Trebinjska prosječna hiljadarka kao uvod u nove namete?

Ono što se može skuvati u kuhinji Saveza nezavisnih socijaldemokrata i njihovih satelitskih sljedbenika, to ni Džejmi Oliver ne može zamisliti.
Udarna vijest stigla nam je prije dva dana a u kojoj se navodi da je prosječna plata u Trebinju dostigla 1000KM.

S obzirom da je “statistika kao bikini, otkriva sve, a ne pokazuje ništa”, što je svojevremeno sportski komentator Milojko Pantić izgovorio, Trebinje je za prosječnu hiljadarku pogodno tlo za manipulacije.

Ipak, to nije ništa. U trebinjskoj Skupštini prosječna plata je 1297KM, jer ako uzmemo u obzir sva primanja, počevši od predsjednika skupštine (cca 2500KM), potpredsjednika (cca 1800KM) i dva odbornika iz reda nezaposlenik demobilisanih boraca (440-450KM), onda zaista dobijemo takav podatak.

Naravno, nećemo računati one koji ne primaju ništa u taj prosjek, a takvih je samo 25 naspram 29, ali statistički podatak je, naravno, tačan.

Tako je za prosječnog, a naivnog građanina, ovaj podatak ohrabrujući, iako vjerovatno taj ili ne radi, ili radi za minimalac ili dnevnicu od 30KM za 10 sati fizičkog rada.

Uz podatak da je život u Trebinju na visokom standardu, stiže nam i vijest da novi parking kreće sa radom. Ili preciznije rečeno – počinje da se naplaćuje tamo gdje do sada nije – u Sjevernom logoru.

I dalje nisam dobio odgovor zašto je tako visoka cijena parkinga u Trebinju tokom sezone, da smo skuplji od uvale Lapad, centra Banjaluke, mostarskog Mepasa ili Delta City u Podgorici po satnici.

Biljke nam nikakve ne trebaju, sve ćemo betonirati. A onda, zna se – ne treba ni iscrtati linije, naplaćuj!

Gotovo da više ne postoji mjesto u Trebinju, sem da nije u naselju Gorica ili Pridvorci, a da se parking ne naplaćuje. Obaveznost plaćanja parkinga i ispred gotovo svake zgrade koja je u širem centru grada, od Luča do Bregova i Ložione, dovodi do ovakvih slika našeg grada:

JKP “Parking servis” d.o.o. Trebinje mogla bi postati najprofitabilnija firma, odnosno preduzeće u gradu na Trebišnjici, a da i dalje nemamo neko moderno rješenje za parkiranje tipa parking-garaže na više spratova koja bi zadovoljila problem sve gušćeg saobraćaja. Sve se može, samo je pitanje gdje ide novac.

A ni to nije teško upratiti, jer čuveni parking servis ima tri direktora, pa će vjerovatno morati zaposliti i nekog stručnog saradnika koji će, ako ništa, smisliti nešto novo osim crtanja novih lokacija za naplaćivanje parkinga, jer u Sjevernom logoru nemamo ništa drugo sem novog pravila – plaća se.

Đorđe Vučinić

Veza “teška” 25 miliona preživjela reviziju, hoće li i krivičnu prijavu?

Kakva li je to hitnost u gatačkoj TE već godinama? Kakve su to okolnosti koje se pojavljuju nepredvidljivo? I kako za toliko godina nisu naučili da predviđaju?

A možda samo nisu naučili da u praksi primjenjuju pravo na konkurenciju. Već 5 godina unazad, javne nabavke se povjeravaju isključivo Optima Grupi, po hitnim procedurama.

Znate ono, legnete pa ne možete da spavate, pa brojite ovce. Umorite se i zaspite nakon stotinjak. E sada pokušajte da izbrojite do milion. Pa još toliko 28 puta. Možda još malo više.

Uprava nema validne i relevantne argumente koji će ići u korist hitnosti procedure pa odgovore tamo ne možemo potražiti. Ako bi možda i izvukli neki argument, razlog – nemaju temelje da ih postave na njih. Argumentacija ima neke elemente, a ovdje se oni zaobilaze u potpunosti. Argument je most, spona između pitanja i odgovora, problema i rješenja. Po ovom pitanju, odgovora nema. Jer rade protiv zakona. Jer krše sve što se kršiti može. A i ono što ne može, vjerujem da bi uspjeli. Iskustvo je čudo.

Revizija je stala jer nemamo pravnu državu. Po informacijama, tim za reviziju je uvidio kršenje zakona, praksa se nastavila i oni su prestali da rade svoj posao. Pa zašto su na tim funkcijama? Sigurno da postoje ljudi koji će časno obavljati to što oni ne mogu i ne smiju. Najveći čovjekov neprijatelj je strah. Ne dopuštajte da upravlja vama. Nikada.

18 ugovora dobila je Optima Grupa. Kada se uzme vrijednost ugovora, premašuju cifru od 25 miliona. Neko je uzeo nezakonitim putem 25 miliona. Kakve mi to institucije imamo? Šta to građani tačno finansiraju? Šta se ulaže u razvoj lokalnih zajednica? Da li o tome priča Milorad Dodik? Osoba koja je prijetila zaposlenima u Gacku, da ukoliko ne glasaju za njegov SNSD, ostaju bez posla? Namjerno kažem NJEGOV.

Nadam se da se razumijemo. Kriminal je uhvaćen, revizija je urađena, došlo se to zaključka, pa se tim povukao. Praksa još uvijek teče.

Pa valjda se tender raspisuje da bi se konkurenti nadmetali. Čija je ponuda bolja, kvalitetnija. Čije je, u ovom slučaju gorivo kvalitetnije. Javna nabavka se ne smije oboriti samo da bi se pristupilo privatnom pregovoru i pravnom licu (privrednom subjektu) dao posao. Kažem privatnom jer jedino Optima Grupa dobija pozive za prisustvo. Javna ovlašćenja se ne smiju koristiti za ubiranje sopstvenog interesa.

Dobili su posao vrijednosti preko 29 miliona. A TE Gacko, krivičnu prijavu od strane Transparency International u BiH.

Zakon o javnim nabavkama propisuje jedno. Oni rade sve suprotno od toga.

Čekamo da vidimo kako će institucije da se ponesu i da li će tužilaštvo i sudstvo krenuti pravim putem ka pravnom sistemu. Sudeći po dosadašnjem radu, većina će se voditi onim „obećanje – ludom radovanje.“

Nikolina Jelić

Nikolina Jelić: Šta je primarno, zdravlje ili profit?

Kako je Dostojevski rekao: „Učiniti prvi korak, izreći novu riječ, ono je čega se ljudi najviše plaše.“ Ja bih dodala još i da se to odnosi naročito na onu koju svi zajedno prećutkujemo iz ovih ili onih razloga.

Vođeni individualnim ili kolektivnim interesom, jasno je da ovdje dobra nema. Sve više je kako mladih tako i starijih osoba koje sa sobom nose maligna oboljenja, ne zato jer je to život, već zato što svjesno biramo da živimo sa rudnikom ispod balkona i prozora. Pozivanje na odgovornost lica koja su rukovodeća gatačkom TE i koja su napravila ekološku katastrofu, još nije ugledala lice dana. Za sada postoji samo tužba na Rješenje o odobravanju Studije uticaja na životnu sredinu površinskog kopa Centralno polje, čiji je Nacrt izradila ustanova „Institut za zaštitu i ekologiju Republike Srpske.“ Mnogi će reći da je svaki novi kop dobar, samo nek’ se kopa i samo nek’ „ona“ dimi. Pritom, kop prevazilazi apsolutno sve margine radova koji mogu biti zakonom dopušteni.

Od onolikog zelenila i Gatačkog polja, ostale su samo baruštine, jame, naslage jalovine, laporac i ostale materije koje vjetar raznosi po cijelom gradu i okolini. Ne postoji ništa što će ići u prilog zaštitnog pojasa visokog rastinja (šume). Ništa što će zaštititi zeleni pojas. Ništa što će regulisati otpadne vode i vodotoke, a ni emisije koje nas svakodnevno truju. Vozila iz rudnika svakodnevno prevoze ugalj i dižući prašinu ne dopuštaju nam da ijednog momenta udahnemo vazduh makar malo manjeg stepena zagađenosti.

Pomenuta tužba došla je od strane Centra za zaštitu životne sredine u februaru 2021. godine,  koji ima svoj projekat „Stop prljavoj energiji – jer budućnost je obnovljiva.“ Kako je u obrazloženju pomenuto, a što svi i sami znamo, prethodnih godina vršena je eksploatacija bez ekološke dozvole, dakle nelegalno. To je predmet žalbe pred Sekretarijatom Energetske zajednice. Sumnjam da je veći dio stanovnika Gacka upoznat sa ovim dešavanjem, jer naravno, kome je danas pa bitno da se zaštiti vazduh, da se zaštite vode? I zašto bi rukovodioci bili obavezani da svoje mještane o tome obavijeste? Svakako da im ne ide baš u prilog. Ostaje nam da vidimo u narednom periodu šta će se sa tužbom desiti. Nadam se da će ti ljudi uspjeti da se izbore pa i za pedalj naše zemlje.

2013. godine, kreće se sa iskopavanjem površinskog sloja uglja, rudnik se enormnom brzinom širi, ljudi više nemaju prostora da posade bašticu iza kuće jer pepeo u slojevima prekriva apsolutno sve. Elektrofilteri postoje, ali nedovoljnih kapaciteta da ostvare kvalitetno odvajanje pepela, pogotovo u periodima kada je ugalj  jako lošeg kvaliteta, te usljed nemogućnosti kvalitetnog odvajanja, filteri automatski sami ispadaju, a pepeo odlazi nama. I planeti.

Nikolina Jelić, student druge godine Pravnog fakutleta u Beogradu

Ljudi nisu svjesni da se ovakvi potezi plaćaju životima. Sankcije protiv ovih nesavjesnih ljudi nema, a mora je biti. Sredina trpi, mladi odlaze, većina se i ne osvrće, pod presijom je i priroda i javni budžet. Monopol ove kompanije se mora prekinuti, profit zasnovan na dobru koje nam je dala priroda se mora zaustaviti. Oni besplatno uzimaju od Gacka, a mi besplatno gubimo ono što je najskuplje – naše zdravlje. Oni besplatno uzimaju od naše Republike Srpske, a mi se sa itekakvim troškovima sklanjamo iz iste, u potrazi za srećnijom zvijezdom. Možda nekoga razočaram, ali – nema je. Niko ne smije da nam nameće svoje aršine, svoje aspekte posmatranja, načine na koje ćemo gledati stvari u društvu. Ne smiju ni da pokušaju. Ali, fakti koji nas okružuju kazuju drugačije.

Ono što je apsurdno je da se već u Opštem dijelu pomenute Studije navodi da će ona obuhvatiti procese zaštite prirode, pejzaža, vazduha, kulturnog i materijalnog dobra. Sigurni smo da će se zaštititi materijalno dobro, a znamo i čije. Na pejzažu takođe mogu da porade. Još malo naslaga otpadnih sirovina nam ne bi bilo na odmet.

Proces za nabavljanje ekološke dozvole došao je tek sada, nakon  toliko vremena, a taman kada i tužba po tom osnovu. Postavlja se pitanje, ako se već čelnici Republike Srpske pozivaju na kojekakvu demokratiju, kako dopuštaju da se dešava ekološki genocid i ne idu za onim načelnim vrijednostima sistema za koji tvrde da postoji i da su ga oni izgradili. Ne narod, ne građani, samo partije. Gdje je ovdje tačno moral? Gdje je pravda? Gdje je red? Gdje je zajedničko dobro? Kada će se izraditi valjana i konstruktivna Studija kvaliteta ugljenokopa? Kada će se filterima povećati snaga? Ili ne daj Bože instalirati oni koji bi koliko toliko umanjili trovanje naroda? Možda nikada? Ljepše je sebi na račun to prebaciti? Namjestiti još koji tender?

Gdje nam je pravo na život? Pravo na vazduh? Pravo na slobodu? Da li je ovo nešto na šta treba da se pristane? Zašto se niko ne oglašava? Još masu pitanja, još godine ćutanja. Ja mislim da je dosta. Zar trebamo da se u 21. vijeku borimo da udišemo slobodno? Zar je normalno da elektrane na prostoru Balkana zagađuju više nego ostatak Evrope? Da li je to dostojno čovjeka? Opet pitanja, a nadam se da će doći uskoro i do nekih odgovora. Ako je novac jedina vrijednost koju poznajemo, onda se rugamo onome koji nas je stvorio.

Činjenica je da je Gacko bilo poznato kao vazdušna banja. Sada je poznato kao odlična lokacija ukoliko želite što prije da dobijete kakvo plućno oboljenje ili pak maligno. A može i oboje. Samo izaberite. Aparat za mjerenje stepena zagađenosti naravno da ne funkcioniše, tako da nećete znati na kom ste nivou. Liježemo sa azotom, ustajemo se sa sumporom. Nalazi medicinara pokazuju da ide brzo, baš kao i iskopavanje i nova zaduženja i plovidba u minuse koji iznose preko 20 miliona. Čudno.

Koji li je cilj zaBoga?

Često se provlači priča o gradnji novog bloka. Ekvivalentno aerodromu u Trebinju. Malo malo, pa eto Kineza. Ali nešto ne dolaze. Česi su se davno sklonili. Građani ćute, jer novi blok znači nova radna mjesta. Ako ga ikada i bude, odlično je to. Neka dimi ovoliko još makar pet puta. Uzećemo članske karte i idemo na posao. Daćemo koji glas, uzeti možda koju vreću brašna, „crvenku“, pa šta? Dobićemo posao.

Dobićeš posao, ali ćeš izgubiti obraz. Pojam politike je danas izvrgnut ruglu. Pogledajte ko je vodio naše ljude onomad, pogledajte stanje danas. Oni tu trebaju biti radi nas, a ne radi sebe. Da zajedno radimo za bolje sutra, da bude jača ekonomija, da bude priroda maksimalno iskorišćena, da standard raste, a ne da nas sve više potkopavaju. Osionost. Apsurd. U borbi protiv nakaradnog režima, imamo samo sebe. A to je sasvim dovoljno. Jer je naša snaga zastrašujuća dokle god je imamo da se ustanemo i suprotstavimo njihovom iživljavanju. Da se razumijemo, tu radi veliki broj ljudi, od toga zavisi njihova egzistencija, ali neke stvari se moraju riješiti. Nad nekim stvarima mora da stoji imperativ. Ne smije se nastaviti ići linijom manjeg otpora. Većina će reći „pa kasno je sada, koliko godina se radi to što se radi, nema se tu šta.“ Nije kasno. „Al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava..“ Obmana svoje svijesti je nešto najgore i za sebe i za narod. Sasvim je racionalno kazati da je to glavni generator podmićivanja, neformalnih veza, kanala i praksi. Mjesto partijskog zapošljavanja.

Paralelno u susjednoj nam Srbiji, žele da otvore rudnik litijuma u blizini Loznice. Narod se već ustao. I u Beogradu planiraju proteste. Nakon što su odbranili svoje rijeke od monopolističkih sužnjeva, shvatili su koji je cilj vlasti. Uz to odlično zapažanje kolege Đorđa po pitanju SNS i slova D (SNSD). Samo ću napisati – Kostolac. Ista stvar kao sa Gackom. Ugljevikom takođe. Negdje pročitah jednu opasku koja je glasila da TE Ugljevik ima dimnjak visok preko 300 m, što je više i od tornja u Parizu. Ajfel bi bio tužan.

U lignit kao izvor energije, ne treba se ulagati. Možda jeste najjeftiniji, ali je i najštetniji. Aerozagađenje, efekat staklene bašte, omotač, klimatske promjene. To se mora uzeti u svakodnevni okvir. Ali to ne bi išlo u korist naše Vlade. Tako da je bolje nastaviti. Pokrenuti dijalog sa našom Vladom je suludo i pomisliti. Barem se sada tako čini. Ali neće uvijek biti tako.  

Prema analizi mreža regionalnih i evropskih nevladinih organizacija koja je urađena 2019. godine, Gacko zauzima drugo mjesto na zapadu Balkana po količini zagađenosti. Po Evropskoj agenciji za životnu sredinu, sagorijevanjem 1 kg uglja nastaje 11,6m³ dima, a m³ dima sadrži 6–14 g lebdećih čestica. Apatija i misao da se to nas ipak ne tiče, je ono što stalno radimo, a nikako ne trebamo. Kao što je zaključenje braka u srednjovjekovnim državama bila stvar dogovora dvije glave koje su bile na čelu zadruga, tako je i pravo na naš vazduh osuđeno na stvar dogovora partijskih poslušnika. Prirodu trebamo da gledamo kao nešto što smo pozajmili od naših potomaka. „Priroda je jedina knjiga koja na svim listovima nudi mnogo sadržaja“, -Gete.

U ovakvim situacijama, ćutanje nije zlato. Ćutanje je pristanak da nam uništavaju osnovna prava, da pobijaju osnovna načela zajednice. Da gaze Ustav. Ćutanje je odobrenje da nam uništavaju vazduh. Da nam uništavaju vode. Ćutanje je zločin. GOVOR JE ZLATO!

Ko?GrađaniŠta?Raditi za bolje sutraKako?Zajedno.

Nikolina Jelić

PRIORITETI – Ove godine 50% više za medijsku promociju Elektroprivrede RS

Prema pisanju Transparentno.ba, matično preduzeće Elektroprivrede Republike Srpske ove godine za medijsku promociju i marketing planira da izdvoji 90.000KM.

Postavlja se pitanje kakav je to marketing potreban za jedno monopolističko preduzeće. Da li će neko duže držati upaljen bojler ukoliko se na TV-u u udarnom terminu pojavi v.d. direktora Luka Petrović?

Dva odvojena tendera prošle godine bila su po 30.000KM, što je u zbiru 60.000KM. Medijska promocija u vrijeme pandemije i zatvaranja je, izgleda, jedan od prioriteta, te će u 2021. na dva odvojena tendera biti izdvojeno po 45.000KM, što iznosi 90.000KM.

Usluge neposrednog marketinga i medijskog predstavljanja ovo javno preduzeće platiće 50% više nego u 2020. godini, a plašim se da će se zloupotreba ovog javnog preduzeća i ovom prilikom nastaviti.

Ovaj postupak podijeljen je u dva lota, u kojima se traže televizije koje će omogućiti neposredni marketing i medijsko predstavljanje Elektroprivrede RS.

U prvom lotu (45.000KM) ,  pod neposrednim marketingom podrazumijeva se izrada i objava informacija posvećenih preduzeću, objava intervjua direktora ili drugih predstavnika ERS, kao i emitovanje obavještenja i oglasa. Uslov je da televizija ima analogno pokrivanje regionalnih centara Banjaluka, Trebinje, Foča, Bijeljina i Doboj.

U drugom lotu (45.000KM) nabavljaju se usluge medijskog predstavljanja, koje uključuju izradu i objavu informacija o aktivnostima preduzeća sa direktnim uključenjem u TV program, zatim objavu saopštenja i oglasa, gostovanje predstavnika ovog preduzeća u udarnim terminima, kao i izrada i emitovanje oglasa na internet portalu.  Uslov je da TV stanica ima analogno pokrivanje regije Hercegovine, tj. minimalno opština Trebinje, Bileća i Gacko.

Primjera radi, 2018. godine ova stavka iznosila je 15.000KM.

Vrijeme će kazati da li će Herceg TV biti jedan od dobitnika ekskluzivne šanse da se Elektroprivreda baš na njoj reklamira i da li je to samo jedan način prebacivanja novca iz javnog preduzeća u privatnu televiziju, blisku lokalnom SNSD-u.

Vidjećemo da li će se medijska promocija Elektroprivrede pretvoriti u ličnu promociju Luke Petrovića i Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

Pojavljivanje Luke i sličnih pred malim ekranima u prosječnom domaćinstvu može samo izazvati negativne efekte po poslovanje Elektroprivrede RS, jer prosječan čovjek u tom trenutku poželi da uopšte ne gleda TV, a samim gašenjem tog uređaja, potrošnja električne energije će se smanjiti.

Đorđe Vučinić

Svak’ se o svom jadu zabavio?

U jeku novih protesta, koji i nisu uzeli tolikog maha, kako u Srbiji, tako i u (samo) dva grada Republike Srpske, sjetih se prošlogodišnjih studentskih protesta.

Prvi cilj tih protesta bio je da se odbrane domovi, odnosno da se ne isele kolege koje stanuju u domovima.

Hajde što hiljade studenata koji ne žive u domovima nisu izašli na proteste, nego šta je sa onima koji su sve to posmatrali nijemo sa prozora?

Ta situacija gotovo može da se preslika na proteste ugostitelja u Republici Srpskoj. Nemoguće je da nema više konobara i gazda kafića i restorana u Istočnom Sarajevu ili Banjaluci.

Glavno pitanje koje se postavlja jeste – kako će preživjeti ljudi koji su pod kirijom, a mimo nje imaju komunalije, poreze i plate zaposlenima?

Možda nekima to ne bi bio problem da ih inspekcija dodatno nije “handrila” posljednjih sedmica.

Da je sreće, a i države, nikakav problem ugostiteljima ne bi predstavljale nove mjere zatvaranja njihovih objekata, jer u tom slučaju država bi brinula da niko ne ostane gladan i na ulici.

Sinhronizovano reagovanje gotovo svake bolnice iz Srbije i Republike Srpske još su jedan pokazatelj da nema opšte solidarnosti.

Medicinsko osoblje bi trebalo tražiti krivce u potpuno drugom smjeru. Jasno je ko je na čelu tih institucija, da gotovo i nije važna struka, već isključivo partijska podobnost, pa samim tim nikako drugačije, do niz dlaku vladajućim strukturama i ne možemo očekivati.

Je li i dalje prioritet garaža od 35 miliona za UKC BL? Gdje je novac od raskinute nabavke šatora, takozvane “poljske bolnice”, a u pitanju je 5 miliona?

Zašto su se sistematski tjerali doktori iz ove zemlje? Jer nisu partijski podobni?!

I kako će biti osoblja, kad dr Saša Borjan zbog partijske nepodobnosti ne može da dobije specijalizaciju. Saša sada radi u Dubrovniku gdje, gle čuda ima mnogo bolje uslove rada i veću platu. A, vjerovali ili ne, niko ga ne primorava da bude dio vladajuće partije.

Doktora Dražana Erića, na njegovu sreću, a našu žalost, otjerali smo od sebe. Počasnog profesora sa “Radžif Gandi” univerziteta u Indiji?! Stručnjaka svjetskog glasa koji je sabotiran zbog kćerke direktora bolnice i ujedno predsjednika OO SNSD Foča.

Kako da bude medicinskog osoblja kad ljudi sa kupljenim diplomama imaju veća mjesečna primanja od najboljih doktora? Sramotne su i bijedne plate medicinskih sestara za obim posla i rizik sa kojim se svakodnevno susreću.

I onda su krive kafane i restorani.

Ne, nije mi žao onih tajkuna koji su umislili da su gazde i čiji je samo mjesečni promet u visini od više desetina hiljada maraka dok mu konobari rade neprijavljeni i za minimalac. Ali žao mi je svih onih kojima su i dvije takve dnevnice ogromna rupa u kućnom budžetu.

Jesu li novi helikopteri i onih stotinu letova bili prioritet u vrijeme pandemije i krize? Postavlja se logično pitanje je li ta ista kriza uopšte i dohvatila vladajuću kastu?

Nadam se da će se svi ovi koji su pogođeni mjerama nepravde, u kojima su izvukli deblji kraj, kada dođe vrijeme za biranje, sjetiti da je nečiji komfor i život na visokoj nozi bio prioritet u odnosu na gladna usta njihove djece.

Ono što je najvažnije jeste da se svi solidarišemo sa problemima drugih, jer bez toga nema ni ugostiteljima, ni medicinarima, a ni studentima napretka!

Sutra će brašno biti skuplje, ali ne smijemo dozvoliti pekarima da se sami bore!

Đorđe Vučinić

Katanac

Ono kad nam oni najneodgovorniji pričaju o odgovornosti.

Crni dane, a crna sudbino! Na sedam dana u Republici Srpskoj zatvaraju se ugostiteljski objekti, frizerski i kozmetički saloni, bazeni, trgovački centri, kladionice, ustanove kulture, skijališta, pozorišta i galerije.

Škole u Republici Srpskoj već su zatvorene prethodnom odlukom kriznog štaba i prešlo se na online nastavu.

Hajde, to i nekako. Škole nam svakako ne trebaju. Dovoljne su pijace ili “malo uglađeniji marketi”, škola se može nabaviti i za pet minuta.

Ionako je to jedna od nebitnijih branši u Republici Srpskoj. Ionako, “možete biti najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti, sve to može izgledati kao zabluda”, prema riječima oca nacije, Milorada Dodika.

Zato je u Trebinju uveliko na djelu revizija članstva SNSD-a. Podržavam! Da vidimo ko je za školu, a ko za partiju!

Valjda je bitnije da su partijske prostorije otvorene. Tu se cijeli život odvija. Bez njih bi ova država potpuno prestala da funkcioniše.

Sve privatnike zatvoriti! Pa nego?! Zna se ko najviše širi koronu. Ako se fenirate, to pospješuje širenje zaraze. Ako pijete kafu, a još ako se slabo peru čaše, eto ti jada!

Nek’ se sami snalaze kako će preživjeti. Ko im je kriv što su izabrali lošu profesiju?

Ne širi je valjda Marinko Umićević i čuvena BEMA? Ili bilo koji drugi “jači” privrednik (koji je u sistemu vlasti)?

Kad smo već kod veselog Marinka, zna li ko jesu li gotove cipele za Džil Džejkobs, suprugu novog predsjednika SAD, Džoa Bajdena?

No, vratimo se temi. Veliki udar na skijališta, da se zatvore nadomak mjeseca aprila. Postavlja se pitanje, širiše li, zaboga, koronu u posljednjih par mjeseci?

Pa, ne širiše. Ne može Jahorinu preuzeti korona. Nju su već preuzele sve sumnjive transakcije, vladajuća koalicija i kriminal (što ti ga dođe jedno-te isto).

Medijska uvertira posljednjih je dana odradila dobar uvod za Krizni štab RS. Samo se izgleda cijelim orkestrom slabo dirigovalo. Čemu je onda služio sastanak od prije nekoliko dana u Vladi Republike Srpske?

Ja razumijem da se nikakva odluka ne smije donijeti bez prvog među (ne)jednakima, premijera. Dobro, među prisutnima bio je i Radovan Višković, ali mislio sam na pravog premijera, predsjednika, upravitelja, direktora, šefa i oca nacije Milorada Dodika.

Miriše li ovo na ponovno postavljanje spužvi na ulascima i izlascima iz gradova? Ipak je Mirko Ćurić prisustvovao važnom sastanku od prije četiri dana.

Nikada nisam dobio odgovor od gospodina Ćurića, niti mi je predočena stručna analiza kako su se to pokazale spužve u borbi protiv virusa korona.

Ako ništa, prvi put da mjere nisu prepisane od Srbije, postali smo originalni.

Nadam se da će trend originalnosti nastaviti i u budućnosti, pa ćemo dobiti prave mjere i u borbi protiv kriminala, korupcije, partijskog zapošljavanja, nepotizma, razaranja društva. . .


Đorđe Vučinić

Dušo

Dok se zvijezde nebom roje,
Plaču male oči tvoje
Gledaš nebo, tražiš nadu
A smrt je tu, čeka na pragu

Opet okice, sklopiti nećeš
Nema sunca, nema sreće
Ubija me dušo, svaka suza tvoja
Ova tvoja bol, biće i moja

Biće dušo bol, bol roda tvoga
Da se pamti sudba tvoja
Da se pamte, oči male, što su strahom isplakale

Sada te pokri, plašt života
Što preživi ti, bila je grozota
Padni dušo u miran sanak, sutra već je novi danak

Zaspi dušo, tugu će voda, odnijeti negdje u daleka mora
Stopiće se u beskraj suza mala, što junački ti s lica pala

Pašće jednom i sile mraka, ogrijaće sunce predaka
Ogrijaće sunce srpskog roda
Živjeće dušo i tvoja sloboda

David Vučurević

Prst na čelo, jadan ne bio!

Veliki Njegoš u Gorskom vijencu kaže: “Ko na brdo, ak’ imalo stoji, više vidi no onaj pod brdom.”

Koliko puta smo bili u situaciji da kritikujemo i komentarišemo, evo počevši od lika i djela Đorđa Balaševića pa do “Dare iz Jasenovca” šta je to trebalo dodati, šta oduzeti u filmu, što je posljednjih dana u žiži javnosti.

Činjenica da je glavna tema u posljednjih par dana Jasenovac, a nije Cecin sin ili isprazna priča o ovome ili onome, može da raduje. Jako teška i kompleksna tema, o kojoj bi svako od nas trebao znati par činjenica u podne, u ponoć.

O Jasenovcu smo mogli isto saznati i prije filma, ali na “teži način”, kroz čitanje “dosadne” literature. Ipak, nova vremena donose nov način života, a u “Instagram vremenima” fokus je na drugačijim sadržajima, te u životnoj brzini današnjice nije tako lako naći ni vremena, a ni volje za knjigu, samostalna istraživanja i teme koje nisu “IN”.

Svakako da je stavljanje jedne ovakve teme na filmsko platno odlično, prije svega jer se podsjećamo na neke stvari koje bismo u svakodnevnici “zbili u ćošak”. Dobro je što ovakve teme stižu u novijim formatima i što iste, na pravi način, dižu prašinu po društvenim mrežama.

Slagaćemo sebe ako kažemo da bez ovakvog filma ne bismo imali priliku da saznamo nešto o Jasenovcu, kao i o bilo čemu drugom na ovom svijetu. Svako je gospodar svojih interesovanja, svojih postupaka i građenja sebe.

Do pojedinca je hoće li baciti smeće u kantu ili ga izbaciti kroz prozor automobila, s mosta ili na ulicu.

Do svakoga od nas je koliko ćemo raditi na sebi i koliko ćemo biti upućeni u određene teme. Fakulteti, naravno, pružaju određenu vrstu znanja, ali to niti smije da bude granica našeg interesovanja, niti je cilj da se ograničimo samo na jednu oblast, a sve druge da nisu u našem djelokrugu, jer se itekako mnoge tiču nas!

Tako dolazimo u situaciju da i kada razumijemo (a često razumijemo) procese u državi i društvu, a još češće se ne slažemo sa istim, ne reagujemo, jer, ne tiče nas se.

A onda Đorđe Balašević izvede hiljade ljudi na ulice, neke iz ljubavi prema njegovim romantičnim stihovima, neke iz ljubavi prema njegovoj disidentskoj noti, a veliku većinu to što niko neće zamjeriti ako i sazna da su bili tamo.

Neću reći da njegova popularnost i posebnost s umjetničke strane nije ujedinila ljude za njegov posljednji oproštaj, ali dovoljno je pogledati program RTS-a, gdje živ godinama nije imao ni jednu minutu prostora. Kad je postao bezopasan, dobio je prostor, a to upravo govori o mentalitetu “nezamjeranja”, jer da je htio da ga promoviše isključivo sa one romantične strane, urednik RTS-a je to mogao, ali pusti đa’ola, ipak je Đorđe pričao protiv vlasti.

Do pojedinca je kako će se ponašati, hoće li gledati “svoja posla” ili posao svih nas, jer je pitanje dana kada će se njegova branša ili ličnost naći na meti nepravde.

Pad Bastilje

Sve će se ovo jednom zvati juče. Kao što se i francuska revolucija zove prošlost, kao i Josip Broz Tito o kojem možemo danas čuti svakojake kritike, kao što ćemo moći sutra o Dodiku, čim padne s vlasti. A životi će nam biti i ostati licemjerni ako budemo isključivo kritikovali greške iz prošlosti, a budemo ostavljali nove greške za ispiranje usta potomcima.

A ko će kako raditi, ko će koliko smjeti, sve je do pojedinačnog slučaja. Ipak, da bi se shvatio značaj određenih tema, one moraju biti pristupačne većini i na način koji će najlakše konzumirati većina.

U sistemu gdje je medijska blokada uz kontranapade u vidu medijskih spinova svakodnevna pojava, jasno je da je takav zadatak mnogo teži, ali kreiranjem lažne slike o pojedinim temama ne znači da je ono što je plasirano javnosti tako, niti znači da nema lijeka i protiv toga.

Diktatura se čini nepobjedivom, a njen temelj je upravo svaki pojedinac koji izabere da nekome da mjesečno par hiljada KM uz mnoštvo privilegija u zamjenu za 50KM ili rođakov pripravnički rad. A taj koji nudi sitnice na koje kao društvo pristajemo opet ima nekog iznad sebe, koji ima gladnija usta i ujedno još lažniju sliku o sebi, koju mu grade oni koji ga stvarno doživljavaju kao gospodara bez kojeg nema ni života a nii smrti.

Do tebe je hoćeš li iskoristiti svoje pravo glasa i na koji način. Naravno, 9 od 10 ljudi je politički nepismeno, ako ne i u većem procentu. Najveći broj ljudi ne zna koja je podjela vlasti, a kamoli ko je sve na političkoj sceni. I naravno da takvo stanje odgovara onima koji političkom zloupotrebom dolaze do nezamislivih novaca.

Ne radi se samo o politici, već o našoj nezainteresovanosti za svaku poru života, a svemu tome umnogome doprinosi da se informišemo putem 2-3 FB statusa, člankom iz novina i to nam sve daje lažnu sliku kako dovoljno znamo o temi, jer smo pokupili ključne informacije iz tih šturih analiza ili spinova, da možemo njima baratati po kafanama.

Zato se lako dijelimo na ove ili one, a još lakše prelazimo kod onih drugih, jer tamo gdje smo, nismo zbog suštine, niti ulazimo u srž i ideologiju priče, ma koja god to bila.

Ne mora se raditi o stranačkim dresovima, ovo je tako karakteristično za navijačke dresove. I onda kad neko pređe da navija za drugi klub možemo shvatiti da tu nije bio iz ljubavi prema klubu, niti fudbalu, već zbog potpuno drugih interesa ili priča.

A sve to je posljedica nas koji sve u životu posmatramo i radimo površno, tek onoliko “za prolaz”. Zato smo laka meta za sve moguće vrste manipulacija, jer smo šuplji na sve strane.

Zato će bolja vremena doći kad i sami budemo bolji. Kad očistimo svoje dvorište i zapitamo se koja je naša uloga u društvu, koliko smo žrtvovali sebe za dobrobit zajednice, bilo na umjetničkom, bilo na sportskom ili bilo kom trećem planu, budemo primjer drugima, a svako u svojoj sferi, onda će se i državni aparat i sistem lako stopiti sa postojećim sistemom vrijednosti.

A i tada, kao i danas, predstavljaće nas prosječan pripadnik naše društvene zajednice, sa kojim se identifikujemo.

Zato, pamet u glavu, budi koristan, probudi se, pokreni se, ne budi biljka! Minut je do 12!

Đorđe Vučinić

Prva plata od novembra i licemjerno saopštenje uprave

Svega par sati prije treninga koji je bio zakazan za danas od 14:00 časova legao je i prvi novac za fudbalere FK “Leotara”.

S obzirom da su pritisci urodili plodom, a i da igrači ponovo ne bi izašli na teren, uprava kluba odlučila je da uplati i tu “crkavicu” od 550 ili 700KM po igraču, a radnica zadužena za održavanje higijene sportske opreme isplaćena je sa dvije plate, što je i bio njen uslov da ne nastavi sa štrajkom.

Anonimni sagovornik lokalnog sportskog portala Herceg-sport pokušao je da obmane javnost, ali dobro je što je moja pisanja demantovao djelima, pa je nakon tri mjeseca smogao snage uplatiti igračima ono što im pripada! Ili barem trećinu.

Od koga je i previše je!

Jasno je da u lokalnom SNSD-u i njegovim visokim funkcionerima ne nedostaje mašte kada su u pitanju isprazna obećanja koja lijepo zvuče, kao i projekti gdje se još maštovitije, a i, kako to rekoše u predsjednštvu kluba, energično “ugrađuje”.

Dobro je da reaguju na kritike i što su napokon isplatili plate, ali nije dobro da obmanjuju javnost.

Ako je dnevna politika to što omladinska škola ima horor uslove za treninge, dok se godinama obećava izgradnja terena sa vještačkom travom, to što igrači nisu isplaćeni mjesecima, što se sportska oprema nije prala zbog neisplaćenih plata, to što se ne griju svlačionice, čija je rekonstrukcija takođe obećana i to što je prvi šampion zajedničke lige BiH opljačkan, zadužen i otjeran u beton ligu, onda svaka čast!

Znam da i vi znate da su neki, kako se nazivaju “novinarima”, odnosno partijski bilježnici sa dvorskih portala odbili da pišu o ovoj temi, ali na vašu žalost oni nisu jedini “prozor u svijet”.

Vratite Leotar u Premijer ligu BiH, isplatite redovno igrače pristojnim platama, obezbijedite uslove za stvaranje novih talenata, ne smišljajte nove prevare i ne dajte mi nikakvog povoda da negativno kritikujem rad uprave FK “Leotar”.

A do tada, sve po zasluzi, za pravdu, red i istinu!

Đorđe Vučinić

Novi problemi u FK “Leotar”

Stanje u fudbalskom klubu “Leotar” sve je gore i gore. Pored toga što su igrači i zaposleni u klubu posljednji put primili platu 10. novembra prošle godine, problemima, čini se, nikad kraja.

Valjalo bi da Gordan Mišeljić, predsjednik upravnog odbora fudbalskog kluba “Leotar” , direktor Hidroelektrana na Trebišnjici i zamjenik kluba odbornika SNSD-a u Skupštini grada Trebinja odgovori na pitanje da li su zaposleni koji rade na održavanju higijene, odnosno pranju sportske opreme, stupili u štrajk zbog neisplaćenih plata?

Fudbaleri Leotara u srijedu, 17. februara nisu održali dnevni trening koji je predviđen na stadionu “Police”. Ni na jučerašnjem treningu nije bilo fudbala, a igračima je obećana isplata zaostalih plata na današnjem treningu. Ukoliko se ne dogodi isplata ni ovoga puta, trening ponovo neće biti održan.

I dok se baca milion maraka na atletsku stazu, a planiran je još jedan milion za reflektore, igrači i klub ponovo su dovedeni do najnižih grana.

Valjalo bi i da gradonačelnik Mirko Ćurić izađe u javnost i kaže šta je sa izgradnjom pomoćog terena u bivšoj kasarni sa vještačkom travom, što je obećao u vrijeme postavljanja najnovije uprave FK “Leotar”.

FK “Leotar” je nepresušna tema ako govorimo o malverzacijama, uništavanju (nekada) stabilnog i uspješnog sportskog kolektiva, pljijenu oko kojeg se skupljaju hijene.

Dajte osnovne uslove omladinskoj školi da njeguje i stvara nove talente! Dajte igračima bar to malo novaca koji im ugovorom pripadaju! Nemojte stadion “Police” posmatrati samo kao savršeno mjesto zločina!

Ne pišem ovo jer imam nešto lično protiv bilo koga iz uprava, kako prijašnjih, tako i sadašnje. Pišem ovo iz srca mnogih Trebinjaca koja se stežu kad pomisle na naš klub i stanje u koje je doveden.

Kritika služi kao korektivni faktor, ne bi li usmjerila na pravi put, što je često previše teška riječ, jer je pravi put toliko daleko, da se samo “spašava što se spasiti može”.

Osim što fudbaleri Leotara, izgleda, ne igraju za platu, do novih odluka Republičkog kriznog štaba, neće igrati ni za publiku, jer je zbog pandemije virusa korona zabranjen ulaz za navijače na stadione širom Republike Srpske.

Đorđe Vučinić