Na zahtjev građana. . .

Zahtjev građana često se spominje kada vlast uvodi nove namete. Tako je prije godinu dana gotovo svako parking mjesto ispred zgrada koje su bliže centru obilježeno i počela je naplata parkiranja.

Kada su mnogi skočili, mahom preko društvenih mreža (i, hvala je Bogu anonimno preko pojedinih portala, poput TrebinjeLive), pobunili se i pitali ZAŠTO, odgovor iz vrha gradske uprave bio je da je to urađeno “na zahtjev stanara”.

Tako se za zgodan parking našao i čuveni teren za basket u naselju Ložiona.

117896019_429415748016788_4912020651852961669_n

Suvišno je i govoriti koliko je momaka odraslo na tom terenu, koliko ih je sa tog terena prešlo u dvoranu u Bregovima, te odatle u mnoge dvorane po Evropi.

Novi momci koji odrastu na ovom terenu sigurno će biti odlični šuteri, jer cijena promašaja mogla bi biti i cijena nove haube ili cijena novog retrovizora koji bi mogao biti oštećen.

117535566_329394611443431_8285746338743010006_n

Aktuelna gradska uprava uvijek je imala genijalne ideje, a još genijalniju realizaciju.

Tako je krompir koji je zasađen u Gomiljanima u vrijeme krize i posjete Milorada Dodika, prema nezvaničnim informacijama, propao, najvjerovatnije usljed neodržavanja.

Screenshot_20200407-212217_Chrome-500x371

Naravno, služio je svrsi, fotografije su izašle u eter,  a mediji pohvalili vlast kako brine za svoje građane, koji su dobili olakšanje nakon rezultata propalih robnih rezervi i nedostatka osnovnih namirnica širom prodavnica i marketa.

Screenshot_20200407-211355_Samsung-Internet

Možda je i krompir svjesno žrtvovan, jer je to polje pogodno za novi aerodrom.

Sa druge strane ima i logike, jer je Luka Petrović najavljivao isključivo velike projekte i investicije u predizbornoj kampanji 2016. godine, tako da pored sporta, ni krtola više nije u fokusu.

Ne znam za krtolu, ali politika SNSD-a i satelita pokazala je koliko voli sport u Trebinju. Pored neizvijesne sezone za KK “Leotar”, uništenog FK “Leotara” i za sada “na respiratoru” RK “Leotara”, treba spomenuti i pozitivan zadatak partije.

Ne, ne mislim na poslovanje nepostojećeg kluba FK “Viktorija” u plusu.

117646138_300035818088450_4253279497447962552_n

Naime, prošle godine završni turnir KUP-a RS u rukometu bio je u Trebinju, a zadatak partije je bio da to bude što posjećenije.

Simpatična scena koja mnogo govori o svemu, odigrala se blizu dvorane “Miloš Mrdić”, kada je jedan stariji sugrađanin i “istaknuti član Partije”, što se može vidjeti gotovo svaki dan po komentarima podrške po društvenim mrežama (stariji od 60 godina) upitao: “Gdje se igra taj rukomet”.

Pored toga što je zahtjev građana bio da imaju osnovne namirnice u vrijeme pandemije i policijskog časa, pa se reagovalo krompirom i dolaskom Milorada Dodika, pa i onaj kojim su zamolili da ispred svog doma plaćaju parking, pa makar i mjesečni, vjerovatno želeći da dodatno napune gradski budžet, zahtjev onih nestašnijih, koji su “voljeli” da pucaju prije 20-30 godina, da im se izađe u susret – da normalno žive, nije naišao na podršku gradske uprave.

Borci su prije 10-ak dana imali proteste, a na njih se odgovaralo pozivima noć ranije, ucjenama i prijetnjama, kako se ne bi pojavili na protestu.

Zahtjev građana očigledno ima dvostruku ulogu kod njegovih tumača, tako da će nivou čitave Republike Srpske, pa i samom Trebinju u jeku sezone ugostiteljski lokali ostati da rade do 23:00, kako bi se “spriječilo širenje zaraze virusom korona”.

116685288_581546515870119_3511003274000768165_n

Za povećanje cijene električne energije pravi zahtjev je saopšten najavljenim masovnim protestima prošle godine, tako da taj izgovor nije uspio “da prođe”.

Pravi zahtjev građana je da se ne puca, iako puca po svim šavovima.

Sve u svemu, samo nek’ smo zdravo i da malo za’ladi, jer je pakao.

A bliži se i ta jesen, pa će građani dobiti priliku da svoj zahtjev zaokruže.

Đ.V.

Kako zaista žive studenti u Lukavici i zašto ćute?

Piše: Sanja Vasković/Spin-info

Istočno Sarajevo osim što predstavlja administrativni i privredni centar istočnog dijela Republike Srpske, može se pohvaliti statusom studentskog grada. Opština Istočno Novo Sarajevo sjedište je četiri fakulteta Univerziteta Istočno Sarajevo. Međutim, studenti ne učestvuju u društvenim promjenama i nisu aktivni u borbi za svoja prava, što potvrđuje i dugogodišnji problem adaptacije i izgradnje studentskog doma u ovoj opštini.

Rješenje je na pomolu, a na smještaj u adaptiranu zgradu trenutno čeka oko 300 studenata Elektrotehničkog, Mašinskog i Poljoprivrednog fakulteta, te Muzičke akademije. Načelnik Istočnog Novog Sarajeva Ljubiša Ćosić izjavio je juče u razgovoru sa rektorom UIS Milanom Kulićem da treba utvrditi dinamički plan aktivnosti da studentski dom na području te opštine bude završen do kraja 2021. Rektor UIS Milan Kulić izrazio je nadu da će Univerzitet 2022. za svoj 30. rođendan dobiti i zgradu Rektorata.

Poznato nam je da je Studentski centar Istočno Novo Sarajevo raspisao javni poziv za kupovinu zgrade koja treba da bude adaptirana i izgrađena kao studentski dom, i očekujemo da u narednom periodu ovaj posao bude okončan u potpunosti i izgradnja ovog objekta u našoj opštini počne. Ono što je najbitnije, raduje nas odluka o izdvajanju 7,5 miliona KM u poboljšanje studentskog standarda u Istočnom Novom Sarajevu“, izjavio je načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo Ljubiša Ćosić za Spin Info.

Izgled novog studentskog doma

Predstavnici studenata u martu ove godine tvrdili su da su procedure za početak adaptacije zgrade za potrebe studentskog doma stale, optužujući tadašnju direktoricu Studentskog centra za opstrukcije. Studentski predstavnici poručili su da daju rok od sedam dana da procedure počnu. Ako se to ne desi, biće i protesta na kojima će, kako su naveli, tražiti ostavka direktorice. Protesta nije bilo, direktorica je smijenjena, na njeno mjesto postavljen novi direktor, a procedura prolongirana za naredni period.

Na loše uslove u trenutnim studentskim domovima u Lukavici studenti, barem javno, ćute. A ko će drugi nego oni koji bi trebali biti nosioci promjena u čitavom društvu podići glas i boriti se za svoja prava?

A i predstavnici studenata o lošim uslovima njihovih kolega ćute. Ćute i na pitanja koja smo im uredno dostavili, a još uvijek nismo dobili odgovor. Pitali smo hoće li se preuzimanjem funkcije novog direktora Studentskog centra konačno krenuti sa procedurom za adaptaciju zgrade za potrebe studentskog doma?

Koji su najveći problemi studenata Univerziteta u Istočnom Sarajevu? Smatraju li da je UIS zapostavljen u odnosu na Univerzitet u Banjoj Luci gdje studenti imaju mnogo bolje uslove?

Pitali smo i šta misle o aktivnom učešću studentskih predstavnika u političkom životu RS?

(Kao i uvijek, ostavljamo mogućnost da objavimo odgovore ukoliko stignu na našu adresu.)

Studenti su postali pasivni, čak i za pitanja koja se tiču njihovog standarda. Nedavno su njihove kolege u Srbiji pokazali kako se bori za svoja prava. Razočarani odlukama predsjednika Srbije izašli su na ulice i pokazali svoje nezadovoljstvo. U isto vrijeme, predstavnici studenti u RS slikali su se sa aktuelnim ministrom za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo Republike Srpske.

(Doduše, nije im prijetila ista opasnost kao u Srbiji, ali studentske solidarnosti i podrške u borbi za ostvarivanje prava ne bi bilo na odmet.)

Potražili smo odgovor sa lica mjesta, od prosječnih studenata koji su smješteni u Studentskom domu u Lukavici. Prenosimo njihove odgovore i pritisak na nadležne da što prije krenu sa potrebnim procedurama i poboljšaju uslove boravka i studiranja u Lukavici.

“Stari dom, smješten u zgradi fakulteta, potpuno je neuslovan za život i rad studenata. U muškom paviljonu imaju 22 sobe, u koje je smješteno po 5 – 6 studenata. Svi oni koriste samo dva toaleta i dvije tuš kabine. Slično je i u ženskom. Tamo je 13 soba, i 4 – 5 djevojaka u jednoj. Takođe zajednički koriste dva toaleta. Sobe su razdvojene gipsanim pločama i čuje se svaki zvuk s hodnika i iz drugih soba. Čak prema hodniku ne postoje zidovi, već su ormari postavljeni tako da igraju ulogu pregrada. Ormara naravno nema dovoljno, i to je problem, kako u starom tako i u novom domu, fali namještaja. Još jedan od problema je i taj da u novom domu nema tople vode čitav dan, štedi se, pa se bojler uključuje samo u određeno vrijeme, čak i sada kada se apeluje na veću brigu o higijeni!

Kada je riječ o novom domu, smještenom u bivšoj kasarni “Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici, najveći je problem udaljenost menze. Potrebno je 15 – 20 minuta samo u jednom smjeru. Tri puta dnevno, a za neke obroke se i ne isplati ići. Zbog svega ovoga većina studenata ide na ručak, a ostale obroke preskače i uprkos tome ne postoji mogućnost da se plaća samo ono što studenti koriste u menzi. Takođe, ne postoji opcija plaćanja samo smještaja ili samo ishrane po cijeni koja je niža od pune cijene.

Izvor: Gerila

Nadamo se da će se kvalitet smještaja i uslovi studiranja u narednom periodu poboljšati. Ovim putem apelujemo na nadležne da se pozabave pitanjem studenata budući da su ljudi, posebno visokobrazovani, osnova razvoja svake lokalne zajednice i stub razvoja cijele Republike Srpske“, navedeno je u pismu grupe studenata koje borave u Studentskom domu “Lukavica”.

Studenti još uvijek nisu svjesni da se za bolji položaj u društvu i bolje uslove studiranja, moraju boriti sami, na izborima, putem studentskih organizacija ili čak protestima kao legitimnim načinom izražavanja nezadovoljstva.

Osim toga, sve značajne društvene promjene u istoriji  pokrenuli su studenti kao predstavnici zdravog društvenog tkiva koje treba biti budućnost i nosilac razvoja svakog društva.

Zašto studenti ćute i svojom pasivnošću postaju samo biračko tijelo za manipulisanje?

Već godinama studenti u Istočnom Novom Sarajevu čekaju na poboljšanje uslova, a da li će se 2021. konačno useliti u novi dom, ili će ovaj projekat biti prolongiram za još koju godinu, ostaje da pratimo obećanja nadležnih i razvoj planiranih projekata na području ove opštine.

Zar nam je za promjenu i vijek malo?

Piše: Lana Zečević

Od običnog poklona za rođendan, do najbolje knjige koju sam pročitala. Nisam nikad davala recenzije za neku knjigu, uglavnom me događaji inspirišu. Međutim, ova je sklop dešavanja i ljudskih osobina koje su spojene u jednu knjigu“Čujte Srbi”.

Opisan je jedan narod do najsitnjih detalja sa gledišta jednog stranca koji kaže da je on svojim izborom postao dio naše nacije. Jedan stranac je prepoznao u nama sve ono najbolje i najgore što čini naš narod.

CUJTE-SRBI-CUVAJTE-SE-SEBE-Arcibald-Rajs_slika_O_91305989

Čitajući ovu knjigu, u mojoj glavi su se prožimale razne emocije. Naleti iskrene oduševljenosti detaljima kojih ni sama nisam bila svjesna, do naleta bijesa jer me pogodila istina. Pročitajte ovu knjigu kao ogledalo nas samih, odnosno nas Srba.

Što je najbitnije, sažeta je knjiga pa neće oduzeti puno vremena našem zaposlenom narodu, pogotovo omladini. Političari bi je trebali pročitati, ali njih istina ne boli, oni su naučeni da stvaraju laži i u istima žive.

Možda nije dobro što su u knjizi otkrivene sve naše mane, ali kao što se može naučiti iz iste: MI SMO SAMI SVOJI NAJVEĆI NEPRIJATELJI.

Biramo svoje lidere, biramo svoje društvo, biramo šta ćemo i kakvi ćemo biti u budućnosti. Biramo bježati od istine, a većina će izabrati da ne pročita ovu knjigu. Knjiga je napisana od strane čovjeka koji je IZABRAO nas kao sunarodnike i našu zemlju kao svoju domovinu.

SPOMENIK ARCIBALDU RAJSU
Spomenik Arčibaldu Rajsu

Ostavio nam je vječni podsjetnik na sve naše greške, ali i ono dobro što čini srž našeg naroda.

Pročitajte Srbi kako je sve izgledalo u prošlom vijeku, a koliko se sve poistovjećuje i skoro stotinu godina kasnije.

Zapitajmo se svi kao narod da li se išta promijenilo od tad i zašto nije.

Čujte Srbi, čuvajte se sebe!”

“Najljepši srpski grad” spava u 11

“Najljepši srpski grad” budan je do 23:00, a onda se zbog epidemioloških mjera i posljednja svjetla njegovih kafića gase. Da li korona napada kao i komarci – najviše noću?

Pošto se spužve u borbi protiv virusa nisu najbolje pokazale, zatvaranje ugostiteljskih objekata do 23 časa moralo bi dati bolje rezultate.

20200330_145952-768x576

Korona je, ako je i mislila napadati, odradila posao u jutarnjim i popodnevnim časovima kada su gradske ulice, bašte kafića, pijaca, bazeni i kupališta puni.

Ova je mjera pored pokušaja suzbijanja korona virusa najviše suzbila novca ugostiteljima. Ali s druge strane prodavnice, a pogotovo one na pumpama koje najduže rade, mogu zadovoljno trljati ruke, s obzirom da je povećan broj privatnih žurki posle 11.

Da se zakon mora poštovati, a logika baš i ne, protest boraca koji je ograničen žutom trakom morao je ispoštovati mjeru da se ne smije okupiti više od 50 ljudi unutar nje.

Prema pisanju portala TrebinjeLive, na protestu se okupilo oko 200 ljudi. Možda je Partija očekivala da će pritisci i pozivi da se ne izlazi na protest uroditi plodom, pa je naslov napisan ranije.

116802529_793353004805862_9059267896666613798_n

Sve i da je TrebinjeLive u pravu, a pošto sam i sam bio i uvjerio se da nije, mjere kriznog štaba su se ponovo pokazale kao “daj da se nešto napiše, da se vidi da radimo, iako nema logike… ionako će narod sve sutra zaboraviti”.

Apsurdno je zvaničan, najavljeni skup suziti na maksimalno 50 ljudi, dok svakodnevno na stotine građana prošeta pijacom.

Da li to korona ne napada ako je 49 ljudi na jednom mjestu, a čim dođu još dvojica (ili dvije dame, da feministkinje ne zamjere) – napada?

Da li je to samo “COPY “Srbija” – PASTE “Srpska” ” politika?

U svakom slučaju nije patriotska politika, iako je ovo bila odlična prilika vladajućima u Trebinju da “bilbord kampanju” nastave u patriotskom stilu. Ako ništa, mogli su potajno, onako sa strane da se pojave i kažu – EVO, I MI SMO UZ BORCE.

Bilbord trebinje najljepsi srpski grad

Ipak, vladajući su baš u trenutku protesta, svega par stotina metara dalje potpisali koaliciju i podršku Mirku Ćuriću na predstojećim izborima.

koalicija-2

Jesu li je uspjeli preliti u nekom od trebinjskih lokala, ne znam, a s obzirom da je 9 stranaka u koaliciji, teško da bi konobar i stigao donijeti više od 2 ture prije 23:00.

No, samo nek’ se ne puca.

Jer ne znam ko bi pucao. Borci su 25 godina nakon rata poniženi, dezerteri ionako ne ratuju, a za 50 glasova bi se vjerovatno dobijalo opravdanje – “nesposoban za vojsku”.

Đ.V.

 

 

Grad sporta, grad kulture?

Čime drugo da počne predizborna kampanja, osim nacionalnim pitanjem 3 naroda u Bosni i Hercegovini. S obzirom da je prije nepunih 25 godina završio rat u Bosni i Hercegovini, u kojem su najdeblji kraj izvukle desetine hiljada žrtava i stotine hiljada izbjeglih i raseljenih lica, nacionalno pitanje na ovim prostorima osjetljiva je tema.

Čime drugo da počne predizborna kampanja, kad aktuelna vlast u Trebinju gotovo ništa drugo i nema pokazati u protekle 4 godine. Golim okom vidljive investicije u nove proizvodne pogone i nova radna mjesta gotovo da ne postoje.

Osim pretrpavanja javnog sektora, državnih firmi koje tonu u minuse, gotovo i da nema riječi o zapošljavanju.

het-640x416

Predizborna kampanja, iako zvanično počinje za skoro 3 mjeseca, nezvanično je započela Vučićevim dolaskom u Banjaluku. Tom prilikom Aleksandar Vučić, najavljući izgradnju aerodroma nadomak Trebinja izgovorio je famoznu rečenicu da je Trebinje najljepši srpski grad.

Brže-bolje, Bakir Izetbegović izašao je u javnost sa kontra-izjavom, te po starom dobrom receptu pokušao uhvatiti poneki politički poen zadirući u nacionalnu svijest naroda.

Genijalna ideja trebinjskih vlasti rezultirala je bilbordom na kojem uz trobojku i motive Trebinja piše: “Trebinje je najljepši srpski grad”.

Bilbord trebinje najljepsi srpski grad

Taj algoritam – od ideje do realizacije odjeknuo je brzinom munje, što je za svaku pohvalu. Ipak, postavlja se pitanje gdje su reakcije i za ostala, možda i ozbiljnija pitanja grada Trebinja, pored onog – čije je Trebinje.

Rečenica koja se mogla takođe čuti od gradskih vlasti, a glasi: “Sport nije u fokusu”, svakog ljubitelja sporta na obalama Trebišnjice tišti i boli.

Ipak, ona je netačna. Neprecizna je kod riječi “sport”, te bi je trebalo zamijeniti riječju “Leotar”, s obzirom na dugogodišnje finansiranje Igokee i Borca od strane HET-a i EPRS čije je sjedište u Trebinju.

Rukometni klub “Leotar” na svojoj zvaničnoj FB stranici svakodnevno se oprašta od svojih igrača, te im želi sreću u nastavku karijere u nekim drugim sredinama, pa se postavlja pitanje kome smeta puna dvorana i RK Leotar u Premijer ligi BiH?

Marinko Umićević, pored toga što je poslao BEMA papuče Melaniji Tramp u Vašington, obećao je i pomoć za RK “Leotar”, ne bi li ostao u Premijer ligi.

bema_papuce.png
Poklon za Melaniju Tramp

Postavlja se pitanje – da li se iza nešto skromnije pomoći Leotaru i još nekim klubovima u RS krije amnestija za milionsku “pomoć” Borcu iz Banjaluke?

46348362_2107579849552236_5175788363113824256_o-a8c522a3

Košarkaški klub “Leotar” takođe je u finansijskim problemima, a umjesto da se barem malo uloži u taj klub, koji bi bez problema mogao (ili morao) igrati makar ABA 2 ligu, koju igraju i Novi Pazar, Sutjeska iz Nikšića, Sloboda iz Tuzle, Split, Široki Brijeg. . . pod velikim je upitnikom za narednu sezonu u najvišem rangu takmičenja.

Koliko je košarka kao sport bitna Trebinju, govori podatak da je tokom aktuelne garniture vlasti nakon 11 godina u potpunosti ugašen košarkaški kamp “Dejan Bodiroga”, na čijem mjestu održavanja je bila najavljena i izgradnja stambenih zgrada. Za ovu godinu virus korona je odličan izgovor, ali plašim se da i nije neki onaj o “strahu od terorizma”.

img_1330

Da apsurd bude veći, u predizbornoj brošuri aktuelne vlasti upravo je taj kamp bio jedan od pokretača turizma u Trebinju.

110562120_287179125873093_2806109218417806458_n
Iz predizborne brošure (SNSD i koalicionih partnera)

O fudbalskom klubu “Leotar” ne treba mnogo govoriti, već samo pogledati ko je bio u upravi kluba koji je od prvog šampiona zajedničke lige BiH i učesnika kvalifikacija za Ligu šampiona došao do beton lige.

U istoj brošuri, koja je napravljena za izbore 2016. godine stoji i ovo:

110803408_4157825214259366_2500226896944516177_n

FK Leotar u sezoni 2020/21 i dalje nije premijerligaš BiH, a dugovi su i dalje tu.

Koliko se zaista ulaže u sport u Trebinju, njegovo trenutno stanje najbolje govori, a ono što je apsurd, jeste izdvajanje novca za nepostojeće klubove.

викторија

FK “Viktorija” iz Trebinja osnovan je u vrijeme prethodne garniture vlasti, a ni Google ne prepoznaje već godinama nikakve vijesti o ovom sportskom kolektivu. Možda griješim dušu, pa Viktorija ipak postoji, ali jedno je sigurno – male su šanse da se isplatila ijedna marka od 2.500KM za “usluge promovisanja”, a ako je iko potrošio više struje zbog Viktorijine promocije EPRS, neka je meni na čast.

Ipak, čini se da su mnogo bitniji bilbordi i podizanje imaginarnih tenzija, jer je očigledno da je vlast “šuplja” po svim drugim pitanjima i nema drugog načina da se predstavi glasačima, osim praznih obećanja i lažnog patriotizma.

SNSD je svoj patriotizam dokazao potpisom ANP-a (preciznije Programa reformi) za ulazak BiH u NATO, glasom protiv da Srbi u kantonima FBiH budu konstitutivan narod, glasom protiv smanjenja akciza na gorivo, prodajom kostiju žrtava Jasenovca. . .

res_1587492358_nakon-pisanja-bn-tv-i-negodovanja-javnosti-vlada-odustaje-od-novog-helikoptera

Pošto “sport više nije u fokusu“, Trebinje ostaje deklarativno samo grad kulture, a što bi jedan naš sugrađanin, koji se bavi glumom i muzikom rekao – Trebinje je gLad kulture.

Ako ništa, bilbord koji je uperen protiv izjave Bakira Izetbegovića, koji – gle čuda, nije nikada ni bio u Trebinju, nije manipulacija. Da je naljepši grad, mnogi će se složiti, a da je srpski – podaci jasno govore.

U Trebinju po gotovo svim poznatim popisima, od Austrougarske vlasti pa do posljednjeg iz 2013. godine živi većinski srpsko stanovništvo. Zato to ispada kao da na bilbordu u Sibiru piše da je hladno.

Ono što je jako važno napomenuti, jeste to da je Trebinje moglo završiti van granica Republike Srpske i vjerovatno sa dosta drugačijom statistikom na posljednjem popisu stanovništva, da nije bilo boraca VRS, od kojih su danas od strane aktuelne vlasti mnogi zaboravljeni, te žive na rubu egzistencije.

Zato ne treba padati na jeftine trikove i populizam onih koji su spremni na sve, samo da bi se nastavili bogatiti na račun naivnog naroda.

Trebinje bi moralo mnogo više da stvori od kojekakvih bilborda, koji sigurno neće donijeti niti jedno novo radno mjesto.

Đ.V.

 

Vladimir Vasić: Ne može se svetinja paravanom sakriti!

U Matejevom Jevanđelju zabilježeno je čudesna poruka koju Hristos kazuje apostolu Petru – ti si stijena i na toj stijeni sagradiću crkvu svoju i vrata paklena neće ne nadvladati. Dakle, jasno je šta je crkva i koja je njena misija u svijetu.

U bezumna i bezbožna vremena crkve su se pretvarale u konjušnice i štale, služile su kao magacini i smetljišta, skrnavljene su na najgore moguće načine, naročito u vrijeme komunističkog ludila kod nas. Ali, to su pokušaji da se ubije tijelo ali je duh ostao i podigao se iznad zgarišta vaskrsnuvši u vječnosti.

Svjedoci smo „Erdoanizacije“ i u Crnoj Gori gdje trenutni nekršteni poglavar pokušava da otme od Boga svetinju, kao da se svetinja tek tako, nekim zakonom ili dekretom ili ko zna čime, otima i prisvaja – bilo vaše sad je naše – poznata ustaška mantra.

Čudesan je put prošla, prvo kao patrijaršijska crkva zatim kao carska džamija, pa onda kao muzej, da bi na kraju bila pretvorena u džamiju, nevjerovatna građevina u nekadašnjem Konstantinopolju današnjem Instanbulu.

aja

Odluka prvog čovjeka Turske, koga neki danas nazivaju i sultanom, Redžepa Tajipa Erdoana da drevnu crkvu Premudrosti Gospodnje koja datira iz daleke 532. godine, pretvori u džamiju, uzburkala je osjećanja ne samo nas hrišćana već i muslimana širom svijeta. Svojevrsno otimanje i prisvajanje Božije svetinje je još jedna u nizu sunovratnih političkih odluka ovozemljskih vladara koji očito ne razumiju onu – Bogu Božije caru carevo. Božije se ne može oteti, jer Bog ili daje ili ne daje. Taj tragični čin preinačenja identiteta na najbolji mogući način pokazuje kakvu gorčinu dobija religija kad joj se u suštinu umješa politika.

Nažalost, vijekovima, svjedoci smo užasnih urušavanja i oštećenja raznih bogomolja, bilo da je riječ o crkvama bilo da je riječ o džamijama od strane bezumnih i razjarenih napadača. Kao čovjek, podjednako osjećam tugu i zaoskrnavljeni oltar i porušeni nimber, jer su i jedno i drugo domovi Boga koji je samo jedan i nedjeljiv, a naši putevi ka njemu uvijek različiti i spontani.

Реџеп-Тајип-Ердоган
Erdogan

Molitva neće skrnaviti svetinju, naprotiv. Bogu je prijatna svaka iskrena i zahvalna molitva bez obziira od koga da dolazi i odakle se proiznosi. Ne može se dom Božiji molitvom skrnaviti, ali može da se izazove gnjev Božiji otimanjem i bezpotrebnim prisvajanjem crkava kao da je premalo, u Stambolu na Bosforu, džamija. I ne može neki dokument, taman to bio i Erdoanov dekret, da tek tako izokrene istinu preko noći. Ne može nikakva forma da nadjača suštinu – jer suština je sazdana na istini. Crkva nije tek puka građevina i ne može danas biti ovo sutra ono jer je na stijeni sazdana i na stijeni temelji počivaju.

Unošenje ćilima i podizanje ogromnih zastora u Aja Sofiji, kako bi se sakrila istina tragičan je, ujedno, i smiješan događaj kome danas svjedočimo u Turskoj. Ne može se Erdoane svetinja sakriti paravanom! Ne može se istina sakriti ćilimom! Sva ta dešavanja mi liče na scenu iz filma, nesrećnog Živka Nikolića „Čudo neviđeno“ , kad komunisti pokušavaju da prekreče crkvu i od nje naprave školu ali svete ikone, uprkos krečenju, isijavaju i projavljuju se svjedočeći istinu. I danas je uludno podizanje zastora preko ikona Majke Božije i Gospoda Hrista. Od Boga se ne može oteti!

Sav pravoslavni živalj ali iskreno vjerujem i dobar dio muslimana, sastradava danas sa svetinjom koja se ponovo razapinje bezumnim i bezobzirnim odlukama ovozemaljskih vladara otima.

94345180_10219195670095054_6128944376073682944_o

No, i u ovom, bezmalo, tragičnom slučaju ne smijemo biti ni licemjerni ni malodušni. Bojim se da se svi, pomalo, više ili manje, deklarativno i populistički opredjelimo za nešto ali ne postižemo suštinu. Suština, nas Hrišćana pravoslavaca jeste sjedinjenje sa Crkvom ali ne tradicioonalno i kulturološki, nacionalno, ili ko zna kako ne, već suštinski i istinski kroz svete tajne. Teško mi pada, kao čovjeku i kao hrišćaninu, ne samo svojevrsno urušavanje svetinje u Istanbulu već vjekovno satiranje svega što ima veze sa Istinom, rušenje crkava i manastira širom Kosova i Metohije. Ne smijemo tek tako deklarativno posmatratit e događaje, ali moramo, što je suštinski važno, prvenstveno sagraditi hram Božiji u srcu i duši, sazdati ga na kamenu. Da nam ne bude srce okamenjeno već da nam temelji naše crkve počivaju na kamenu i onda ćemo shvatiti kako je zapravo ovo vrijeme i vladari u njemu, kratkog daha naspram vječnosti pred kojom nam srce treperi.

Opet, negdje na drugom mjestu, u svetom Jevanđelju – Hristos kaže – neka se ne ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga i u Mene vjerujte! Jer, zemaljsko je za malena carstvo a nebesko uvijek i do vijeka. Nije crkva sazdana na obali mora da je svaki talas zapljuskivanjem šteti i urušava već je lađa koja na pučini plovi i odolijeva svim burama i iskušenjima jer njome rukovodi i krmari onaj koji svijet pobijedi! Jer se od Boga ne otima, On daje ili ne daje!

Piše: Vladimir Vasić / sociolog

Gradi se aerodrom koji je udvostručio broj putnika?

Pored 15 sanitetskih vozila, koja su pod rotacijama sinoć predstavljena Banjaluci na opštu radost svih građana, pogotovo kada čuju vesele zvuke u doba virusa korona, koji je glavna vijest u proteklih nekoliko mjeseci, Srbija nastavlja pomagati Republiku Srpsku.

Prije samo 3 do 4 mjeseca dobili smo stakle za infuziju, a da saradnja nije upitna, govore nam najave gradnje autoputa Beograd-Banjaluka, kao i aerodroma u Istočnoj Hercegovini.

109748634_741934499900272_6296287661174780406_n

S obzirom da je i Vlada Republike Srpske svjesna stanja puteva u Hercegovini, te koliko dionica mora ispravljati ili nanovo raditi, genijalna nova-stara ideja izgradnje aerodroma u Trebinju riješila bi problem putne infrastrukture.

Helikopteri se, srećom, mogu vozati širom Republike Srpske, a s obzirom na kupovinu novih aviona, prava bi šteta bila da neko od visokih funkcionera ne može da sleti avionom u Hercegovinu.

Lokacija aerodroma još uvijek nije poznata, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će to biti između Trebinja, Bileće i Gacka.

S obzirom da smo već imali firmu i završen projekat aerodroma na Zupcima kod Trebinja, ostaje samo da se stara priča obnovi, te uloži novac.

Tako je na današnjem sastanku dogovorena i ponovo obećana izgradnja aerodroma, za koji je prije par godina predsjednik narodne skupštine Nedeljko Čubrilović izjavio da je zadovoljan radom, te da je aerodrom udvostručio broj putnika u odnosu na perthodnu godinu.

cubrilovicaerodrom

Izborna godina čini čuda, tako da ćemo ponovo imati aerodrom. Da su svaki put kada su ga najavili izgradili metar piste, sigurno da bi se postidio i onaj u Frankfurtu, a da ne govorimo o Nikoli Tesli ili Ćilipima.

Vlast je tako, po ko zna koji put pokazala da ipak brine za Hercegovinu, te ovim potezom dodatno povećala cijenu Elektroprivrede RS sa sjedištem u Trebinju, koja bi, sve su prilike, mogla biti prodata Srbiji.

873x400

Ako ne na Zupcima, aerodrom bi mogao biti i u Dabarskom polju umjesto još uvijek neizgrađene HE Dabar ili umjesto najavljivane cementare u selu Plana, što se i uklapa u Vučićevu najavu lokacije.

U svakom slučaju, aerodrom bi mogao poslužiti u vrijeme neke nove krize, kako bi pomoć iz drugih zemalja mogla stići i do Hercegovine, te bi se tako dodatno rasteretio onaj u Zalužanima.

Đ.V.

Patriotizam na baterije

“Kud svi Turci, tu i mali Mujo”, kaže jedna stara poslovica.

Kad je u pitanju priča oko svjetski poznate pjevačice, Albanke Dua Lipe, srpstvo “stavlja šljemove i pancire” i brže-bolje prijavljuje njenu objavu na društvenoj mreži Instagram o “velikoj Albaniji” koja vrijeđa teritorijalni integritet Crne Gore, Srbije, (Sjeverne) Makedonije i Grčke.

I sam sam prijavio objavu, koju Instagram tim ne ocjenjuje kao raspiranje međunacionalne mržnje, jer mi, kao i svakom normalnom čovjeku smeta dodatna priča u prazno kroz koju se iznova vrši napad na naš narod.

dzaka-saciri

Ruku na srce, Rita Ora, Dua Lipa, Šaćiri i Džaka su poznati pjevači i sportisti svog naroda koji koriste svaku priliku da promovišu svoju naciju. Postavlja se pitanje šta je sa našim poznatim i uspješnim ličnostima?

srbija-kosovo

Jesmo li dočekali da nam se Apple, kompanija iz SAD bori za Kosovo i Metohiju, dok mi “mudro” ćutimo?

Ko se stidi porijekla, vazda rđa dovijeka.

Ipak, sami smo krivi za sliku o sebi u svijetu. Tokom ratnih dejstava 1990-ih godina, dok su drugi ulagali u propagandu i slike svojih žrtava u svijetu, ujedno šireći priču o Srbima kao zločinačkom narodu, naša glavna ratna politika je bila u trgovini, kako cigarama i naftom, tako i teritorijama.

Ono što je jezivo, govori podatak da su mnogi životi uloženi u borbu, čiju su pobjedu jedino izvojevali ratni profiteri.

S obzirom da im je “dobro” prošla priča prije 20-ak godina, i nova krizna vremena oko pandemije virusa COVID-19 novi-stari profiteri navukli su na svoju vodenicu.

U glavi s jedne strane treba imati ukradene mladosti naših roditelja, kumova, prijatelja i komšija, nažalost više hiljada njih nikada nije ni dočekalo kraj rata, a onda se treba osvrnuti na posljednja krizna vremena (koja i dalje traju), pa vidjeti za šta je to žrtvovan jedan narod.

Da država misli o borcima, najbolji je primjer Miodraga Jahure, koji preživljava od humanitarne pomoći, čiji se vapaj mogao čuti iz medija i podatak da nezaposlen živi s roditeljima, majkom u postelji i polupokretnim ocem, sa čitavih 200KM.

miodrag-jahura

Da je sreće, kao što nije, on bi bio statistička greška i njegov problem kao demobilisanog borca koji je na rubu egzistencije, bio bi jedinstven.

Da li zbog griže savjesti ili nečeg drugog, država je odlučila da se probudi i pomogne stvaraocima Republike Srpske. Naravno, onima iz fotelja.

Čudne su te izborne godine. Kad već ne ide priča o ekonomiji i ulaganjima, uvijek se može malo upumpati u osjetljivo srpstvo i nova obećanja. Ako ništa, ovaj recept se pokazao odličnim u protekle dvije decenije.

Tako će Krajišnik i “saborci” iz skupštinskih klupa dobijati mjesečno 1.200KM.

Ono što ostaje nejasno, jeste činjenica da li će samo ratni poslanici iz Republike Srpske imati pravo na te privilegije, ili će takvu privilegiju moći iskoristiti i kolege poslanici iz Federacije BiH.

Prava bi šteta bila da najveći Srbin među čitavim “Srbljem” ne može iskoristiti privilegije, s obzirom da je Milorad Dodik u ratnim vremenima bio poslanik i ustavotvorac Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine.

109772727_3045050642257384_3962469718570756008_n

Velika većina naših sunarodnika sa druge strane rijeke Drine kada vidi Milorada Dodika, sjeti se njegovih prosrpskih izjava ili bolje rečeno ispada, te ga doživljava kao velikog patriotu. Nažalost, mnogo je glasova koji su dobijeni baš na toj priči na relaciji patriote-izdajnici.

radovan2

Naravno, patriotska propaganda i autošovinistička politika na ovim prostorima najbolje prolaze. Priča kod ovog zaboravnog naroda odlično prolazi, ljubitelji šatorskih derneka i “Vozi me na Pale” muzike objeručke prihvataju slične sebi, tako da uz par piva, ražanj i “tri prsta” sve može da prođe.

EYS7kArX0AAlbMr

I šator od 5 miliona, tj. “mobilna bolnica” kako ga nazvaše, bez ijednog medicinskog instrumenta, i potpisivanje ANP-a za ulazak u NATO pakt, uz donošenje lažnog ANP-a (ili kako su ga prezvali Programa reformi) u NSRS i povelja za Mitrovdanskog “junaka”, i 50-100 glasova za ostanak na poslu do narednih izbora. . .  sve može proći, samo Dua Lipa i njena objava na društvenoj mreži – teško.

dodik_nato_rtvbn

A zašto? Zato što tu ne postoji nikakvo ugrožavanje ličnih interesa, nema zamjeranja Partiji. Zato što Partija nije stavila znak STOP.

Ali bliže se izbori, treba aktivirati stare profile. Do tada ćemo puni slobode, ali naravno anonimno, komentarisati po portalu “trebinjelive”.

Borci nek’ se bore kad se zarati, do tad nam ne trebaju, ko ih j… , ovaj, šiša. Treba se sad boriti za fotelju, vidiš kakva su vremena. . .

Đ.V

VLADIMIR VASIĆ: Kosovskih trideset srebrenjaka

Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više učiniti. Nego Bojte se onoga koji, pošto ubije, ima vlast baciti u pakao; da, kažem vam, njega se bojte (Lk.12,4-5).

Ko kaže da je Kosovski boj prošlost? Ko kaže da je Kosovsko krvoproliće samo dio istorije? Ko kaže i ko smije da kaže, ko se to ne boji Lazareve kletve, da je bitka na Kosovu odavno završena? O, ko se to danas poigrava Kosovom? Ko to danas baca kocku i dijeli Kosovo i Metohiju, rasparčava i raskomadava odvajkada Srpsku, mučeničku, zemlju.

rep-kosovski-boj

I dan danas se sa Gazimestana uzdižu vrane i gavrani sa ljudskih trupova i vijaju se nad Srbijom, zlosluteći novo srpsko stradanje. I danas se oštre sablje na Kosovu polju! O, ko će opet u boj za Kosovo!?

Opet i opet, iznova, kao zli usud, projavljuje se kosovsko-metohijsko pitanje ovjenčano Šekspirovim – biti ili ne biti! Biti ili ne biti, ostati ili nestati.

Bože, kao da je Juda, izdajnik tvoj, došao u naše vrijeme i za 30 srebrenjaka prodaje cijenu cijenjenoga, onoga na čemu smo ostali i opstali. Ko se to danas pojavio na Kosovu? Juda Iskariotski ili Murat prvi osvajač sa sinovima Jakubom i Bajazitom? Ne, nije došao ni Juda, jedan od dvanaestorice, ni Murat osvajač, ni silna vojska iz Rumelije i Anadolije. Došli su neki novi izdajnici i osvajači, ali sa isitim ciljem i zadatkom kao i prethodnici, da pokore Krst i Pravoslavlje. Danas je došao neki drugi sultan sa sinovima američkim i evropskim ali sa istim zadatkom i sa istom namjerom kao i anadolijski i osmanski sultan – da pokori Krst i Pravoslavlje. Ondašnji sultan doveo je silnu vojsku, i vojsku iz Rumelije i vojsku iz Anadolije sa najboljim vojskovođama i vojnicima dobro uvježbanim i još bolje plaćenim. Turska vojska je u to vrijeme sa dva krila, na Labu i Sitnici, okupirala kompletno Kosovo polje spremajući se za zadatak – da pokori Krst i Pravoslavlje.

unnamed

Ovi danas dovedoše veću i moćniju vojsku, dobro plaćenu i još bolje uvježbanu, da okupira Kosovo i Metohiju. Na Lab i Sitnicu pristigioše obje vojske i vojska američka i vojska evropska, da sa dva krila ponovo okupiraju Kosovo i pripreme se da ispune zadatak – da pokore Krst i Pravoslavlje. Vidi čuda, premudri Gospode, ondašnji sultan posla pismo srpskom narodu, posla upozorenje i postavi ultimatume srpskoj gospodi. Tražaše da se srpski narod njemu i njegovoj sili i ordiji pokori, da prizna njegovu vrhovnu vlast, da mu se klanja, da mu ljubi čizmu pod skut. No, celomudreni knez smireno odbi sve zahtjeve sultanove i jasno, nepokolebljivo, mudro, hrabro i bez imalo uzmicanja posla povratno pismo sultanu na ruke u kome ne napisa ni ono čemu se sultan potajno nadao – da ga moli i preklinje, da ublaži uslove i bude popustljiviji. Ne, knez jasno odgovori – „vojske će se na Kosovu sudariti na Vidovdan“.

20190628010748-287273

Današnji okupatori u više navrata pisaše srpskim velmožama i vlastodršcima, pozivajući ih na maratonske pregovore i lomljenja, sa istim zadatkom kao ondašnji sultan. I ovi današnji osvajači, baš kao što to činiše Murat, postaviše ultimatume i zadatke koje treba srpski Vrh da ispuni. Suštinski, ne razlikuju se mnogo današnji i uslovi izrečeni prije nešto više od šest vijekova. I danas se traži pokoravanje Srbije, otimanje i ludačko osvajanje, aneksija, a sve sa istim ciljem – da se pokori krst i pravoslavlje. Ultimatum je isti, ali onaj ko je primio pismo u vrijeme sultana Murata i ovih sadašnjih sultana i okupatora nije nimalo isti. Murat tada dobi odgovor kojem se nije ni nadao, odgovor koji ga je pozvao na bojno polje na kojem je i glavu izgubio.

kfor

A vidi današnjih vlastodržaca i srpskih velmoža kako odgovaraju, tačnije i ne usuđuju se bilo šta da napišu, već pokorno, u grču, poginju glavu pred književnicima i farisejima evropskim i svjetskim. Kao ovce blejeći idu na klanje. Pokorno se predaše pod sultansku i okupatorsku vlast. Dopustiše da okupatorska sila i ordija pljačka i porobljava Krst i Pravoslavlje. Ne samo da dopustiše stradanje i satiranje no trčeći hrle evroazijskim okupatorima u zagrljaj. A gle čuda, oni ih primaju u naručje svoje obećavajući mir i prosperitet. Obećavajući isti onaj mir koji je Murat nudio Lazaru i srpskoj vlasteli. Nudio se Lazaru model mira gdje će njegovi seljaci mirno da žanju pšenicu, mirno da je žanju da bi mirno gladovali i njome Turcima harač plaćali. E od tog mira nas je on štitio. Isti model mira danas se nudi srpskoj gospodi, isti ulog je na stolu – krst i pravoslavlje.

94345180_10219195670095054_6128944376073682944_o

Izgleda da se i danas u Srbiji projavio neki novi Juda, ali ne Iskariotski, nego beogradski, i primio 30 srebrenjaka od nekog današnjeg Kajafe i izdao krv pravednu u Getstimanskom vrtu evropskom. Ne znam da li se raskajao i vratio platu za izdaju kazujući „ja sagriješih jer izdadoh…“ ali znam da će Evropski književnici i fariseji ponovo kazati „šta mi marimo za to, ti ćeš vidjeti..“

Ne znam da li imamo snage da zavapimo raspeti sa Krsta na Kosovu – oprosti im Gospode, ne znaju šta čine! Ali, doći će čas, i on je blizu, kada će shvatiti evropski i svjetski prvosveštenici i književnici da zgriješiše mnogo jer postadoše oni koji tijelo ubijaju ali duši ne mogaše nauditi.

480433_rezolucija-1244_ff

Znam, ne vidi se Kosovo iz Beograda. Ne vidi se ni iz Sarajeva. Ne vidi se ni iz Brisela. Većina nas ga ne vidi. Ali, ako ne znate gdje je Kosovo, ako ga ne vidite, spustite ruku na srce – tu je, tu će te ga i vidjeti i osjetiti.

Piše: Vladimir Vasić

Samo buktinjama zbori se kroz tmine!

“Vreme je za pravdu, vreme je za istinu, ah, ah, kakva sreća, disciplina biće veća”, kažu stihovi pjesme grupe Disciplina kičme, još od 1990-ih.

Kad god se neki protesti događaju, uvijek se nekako provuče priča 5. oktobra 2000. godine kada je uz velike demonstracije došlo do konačnog pada Slobodana Miloševića i komunizma.

Protesters storm Parliament in Belgrade after new coronavirus restrictions imposed

Ipak, komunizam je pao samo na papiru, a svima je jasno da sa obje strane Drine i dalje vlada, ali ne u onom izvornom obliku, gdje se nešto gradilo, gdje je bilo koliko-toliko socijalne pravde i zagarantovanog ljetovanja, manje gladnih i sigurnog zapošljavanja, već u onom najgorem svjetlu, punom zloupotreba, muljanja, namještaljki, ličnih koristi. . .

Juče su ustali Beograd, Novi Sad i Niš. U Beogradu je i noć prije bilo burno. Narod se počeo spontano okupljati ispred skupštine odmah nakon obraćanja Aleksandra Vučića u kojem je najavio moguće mjere policijskog časa i potpuno zatvaranje Beograda.

VEC_5423-630x420

Ljudi koji su izašli ispred skupštine, imali su dva vjetra u leđa koji su ih vodili baš na to mjesto. Srđan Nogo sa svojim ljidima već je mjesecima na tom platou, a prije par dana više hiljada studenata započelo je prve proteste nakon formiranja nove-stare vlasti. Bio je to jak vjetar u leđa, ali i logičan slijed okolnosti.

Društvenim mrežama širilo se iz minuta u minut prisustvo sve većeg broja ljudi, a prema nekim procjenama oko 15.000 nezadovoljnih okupilo se te noći.

Ono što mora zapasti za oko, jeste činjenica da ove proteste niko nije poveo, ali je država iskoristila priliku da zapali prvu vatru, te je uz infiltrirane ljude na strani protestanata prouzrokovala haos na ulicama Beograda, ne bi li poslala sliku da se radi o nasilnim protestima.

106662620_260729898560696_6366117615658344298_n

To je odlično poslužilo Vučiću, kao i Stefanoviću da svoj alibi za prekomjernu upotrebu sile, a slobodno se može reći i iživljavanje, traže u “obojenim revolucijama, stranim agenturama, nepristojnoj Srbiji, huliganima i divljacima”.

Logičan je slijed okolnosti narednog dana, a s obzirom da su sve raspoložive snage žandarmerije došle u Beograd, mogao se očekivati sličan scenario.

Ipak, da li treba opravdati silu na ulicama sa jedne ili druge strane, odgovor na pitanje treba tražiti u protestima prije ovih, gdje je na desetine hiljada ljudi širom Srbije bilo na ulicama.

107862657_3079951768787026_9056379199336256764_n

Naravno, medijski mrak i uz njega spinovanje javnosti, a najviše od stane javnog servisa, doprinijeli su ništavom efektu, te su protesti ubrzo zaboravljeni, a efekat je bio gotovo nepostojeći.

107290911_703763763794300_1713738540270830409_n

“Pozivaju na linč, silovanje, nasilje” se ispostavilo da nije bilo slučajno, jer su već ovoga puta službe uspjele da našminkaju proteste po svojoj volji, prvenstveno paleći svoja stara i neupotrebljiva vozila, kako bi proteste i nezadovoljstvo okarakterisali varvarstvom.

S druge strane, narod je morao ustati i reagovati kako je reagovao, s obzirom na količinu bačenih suzavaca, policijske represije, ubačenih ljudi, što profesionalaca, što iz kriminogene sredine. Scena gdje više desetina policajaca tuče jednog mladića, koji usput leži na podu, ili ona gdje policija brutalno tuče 3 momka koji sjede na klupi, ne može da ne izazove nemir u svakom normalnom čovjeku.

policija

Kada kroz razne afere uzimaju milione, svaki tender napumpaju do vrha, povećaju cijene goriva, osnovnih životnih namirnica, ne ulažu u zdravstvo, tjeraju ljude da bježe glavom bez obzira, “trbuhom za kruhom”, kada nemaju ni prst obraza i empatije za običnim čovjekom, a na mirne proteste reaguju medijskim mrakom, onda se buktinjama mora zboriti kroz tmine!

A svima onima koji traže opravdanje za neizlazak na ulice (a većinom su poltroni vlasti, u direktnoj ili indirektnoj sprezi sa partijom) u širenju virusa korona, postavljam pitanje gdje su da ga traže kad su izlazili u kafiće, noćne klubove, išli na utakmice, svakodnevno se šetali gradom i sretali sa stotinama ljudi, posjećivali pijace, markete. . . ?

106471198_280915776450059_9167793416585322283_n

Zato što vlast godinama nema sluha za običnog građanina, i sa jedne a i sa druge strane Drine, zato što se ni na jedan vapaj ne obazire, onda je opravdan bilo kakav način borbe za makar jedan korak unaprijed.

Đ.V.