izmišljenoj, adresi zapravo preduzeće, te da na toj lokaciji ne postoji niti jedan stambeni objekat.

Nikada nisam dobio odgovor na odborničko pitanje: “Ko to zaboga finansira Nebojšu Vukanovića i naš pokret”, iako je prošlo nekoliko mjeseci od postavljanja pitanja i skoro godinu dana otkako je Luka Petrović najavio da će otkriti imena finansijera.

Ono što je posebno sramno jeste činjenica da se za ovakve gnusne laži i spinove po ko zna koji put do sada koriste JAVNI mediji koje finansiraju svi građani Republike Srpske. Novinarska profesija je, nažalost, ponovo dotakla dno na RTRS-u. Herceg televiziju koja se takođe finansira iz budžeta svih građana, iako je privatna, uzaludno je i pominjati.

Šta će ko da radi od svog novca to nikoga ne bi trrebalo da zanima, ako je taj novac stečen poštenim radom. I sam Nebojša Vukanović je u X navrata javno istakao kolika su njegova primanja od Narodne skupštine Republike Srpske kao i koliki su prihodi od njegovog sajta i Youtube kanala. Niti jedna jedina marka ne može se povezati sa bilo kakvim tenderom ili malverzacijom zloupotrebom javnih preduzeća.

Može li se to isto reći i za npr. Luku Petrovića? Prema mojem mišljenju ne.

Nikada, takođe, nije objasnio taj vjerni navijač FK “Leotara” šta je to potpisivao u hotelu “Drina” u Bijeljini na recepciji, te da li je njegovo “navijanje” plaćeno iz budžeta Grada Trebinja, Elektroprivrede RS, HET-a ili nekog drugog javnog preduzeća.

Luka Petrović bi mogao napokon položiti račune narodu otkud hacijenda na Zagori, u selu bez stanovnika, vrijedna više miliona KM. Otkud u kompleksu hacijende gradska rasvjeta, šta rade mašine i radnici Agrarnog fonda i Vodovoda. Mogao bi se pozabaviti i Prima-apartmanima u Beogradu. Te cifre se sigurno ne slažu sa njegovim imovinskim kartonom koji je odbio da podnese Centralnoj izbornoj komisiji u propisanom roku, što je dužan kao odbornik da učini.

Svoj imovinski karton, takođe, nije prijavio ni 2016. godine. Postavlja se pitanje – ZAŠTO, ako je sve čisto i pošteno?

Bilo bi lijepo da nam detaljnije objasni svoju izjavu iz skupštinske diskusije kada i kako je ta čuvena “otadžbina stara 280 godina” dobila bazen i da li je možda neko od Lukinih predaka bio ktitor. Prevazilazi li to redovna primanja v.d. direktora Elektroprivrede Republike Srpske?

I za kraj, Nebojša Vukanović sigurno nikada ne bi imao priliku da posjeti svog prijatelja dr Dražana Erića u inostranstvu da je SNSD znao da cijeni hirurge svjetske klase, pa tako umjesto “krvarenja u zdravstvu” imamo najbolje stručnjake koje cijene zemlje inostranstva i koje ih objeručke prihvataju, jer ni Njemačka, ni Katar, a sigurno ni Švajcarska i Danska kao uslov za zaposlenje ne traže člansku karticu vladajuće partije, a ni određeni broj glasova za ostanak kod poslodavca.

P.S. : Jedva čekam Zakon o porijeklu imovine, a kako radili, tako nam i Bog pomogao.

Đorđe Vučinić

Trebinjski SNSD da krene od sebe kada priča o kriminalu i korupciji (VIDEO)

Čitajući trebinjske portale koji su juče pisali o konferenciji za medije gradskog odbora SNSD Trebinje mislio sam da se radi o satiričnim tekstovima. Međutim – ne lezi vraže. Da nije žalosno, bilo bi smiješno kako to Luka Petrović i trebinjski SNSD pokušavaju izigravati pravednike pozivajući na rasvjetljavanje korupcije i kriminala.

Ništa ne bi bilo “čudno” da ta konferencija nije samo nastavak na uvertiru dan ranije koju je dao Slavko Vučurević, sada već bivši član PDP-a. Gospodin Vučurević je iznio brojne kritike na račun vrha Partije demokratskog progresa, nazvao ih kriminalcima, kolaborantima, saradnicima stranih službi…

Sve to je kao na “volej” dočekao Luka Petrović, ali uz njega nažalost i dva udruženja – trebinjski logoraši i Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata, koji nisu imali potpisnika iza svojih saopštenja. Tužno je gledati kako ljudi koji su ginuli i krvarili za Republiku Srpsku stoje uz Luku Petrovića i Milorada Dodika, a vjerovatno sve zarad nekih mrvica, jer se sigurno niti jedan borac Vojske Republike Srpske nije borio za ovakvu Srpsku kakvu imamo danas.

O Vučureviću je odavno sve rečeno, a ovoga puta se ispostavilo da mu je lični interes, odnosno status u PDP-u važniji od upotrebe tehničkog kiseonika u trebinjskom zdravstvu i 40-ak preminulih ili drugim riječima rečeno – stoprocentne smrtnosti na invanzivnim respiratorima. Nije dao svoju podršku kako bi se sazvala Posebna sjednica iako je bio svjestan da od njegovog potpisa zavisi sazivanje iste.

Njegovom novom (ili ipak starom) prijatelju, Luki Petroviću bolje bi bilo da se pozabavi svojim redovima, a ne da manipuliše narodnim masama. Neka istraži diplome svojih najbližih saradnika, kriminalne afere i sumnjive tendere, stanje u FK “Leotaru” gdje i dalje kasne plate a premije nisu ni isplaćene, pa se time dokaže koliko je protiv kriminala i korupcije.

Tužna je činjenica da je pravosuđe u Republici Srpskoj u “kandžama” Saveza nezavisnih socijaldemokrata, a još tužnija da se ne procesuiraju svi oni koji su se “ovajdili” o državu, a s propašću države, višemilionskim minusima u javnim preduzećima su bili bogatiji za nekretnine i ko zna koje novčane iznose.

Očigledno je da Luka Petrović i Slavko Vučurević nisu smjeli ni pod razno dozvoliti da se raspravlja u trebinjskom parlamentu o stanju u zdravstvu, ali su ipak smjelo uprli prstom u neke druge “afere”.

Naravno, ukoliko je iko iz vrha bilo koje partije u kriminalu, podržavam da se sve istraži i počinioci kazne. Ipak, važno je znati da se riba čisti od glave.

Zašto nije bilo pomena o Nenadu Nešiću i prekinutoj istrazi od strane Republičkog javnog tužilaštva, nije poznato, ali dalo bi se naslutiti. Vrijeme će kazati, kao što je kazalo i u slučaju gospodina Vučurevića ko su pravi i istinski opozicionari i borci za promjene, a ko kalkulanti željni isključivo ličnih privilegija.

Valjalo bi da Luka Petrović objasni svoj put od čuvene 128-ice do hacijende na Zagori i Prima apartmana, a Zakon o porijeklu imovine će, ako Bog da, staviti tačku i na tu priču.

OPŠIRNIJE U VIDEO PRILOGU NA OVOM LINKU.

Đorđe Vučinić