Da se burek ne ohladi – službeno vozilo HET-a ne mari za pješake

Kako javljaju građani Trebinja, Ljubo Vuković službeno vozilo Hidroelektrana na Trebišnjici iskoristio je za prevoz do pekare u naselju Tini.

I da ima pravo na to, sigurno nema pravo da se parkira na trotoar.

Građani kažu da ovo nije prvi put, ali ovoga puta je sve zabilježeno kamerom.

Za gospodina Vukovića “ispadi” su izgleda tradicionalno ponašanje, a samo se treba prisjetiti njegovog nedavnog odnosa sa novinarima, u vezi slučaja za koji je prije sedam dana Jelena Denda Borjan dala izjavu u trebinjskoj policiji.

Da li će policija reagovati i uručiti prekršajni nalog službenom vozaču Vukovića i da li će vozaču i izvršnom direktoru za ekonomske i pravne poslove Hidroelektrane na Trebišnjici smanjiti plate zbog narušavanja ugleda firme i zloupotrebe službenog vozila (ali i položaja), vidjećemo.

Daj Bože da su ovo jedine zloupotrebe visokopozicioniranih ljudi u HET-u, ali apelujem na saobraćajnu policiju da radi svoj posao bez da gleda čije vozilo pravi prekršaj.

Od nečega se mora krenuti i sigurno je da bi mnogo posla bilo za policiju, ali i tužilaštvo ukoliko bi se otvorile istrage u elektro-energetskom sektoru, a svakako da nepisani imunitet koji posjeduju visokopozicionirani ljudi u javnim preduzećima daje im vjetar u leđa da ne mare ni za sitne prekršaje.

Đorđe Vučinić

Podobna i nepodobna djeca – slika propasti jednog društva

Jesmo li se nekad zapitali gdje je granica?

Ne, ne, spustite pištolje! Nema potrebe za tim, nisam mislio na tu granicu.

Postoji li uopšte granica dobrog ukusa, granica dokle moral može pasti u politici, granica do koje uopšte neka politička partija treba da ide?

Ako postoji, koliko visoko, odnosno nisko je postavljena? Ako ne postoji…. ček, pa stvarno se čini da ne postoji.

Nedavno je u Trebinju, na javnom glasilu izašao naslov “Mladi SNSD-a obradovali mališane paketićima”.

Čekajte, mogu li oni nekoga ubijetiti da su se skupili i dogovorili da će odvajati od popodnevne kafe (i(li) cigara) ili preskočiti vikend, ostati kući umjesto kafane pa ušparati jer su mislili na djecu?!

I kamen bi zaplakao kad vidi kakve žrtvenike i omladinu imamo.

Iste one koji su se učlanili u vladajuće partije zbog rješavanja isključivo ličnog pitanja, bez i da pomisle kuda plovi ovaj brod.

Istu onu omladinu koja se spremna žrtvovati “pod zastavom Srpske” od kuće do kuće pred izbore, ne bi li koga “ubijedili” u to da je “program” baš njihove opcije najbolji za budućnost naše lokalne zajednice ali i Republike Srpske.

A program obično glasi: “Bi li potpis’o, pravimo sad ovaj spisak, jbg, treba mi pedeset glasova za ________ _______ , obećao mi je pripravnički. . .”

Čekajte malo, poznajete li vi nekog mladog SNSD-ovca koji se učlanio u tu stranku zbog ideološke odrednice? Ja ne, osim ukoliko je ideologija trasirati put do HET-a, Elektroprivrede RS, neke pozicije u gradskoj upravi.

Vladajuća partija koja gospodari deceniju i po svjesno ili ne tokom godine stvara siromaštvo i bijedu, a onda šalje svoje “pionire” da “obraduju mališane” putem Crvenog krsta čijim roditeljima ne daju priliku da sami obraduju svoju djecu, kojoj je čokolada misaona imenica.

Za bilo koju političku opciju koja se na ovaj način pokušava promovisati, za ovaj potez imam prezir i gađenje, a posebno za one koji bi svojim položajem u vlasti mogli, odnosno morali na potpuno drugačiji način pristupiti kreiranju ambijenta u kojem će ova djeca sutra, ali i njihovi roditelji danas imati makar život dostojan čovjeka.

Živimo li to mi u lošoj i neukusnoj komediji?

Dokle ćemo koristiti djecu u političke svrhe?

Hajde što pokušavaju ispasti humanitarci, ali zamislite situaciju u kojoj se jedno udruženje pod nazivom “4+” uzaludno godinama obraća gradskim vlastima da pomogne majkama sa četvoro i više djece, a gradske vlasti se prave kao da se ništa ne događa.

Pa nakon posljednjeg pokušaja da se natalitet stimuliše i nagradi imamo osnivanje novog udruženja “3+” iza kojeg, kako nezvanično saznajem stoji jedan od načelnika odjeljenja gradske uprave Grada Trebinja?!

Čekajte, ako sam dobro shvatio – dijete ako ima sreću da se rodi u kući roditelja koji su bliski vlastima biće podržano i njegovi roditelji stimulisani za rađanje njegovog brata ili sestre?

A ako ima “nesreću” da se rodi tamo gdje se ne favorizuje lokalna vlast, neće dobiti ništa?

Da, naravno da će sad stići odgovor i oštar demanti kako su ovo napadi na novoosnovano udruženje. . .

Znači, nema novca za “4+” a biće za “3+” ?!

Ili nema novca za “4+” ali neće biti ni za “3+”, pa zašto je onda osnovano?

Čekajte, je li teže roditeljima izdržati finansijski troje ili četvoro djece? Šta je prioritetnije?

A, da, pa u “3+” spada i četiri, pet, šest. . .

Ali spada i troje, što je “mana” udruženja “4+”, što će reći da je više roditelja obuhvaćeno koji će imati pravo na određene beneficije i pomoći ili u prevodu – više glasova.

Ako osnivanje “3+” nije ništa drugo nego namjera da bi se briga o ovoj populaciji povjerila “provjerenijim kadrovima” ili ne daj Bože podloga za neke zloupotrebe, zašto onda za “4+” nikada nije bilo ni marku iz gradskog budžeta?

Kako onda to da za “4+” imaju sluha u Banjaluci, Zvorniku, Laktašima, Istočnom Novom Sarajevu, Istočnoj Ilidži, Tesliću, Brodu, Doboju. . . ?

Dijeliti majke je potpuni bezobrazluk i crvena linija preko koje se ne smije preći. Svakoj majci treba pomoći, pogotovo u vrijeme bijele kuge i prevelikih iseljavanja iz naše zemlje, gdje iz godine u godinu imamo sve manje prvačića u školama.

Bilo kom udruženju koje se bori za pronatalitetnu politiku želim sve najbolje i da uspije na planu svojih osnovnih ciljeva, barem onih formalno opisanih u osnivačkom aktu.

Ako neko pokuša stimulisati samo podobne i to zbog krajnjeg interesa neke stranke, ma koja to bila, neka bude svjestan da je saučesnik u propadanju ionako posrnule Republike Srpske.

Granice političkog nemorala očigledno su odavno pređene iako se čini da one i ne postoje.

Dijeliti djecu na podobnu i nepodobnu i koristiti ih u političke svrhe, ništa je drugo nego dno dna i pokazivanje pravog lica, lica bez obraza.

Đorđe Vučinić

“Oštra rasprava” i pokušaj senzacije

Na društvenoj mreži Facebook nedavno su se vodile zanimljive rasprave i po slobodnoj volji, mahom trebinjske opozicije, ali i ljudi širom Republike Srpske povela se priča oko kandidatura za člana predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, kao i za kandidaturu za predsjednika Republike Srpske za naredne izbore koji će biti zakazani u jesen 2022. godine.

Sve to propratio je lokalni portal TrebinjeLive uz senzacionalistički naslov “Oštra rasprava trebinjskih opozicionara: Za pravdu i red vs SDS – PDP smirivao strasti”.

Da ne bismo ostali samo jaki iza tastatura, odlučili smo da odmjerimo snage i u “Kruni”, kafiću pod Platanima, gdje je održan “meč” Marić (SDS) VS Vučinić (Za pravdu i red), a gdje je sudija bio Milivojević (PDP).

Iako je rezultat bio neriješen, riješena je jedna stvar, a to je da srdačno pozdravimo nepotpisanog autora zanimljivog teksta i zahvalimo mu se ispred opozicionog bloka jer prati naš rad, uz poruku da se ne bismo ljutili da nastavi, kao i da smo spremni ponekad i da damo neku izjavu za taj portal, kao i sve slične, gdje se opozicija stvarno ponekad i može naći, ali gotovo uvijek u negativnom kontekstu.

Prirodno je i Ustavom Republike Srpske zagarantovano pravo na slobodu mišljenja i govora, a pravo je čudo što se od različitih, gle čuda, stavova pravi senzacija.

To što su na suprotnoj strani navikli na jednoumlje i da se svaka različitao misao žestoko kažnjava, to je samo poraz cjelokupnog društva, a naročito onih koji su svjesno ili ne zarobljeni u takvom sistemu, protiv kojeg se i borimo!

Žao mi je što pojedini portali pripadaju upravo takvom sistemu, gdje se zna ko ima moć “izražavanja mišljenja”, a ko su samo izvršioci naređenja zbog sitnih sinekura.

Ja lično neću odlučiti, a vjerujem ni Nešo Milivojević ili Vojo Marić ko će biti kandidati za ove dvije funkcije ispred opozicije, a siguran sam da će i naš izbor, ali i izbor većine građana biti neki ko bude odabran ispred opozicije.

Prirodno je da svi imamo svoje favorite, ali još prirodnije da zajedno sa kandidatima, kako za ove dvije funkcije, tako i za poslanike u parlamentima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, krenemo u put promjena, koje su neophodne kako bi se oporavio ekonomski, ali i moralni krah naše zemlje i stanovništva.

Đorđe Vučinić

Krunić ipak nije smijenjen, trebinjski režimski portali spinovali javnost?

Iako su mnogi trebinjski portali prenijeli vijest o smjeni Branislava Krunića sa klupe FK “Leotara”, prema mojim informacijama, ali i informacijama koje posjeduju i neki banjalučki novinari, Krunić nije smijenjen, te Miodrag Bodiroga neće doći na čelo ovog kluba.

Šta su to pokušale “sive eminencije” kluba sa Polica, zašto su se ovako javno odrekli trenera Krunića?

Mnogo je pitanja za gospodina Mišeljića, ali i gospodina Radovića, na koja će morati dati odgovor javnosti.

Prenosim pisanje portala http://www.pravdabl.com u cjelosti, koji izvorno možete pročitati na OVOM LINKU:

Loše vijesti za trebinjske studente

Skupštinska većina usvojila je danas rebalans budžeta za 2021. godinu u kojoj su studenti “zakinuti” za redovne stipendije za 20.000KM u odnosu na usvojeni bužet 2021.

Međutim, ni 2022. godine neće se posvetiti veća pažnja od dosadašnje u vezi sa stipendijama za trebinjske studente.

Prema prijedlogu budžeta za 2022. godinu stipendije su ostale u iznosu od 140.000KM, a predloženi amandman koji sam uložio kao odbornik na današnjoj sjednici za dodatnih 140.000KM nije usvojen.

Odbornici vladajuće koalicije predvođeni SNSD-om nisu prihvatili da se za studentske stipendije poveća davanje i da za stipendije iz gradskog budžeta bude izdvojeno 280.000KM, iako je ovaj prijedlog izazvao burne rasprave, gdje su padale i teške riječi.

Dobili smo potvrdu od gotovo svih odbornika da su ZA povećanje, međutim pojedinci iz kluba SNSD-a su “izletili” time da ipak ne smiju glasati za ovaj prijedlog, jer su dio vladajuće koalicije.

Predložio sam da isti prijedlog amandmana predloži neko drugi, ali ponos vladajuće koalicije izgleda da je važniji od studenata.

Iako se vlasti hvale “istorijskim” budžetom koji iznosi blizu 39 miliona KM, za studente nije bilo više sluha.

Studenti dobro znaju kolika je “frka” oko stipendija, mnogi su nezadovoljni visinom od 100KM ali i spiskovima, gdje nemali broj studenata završi “ispod crte”.

U amandmanu na budžet predložio sam da se povećaju novčana davanja na stipendije, kao i broj studenata koji će ih u 2022. godini primati.

To svakako odlučuje komisija koja pripada gradskoj upravi, a koju imenuje gradonačelnik, ali umjesto sa 280.000KM, raspolagaće u 2022. godini sa iznosom od 140.000KM, ukoliko ne bude dodatnih, kao i ove godine, realokacija od strane gradonačelnika, pa je rebalansom budžeta utvrđeno da je iskorišteno samo 120.000KM od ukupno 32.128.000KM.

Studenti, prst na čelo!

Ja se lično nikada nisam prijavio, niti planiram da se prijavim za primanje stipendije, kako ne bih zauzimao bilo kom studentu mjesto, jer znam kako mnoge moje kolege “krpe” kraj s krajem i sa čim se sve susreću roditelji, a naročito oni koji imaju dva ili više studenata u kući.

Stipendije su česta tema među studentima, naročito kada kasne, što je ranije i bio slučaj, a ovakav odnos gradskih vlasti je u najmanju ruku nekorektan.

Đorđe Vučinić

Od Mičevca do Klobuka – analiza stanja i svijesti o našoj istoriji i spomenicima

Prava pobjeda dogodila se prije nekoliko dana kada je skrenuta pažnja na stanje spomenika kulture u Trebinju, ali i mnogo važnije stanje – stanje svijesti o nacionalnom blagu koje posjedujemo.

Stari grad Mičevac, o kojem datiraju zvanični podaci još iz 11. vijeka, koji je bio mjesto carine i svojevremeno mnogo veće naselje od Trebinja tokom Srednjeg vijeka, uspješno je očišćen i nakon dužeg vremena gradske vlasti su preduzele određene korake kako bi se sačuvalo nacionalno blago.

Skupštinski i javni pritisci naših sugrađana urodili su plodom, pa sada imamo Mičevac bez smeća. Nadam se da je stavljena i tačka na bilo kakav pokušaj uništavanja ovog starog grada i pretvaranja u pijesak, kako bi određeni ministri preko povezanih lica pravili kamenolom i nacionalno blago uništili za dodatni izvor prihoda. Vrijeme će kazati, a siguran sam da se niko neće usuditi da dira “u osinje gnijezdo”.

Ostaje gorak ukus što za očuvanje ovakvog jednog spomenika kulture mora da se digne “kuka i motika” i što bi najvjerovatnije bio ostavljen zubu vremena da se nije napravio javni pritisak.

Ali, kako kažu – kakav narod, takva vlast. S tim u vezi imamo primjer gdje za potrebe privatne kuće i privatnog parkinga imamo uništavanje stećaka, te apsolutnu nebrigu, što je najblaži izraz kada je su u pitanju temelji starog hrama u Policama.

U razgovoru sa ljudima iz oblasti istorije složio sam se da je u posljednje vrijeme prisutno favorizovanje Rusije i Rusa u našem narodu, što je svakako za pohvalu ukoliko gledamo neku dublju priču, međutim na mikroplanu, a konkretno odnosa Rusije i naše lokalne zajednice u poslejdnje vrijeme imamo pojedince koji sami ostvaruju kontakte i organizuju određene manifestacije.

Takvi pojedinci često nailaze na oduševljenje od strane lokalne vlasti, jer – Rusija je Rusija, a zna se šta naš narod najviše voli. Lako će naš narod zaboraviti potpis za NATO pakt, samo daj iole (često jeftine) predstave rusofilstva, što je na kraju krajeva i usađeno praktično u gene najvećeg dijela našeg naroda.

Ipak, složili smo se da se lokalna vlast nije pretjerano bavila meritumom, već po svaku cijenu podržala obostrane interese, a narodu kao narodu najlakše je prodati priču, jer isti taj narod ne zna, a ruku na srce niti ga zanima, pretjerano o Klobuku.

Nedavno je postavljena ploča stradalim Rusima na Klobuku, tanke ploče uklesane na kamenu, istorijski netačne i koja isključivo ističe stradanje Rusa. Hvala Rusima koji su bili, ruku na srce, samo manji dio Srpske vojske i vječna im slava, ali činjenica koja je (ne)namjerno izostaljena i koja će se (a preciznije je reći da je već zaboravljena) zaboraviti, jeste da je vojska brojala 3000 vojnika koji su izašli na Francuze i Turke koji su se nalazili u Klobuku.

Sama lokacija gdje je postavljena ova ploča nije ni blizu mjesta pogibije Rusa. Pravo mjesto stradanja nalazi se nekoliko kilometara dalje, pa se postavlja pitanje zašto je ova ploča tu gdje jeste, odnosno je li to po onoj “gdje god nađeš zgodno mjesto tu drvo posadi”. Je li marketinškim magovima koji su vjerovatno sve ovo uradili zbog nekolike fotografije i zamajavanja naroda bilo teško da pješače?

Veći je problem što neznanje vlada našom lokalnom sredinom, te očigledno svaka priča koja iole liči na nešto “pametno” može da prođe od strane pojedinaca koji su bliski vlasti, dok se s druge strane ljudi iz struke svjesno ignorišu, jer nisu podobni.

Srpskom narodu istorija je jako bogata, ali čini se da ništa iz nje nismo naučili, niti smo u stanju da je njegujemo i na pravi način prenosimo na nove generacije.

Đorđe Vučinić

Kako se (ne) gradi jedinstvo

Malo – malo, pa Milorad Dodik poziva na srpsko jedinstvo. Prema Dodiku i sličnima to bi u prevodu značilo – ko ne svira po Miloradovim notama, taj je izdajnik.

Često je naš javni prostor “zatrovan” potencijalnim “konačnim” rješenjima koja će staviti tačku na viševjekovne probleme. Samim tim sadašnji – gorući, ne mogu doći do izražaja.

Na nacionalnu kartu najlakše je, ali i najsigurnije ići. Barem riječima.

Ipak, ako se osvrnemo na djela, mnogi bi mogli, odnosno morali zaćutati kada je riječ o patriotizmu.

Da Milorad Dodik stvarno misli na nacionalno jedinstvo u Republici Srpskoj ne bi postojali oni čija se zvanja (mnogima je znanje misaona imenica) vrednuju i oni čije diplome ne služe ničemu jer nisu simpatizeri i članovi vladajuće koalicije.

Daleko smo mi od jedinstva, ako u Hercegovini mogu ljudi neopaženo ginuti po putevima koji su jedinstveni po tome da takvih nema nigdje od Krfa do Osla, dok se milioni ulažu i prave autoputevi na sjevernom dijelu Srpske.

Putevi Hercegovine
Putevi Hercegovine

Jedinstvo nam je misaona imenica ako i pomislimo da se oglasimo na javnom servisu – Radio televiziji Republike Srpske.

Jedinstva nema i neće ga biti sa onima koji lome kičmu kad god imaju priliku onima koji misle drugačije, a kad god su u problemu zovu upomoć.

Jedinstvena je, doduše, Republika Srpska po tome što gotovo svako javno preduzeće posluje u minusu, a nijedan direktor ne odgovara pred sudom.

Jedinstvena je Srpska i po stopi smrtnosti od korone, po tehničkom kiseoniku, po “zdravstvu koje krvari“, po broju medicinara koji se školuju za tržište rada Njemačke, Austrije, Švajcarske. . .

Jedinstvena je i po najnižim penzijama, radu na crno, minimalcu koji jedva “krpi” četvrtinu potrošačke korpe, a zvaničnoj prosječnoj plati koja mnogima predstavlja pustu želju.

Red ispred javne kuhinje u Banjaluci

Jedinstvo se gradi nenamještanjem konkursa za posao. Jedinstvo se gradi pozitivnim poslovanjem javnih preduzeća, baš kao i privatnih u vlasništvu moćnika.

Jedinstvo se gradi poštenim i fer izborima. Jedinstvo se gradi poštovanjem demobilisanih boraca VRS.

Jedinstvo se gradi cijepanjem kupljenih diploma i procesuiranjem onih koji ih kupuju, ali i prodaju.

Jedinstvo se gradi izglasanim barem jednim amandmanom opozicije na bilo koju vrstu odluke, kako u Narodnoj skupštini RS, tako i u skupštinama lokalnih samouprava.

Jedinstvo se ne gradi selektivnom pravdom. Jedinstvo se ne gradi lažima i manipulacijama.

Jedinstvo se ne gradi na Dodikov mig.

Treba li dalje? Ili je pametnome dosta?!

Đorđe Vučinić

Stvarno stanje pobija izvještaje

Da industrijska postrojenja koristi izvlače samo za sebe, da investitori kroje sudbinu industrijskih i rudarskih gradova, da se interesi pojedinaca stavljaju iznad interesa kolektiva i države, da se pravosuđe i nadležni organi ne obaziru na određena postupanja, da se institucije na dnevnom nivou makar jedanput ogluše na poštovanje zakona i pravilnika o radu, nije ništa drugo do naša realnost.

RiTE Gacko kao javno preduzeće mora poslovati po određenim dozvolama i u skladu sa određenim zakonima i pravilnicima. Da u praksi rade sve osim toga, nije ništa novo. Ekološka dozvola koja je obnovljena 2018. godine (po ugledu na onu iz 2013. godine) obuhvata različite mjere kojih ovo preduzeće mora da se drži.

Postoji zakonska obaveza da se ovo postrojenje pridržava pomenutih mjera. Mjere koje će spriječiti emitovanje emisija u vazduh, mjere koje će spriječiti emisije u vodu i zemljište, mjere za upravljanje otpadom, druge obaveze RiTE-a, te mjere koje se moraju preduzeti nakon zatvaranja postrojenja.

Tokom rada postrojenja, granične vrijednosti za zagađujuće materije se ne smiju prekoračiti. Ono što je navedeno u sklopu ekološke dozvole jeste obaveza na kontinuiran monitoring kvaliteta vazduha na nivou opštine Gacko. Dozvola je obnovljena u junu 2018. godine, a automatska stanica za mjerenje kvaliteta vazduha instalirana u okolini Osnovne škole „Sveti Sava“ u martu 2019. godine. Zakonske obaveze ne stupaju na snagu onda kada se to pojedincima dopadne, već u toku par dana po izdavanju, u ovom slučaju ekološke dozvole.

Zašto se čekalo toliko dugo? Obaveza koja je propisana ovom dozvolom jeste i kontinuirano mjerenje emisija dimnih gasova, vezano za veliku kotlovnicu. Parametar koji je pripadajući ovom dijelu monitoringa, a usput i najpogubniji po ljudsko zdravlje, jesu PM10 čestice.

Napomenuću da je u toku 2019. godine termoelektrana Gacko drugo postrojenje na prostoru zapadnog Balkana po zagađenju ovim česticama. 2016. godine, PM10 čestice su prouzrokovale 158 smrtnih slučajeva, 414 slučajeva bronhitisa kod djece i odraslih, 115 hospitalizacija.

Ovih dana, kada su na oči građana emisije otrovnih materija daleko veće nego ranije, izvještaji koje možete pogledati na zvaničnom sajtu RiTE-a, su sve osim tačni i relevantni. Na izvještajima je sve u granicama normale.

Rukovodioci RiTE-a kažu da nemaju obavezu da omoguće građanima monitor na kojem se može pratiti stepen zagađenosti vazduha. Površinski kop emituje zračenje u svakom slučaju, mazut i pepeo kuljaju iz tornja, stanovnici su svakodnevno na meti zagađenja, po običaju ćute, filteri ne rade, slobodne površine koje okružuju kop nisu ozelenjene što je takođe obaveza RiTE-a po ekološkoj dozvoli na konto koje se uvijek „čupaju“, po rubnom dijelu industrijske zone nema zelenog pojasa visokog rastinja.

Pravilnik o mjerama sprečavanja i zagađivanja vazduha i poboljšanje kvaliteta vazduha se ne poštuje. Zašto se uopšte donose zakoni i pravilnici kada se ne poštuju? Čemu to? Šta se dešava sa rijekom Gračanicom i otpadnim vodama kao i vodnom dozvolom?

Ukoliko dođe do promjena prirodnog režima voda, odgovorno lice je dužno da sve štete otkloni i da učinjenu štetu nadoknadi. Povrijedili ste i sam Ustav Republike Srpske, na koji je zdušno vladajuća klika u zadnje vrijeme poziva.

Član 35. Čovjek ima pravo na zdravu životnu sredinu. Svako je, u skladu sa zakonom, dužan da u okviru svojih mogućnosti štiti i unapređuje životnu sredinu.

Član 64. Republika štiti i podstiče: -racionalno korišćenje prirodnih bogatstava u cilju zaštite i poboljšanja kvaliteta života i zaštite i obnove sredine u opštem interesu. Razne zakone je suvišno spominjati.

Dužni ste emisije u vazduh uskladiti sa obavezama iz Nacionalnog plana smanjenja emisija, kao i ostvariti izvršenje odluka Konferencije Okvirne Konvencije UN o klimatskim promjenama, što je ratifikovano na teritoriji Bosne i Hercegovine u maju 2000. godine.

Za inženjere koji je na RiTE-u bave zaštitom vazduha, šefa službe za zaštitu životne sredine Babića te Milovića koji je izvršni direktor za proizvodnju električne energije i razvoj TE imam samo jednu poruku. Nećete se moći skrivati pod skute svojim nadređenih kada zakon zakuca na famoznu kapiju preduzeća.

Piše: Nikolina Jelić

Velika pobjeda, u toku čiščenje starog grada Mičevca

Nakon velikog pritiska na maratonskoj sjednici Skupštine grada Trebinja od strane Za pravdu i red – liste Nebojše Vukanovića i apela da se obrati pažnja na srednjovijekovni grad Mičevac, gradska uprava krenula je u veliku akciju čišćenja lokaliteta starog grada Mičevca.

Mičevac je grad o kojem datiraju zvanični podaci još iz 11. vijeka i naša je sramota što je malo Trebinjaca uopšte i čulo za ovaj grad, koji je svojevremeno više stanovnika brojao i od samog Trebinja.

Mičevcu prijeti potpuno uništavanje jer su u toku procedure, o kojima sam govorio na prethodnoj sjednici, da se na tom lokalitetu napravi kamenolom.

Nećemo dozvoliti užasno i krajnje ružno ophođenje prema našem nacionalnom blagu, a pozitivne vijesti došle su već danas, jer je počelo čišćenje ovog starog grada.

S velikom radošću mogu slobodno da objavim veliku pobjedu za naš grad i očuvanje spomenika i drago mi je da vlasti imaju koliko-toliko sluha za ozbiljne probleme.

Kamo lijepe sreće da se češće slušaju apeli trebinjskog skupštinskog kluba “Za pravdu i red”, mnogo bolje bi izgledao život u gradu na Trebišnjici.

Prenosim u cjelosti tekst portala Radio Trebinje o akciji čišćenja Mičevca:

Operativni tim JU „Ekologija i bezbjednost“ danas je, u saradnji sa Komunalnim preduzećem i Dobrovoljnim vatrogasnim društvima Jasen, Mosko i Zupci, započeo čišćenje i uređene srednjevjekovnog grada Mičevac.

Direktor JU „Ekologija i bezbjednost“ Stevan Bekan istakao je da će se čišćenje nastaviti u narednih par dana, koliko bude potrebno da se uredi taj lokalitet, koji je od izuzetnog kulturno-istorijskog značaja za Trebinje.

„Potrudićemo se da u narednim danima permanentnim kontrolama nadležnih službi pokušamo otkriti ko su neodgovorni građani, koji odlažu otpad i da se sankcionišu na zakonski propisan način“, kazao je Bekan.

Sa direktorom JU „Ekologija i bezbjednost“ Stevanom Bekanom razgovarao Darko Kurtović.

Đorđe Vučinić

Saopštenje za javnost – AFTB

Prenosim u cjelosti saopštenje za javnost AFTB koje mi je stiglo na e-mail adresu. Oduvijek sam bio za to da se u javnom prostoru moraju čuti obje strane, te prije odgovora, prenosim saopštenje u cjelosti:

Datum: 05.11.2021. godine

Sapoštenje za javnost

Povodom ponovnog neobjektivnog i površnog obavještavanja javnosti odbornika za Pravdu i red u Skuptini Grada Trebinja, Đorđa Vučinića, na račun Agrarnog fonda Grada Trebinja i Hercegovačke kuće

Dana 04.11.2021. godine na portalu „citamolise.com“ objavljen je tekst pod naslovom „Nova zloupotreba AFTB: (Ne)logičnim potezom do 65.000 KM“ u kome je po ko zna koji put izneseno niz neistina na račun naše ustanove, rukovodstva i zaposlenih, čime nam se iznova pokušava narušiti ugled, te smo zbog toga kao ustanova od javnog značaja koja se finansira i novcem građana Trebinja, primorani ponovo reagovati i obavijestiti javnost o stvarnim činjenicama.
Hercegovačka kuća u Istočnom Novom Sarajevu otvorena je 09.06.2021. godine na trgu Srbija i rezultat je dogovora o saradnji dvije lokalne zajednice, Trebinja i Istočnog Novog Sarajeva, kako bi se proizvodi lokalnih poljoprivrednih proizvođača i prerađivača mogli pronaći na policama prodajnih objekata van Trebinja. Tada je postignut dogovor i potpisan ugovor da Hercegovačkom kućom u Istočnom Novom Sarajevu gazduje SRC „Slavija“ u čijim se prostorijama prodajni objekat i nalazi, radi lakšeg upravljanja objektom i smanjenja troškova poslovanja. Dakle, Agrarni fond, kao vlasnik franšize i je istu ustupio SRC „Slavija“. Obaveza Agrarnog fonda je bila da opremi objekat inventarom, čiji smo vlasnici, napuni police robom naših poljoprivrednih proizvođača i uredno ga snabdijeva po potrebi, a SRC „Slavija“ vodi taj objekat, sa pažnjom dobrog domaćina, ostvaruje prihode i sukcesivno plaća robu po ispostavljenim fakturama, servisira sve ostale obaveze, iz marže na proizvode, za šta imamo uredno potpisan ugovor. Dakle, Agrarni fond ne izdvaja nikakva sredstva za plaćanje poslovnog prostora, što je više puta i pomenuto u medijskim nastupima direktora naše ustanove. Na potpuno identičan način posluje i Hercegovačka kuća u Banja Luci, već pune tri godine.
Na sjednici Skupštine opštine Istočno Novo Sarajevo, u Rebelansu Budžeta predviđena je budžetska stavka na prihodovnoj strani na koji se knjiže sredstva od prodaje proizvoda u Hercegovačkoj kući, kako bi se od tih sredstava, a ne budžetskih sredstava građana Istočnog Novog Sarajeva, mogli plaćati prozvodi. Dakle, pomenuta sredstva su potpuno novi prihod, koji nema veze sa redovnim Budžetom koji opština planira, jer je to sopstveni prihod SRC „Slavija“, ali je morao biti uvršten u budžetski dokument, zbog trezorskog načina poslovanja. I to je uređeno u Rebalansu Budžeta, jer je Hercegovačka kuća otvorena polovinom godine, kada je izvorni budžetski dokument već bio usvojen.
Gospodine Vučiniću, to biste morali znati, s obzirom da ste odbornik koji učestvuje u raspravi i donošenju Budžeta u Skupštini Grada Trebinja!
U tekstu se pominje i loš promet, što je apsolutno netačno. Jako smo zadovoljni načinom funkcionisanja Hercegovačke kuće u Istočnom Novom Sarajevu i prihodom koji ostvaruje, ali i domaćinskim vođenjem objekta od strane rukovodstva i zaposlenih u SRC „Slavija“, kao i podrškom koju smo dobili od strane načelnika opštine i rukovodstva opštine za otvaranje ovakvog jednog objekta.
Sav prihod od poslovanja svih Hercegovačkih kuća troši se na plaćanje roba poljoprivrednim proizvođačima, kao i na pomociju njihovih proizvoda i njih samih, a ne na zloupotrebe na koje se uvaženi odbornik poziva. Više puta je ponovljeno da je Hercegovačka kuća jedan od najboljih projekata podrške poljoprivredi, što su potvrdili i mnogi eminentni stručnjaci, ali i činjenica da se i u drugim lokalnim zajednicama u Republici Srpskoj, Srbiji, Federaciji BiH otvaraju lokalni prodajni objekti po uzoru na naš!
Gospodine Vučiniću, vašim tendencionim izvještavanjem, pokušavajući da budete kao „Vaš šef“ samo nanosite štetu našoj ustanovi i svemu što radimo za poljoprivredne proizvođače. Nama ne trebate objašnjavati Vaše krajnje namjere, jer su nam odavno jasne, političar ste i pokušavate da se izborite za poziciju na listi za naredne izbore i već ste krenuli u političku kampanju, pa mislite da ćete omalovažavanjem svih i svega u ovome gradu to postići, ali objasnite porodicama koje svoje proizvode plasiraju kroz Hercegovačku kuću zašto to radite?!
Kao i više puta do sada, ponovo Vas pozivamo da posjetite Agrarni fond i blagovremeno i ispravno se informišete o svemu što Vas zanima, pa onda izlazite u javnost sa analizama i Vašim zapažanjima, a ne ovako populistički sa poluinformacijama i dezinformišete javnost. Naša vrata su Vam otvorena, sa zadovoljstvom vas očekujemo. Agrarni fond Grada Trebinja Hercegovačka kuća (Herzeg house)