Za supruge umrlih boraca duplo manje novca nego u prošloj godini?!

Budžet Grada Trebinja za 2022. drugu godinu proglašen je od strane vladajuće garniture za “istorijski”, odnosno nikad viši i nikad bolje isplaniran.

Kada pogledamo budžet Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu, vidimo da su čak i povećana davanja za supruge umrlih boraca, sa 100 na 110 hiljada KM.

Međutim, u praksi to ne izgleda tako. Naročito ako pitate supruge umrlih boraca kojima su davanja ove godine smanjena duplo iako je budžetom više novca predviđeno za tu namjenu.

Iz gradske uprave nezvanično su saopštili da se radi o većem broju prijavljenih ove godine, te da usljed toga one imaju duplo manje novca nego prošle godine.

8. mart 2022.

Postavlja se logično pitanje, zašto gradonačelnik Ćurić nije realocirao dodatna sredstva za ovu namjenu?

Imamo primjer da je prošle godine gradonačelnik pronašao način da prebaci više stotina hiljada KM za izmirenje dugovanja u FK “Leotar”-u (bez da se pita otkud ta dugovanja koja datiraju godinama unazad, niti ko je oštetio klub).

Ostaće nejasno zbog čega, a uprkos najvišem budžetu do sada od gotovo 38 miliona, nema dodatnih, makar i par desetina hiljada KM za supruge umrlih boraca.

Postavlja se pitanje ko je krojio budžet i ko je planirao očigledan deficit za ovu kategoriju, te kada će Trebinje dobiti načelnika Odjeljenja za finansije kojeg nema skoro godinu dana.

U vrijeme enormnog rasta cijena gdje je penzija od 300 do 400 KM nedovoljna da namiri osnovne životne potrebe, tužno je smanjivati i ovo malo novca što ove gospođe, a pretežno bake dobijaju od gradske uprave.

Ostaje ružna činjenica da se i u samoj prijavi koliko će koja sredstava dobiti, a što se razlikuje u svega 10 ili 20KM gleda i visina penzije ili eventualnih primanja.

Logično je, što znam iz više primjera, da se one koje žive lagodnijim životom i kojima ne znači toliko taj novac (koliko znači mnogima sa izuzetno malim penzijama i “tanjim” kućnim budžetima) neće ni prijaviti za ova sredstva od gradske uprave.

Ružno je dijeliti supruge umrlih boraca zbog toga što je jednoj penzija 300KM a drugoj 350KM, te smatram da je najbolje rješenje jednoobrazno davanje za sve.

S obzirom da se ovaj dodatak isplaćuje u tri dijela, gradska uprava i gradonačelnik Ćurić imaju vremena da prebace dodatna sredstva, te da upute javno izvinjenje suprugama umrlih boraca.

Detaljnije u video prilogu na ovom linku.

Đorđe Vučinić

Nadležni ne reaguju godinama na deponiju iznad gradskog groblja u Trebinju?

Godinama već stvara se divlja deponija u Ulici Vojvode Vlatka Vukovića u Trebinju, iznad najvećeg gradskog groblja i kapele.

Pored građevinskog materijala i nerijetko raznog smeća, čini se da je u ovom dijelu grada nikao i auto otpad, odnosno “groblje za automobile”.

Usljed nikakve reakcije nadležnih, teško je da će se probuditi ikakva ekološka svijest kod građana.

Razumijem da se u ovom dijelu grada dosta ljudi bavi automehaničarskim poslovima, ali ne razumijem da ne postoje nikakve reakcije od strane ekološke inspekcije koja postoji u okviru Odjeljenja za komunalno-inspekcijske poslove gradske uprave Grada Trebinja.

Pogledajte fotografije iz Ulice Vojvode Vlatka Vukovića, inače druge gradske zone:

Đorđe Vučinić

Hercegovački Cesar Milan – Dalibor Topalović

Već duži vremenski period, u opštini Gacko zastupljena je praksa nebrige o životnoj sredini ali i bićima koja u istoj obitavaju. Grad zagađenog vazduha, zemljišta i voda, sa studioznom Strategijom razvoja do 2028. godine. Strategija razvoja koja je usklađena sa globalnim planovima održivog razvoja i razvojem u Republici Srpskoj. Naglasak Desete redovne sjednice Skupštine Opštine Gacko, bio je rast i razvoj. Međutim, iako je dokument orijentisan poboljšanju lokalne zajednice u raznim aspektima, evidentno je da neki drugi projekti, na koje apeluju građani i udruženja, moraju čekati.

Udruženje za zaštitu životinja „Nera“, čiji je osnivač Dalibor Topalović, stanovnik Gacka, podstaknut lošim ophođenjem prema životinjama ali i skupštinskom odlukom o „humanom zbrinjavanju i eutanaziji pasa“ iz 2021. godine, svojim aktivnostima obuhvata i izgradnju prihvatilišta za napuštene životinje.

Već dva mjeseca ne dobija odgovor od načelnika Ognjena Milinkovića, iako je uredno tražio razgovor, kako bi prezentovao svoju ideju i urađeni projekat, koji čuči u njegovoj ladici. Praksa nehumanog tretiranja pasa lutalica naglo je pojačana krajem januara 2022. godine. Pronađena su 24 tijela, od kojih je 5 ubijeno iz vatrenog oružja, što je otkriveno izlaskom na teren. Psi su otrovani u užem dijelu grada.

Dalibor je po ovom pitanju imao korektnu saradnju sa pripadnicima Policijske stanice Gacko, komunalnom policijom i zaposlenima u veterinarskoj stanici. Ipak, na prijem kod načelnika još uvijek čeka, iako je Milinković u aprilu 2021. godine izjavio da su optužbe okrenute ka lokalnoj upravi po pitanju nehumanog odnosa prema životinjama degutantne, te da će on kao veliki ljubitelj životinja i prirode, sprovesti istragu o cijelom slučaju.

Ono što pored monstruoznog ponašanja prema životinjama dodatno zabrinjava, jeste evidentna neupućenost na opasnost koja dolazi od otrova koji se posipa po javnim površinama, gdje u kontakt sa otrovanim životinjama koje su ostavljene po gradu mogu doći mališani i ljudi, kao i vlasnički psi.

Takve činidbe predstavljaju grubo kršenje Krivičnog zakonika Republike Srpske i člana 390. koji se odnosi sa mučenje i ubijanje životinja. Takođe, otrovne supstance koje su ostavljene širom javnih površina za sobom povlače i krivičnu odgovornost po KZRS i članu 370.

Otrov je posut i duž magistralnog puta Gacko-Nevesinje, kuda prolaze i druge životinje, najčešće stoka iz okolnih sela. Dalibor je apelovao na sve nadležne da se konačno pokrene istraga, da se izuzmu snimci sa video nadzora te da se počinioci pronađu i pravno sankcionišu.

Dalibor je posebno zabrinut time što istraga tapka u mjestu i počiniocu daje prostora da nastavi ono što je započeo. Takođe, istakao je i da ga brine ćutanje onih koji su dali podršku projektu Udruženja za zaštitu životinja „Nera“. U kratkom vremenskom periodu od osnivanja, izvršen je veliki broj vakcinacija i revakcinacija gatačkih šapica, dvije sterilizacije, a uskoro i treća. Troškovi ishrane su svakako veliki, ali on ističe da od svoje ljubavi prema napuštenim životinjama neće odustati. Ostaje realizacija projekta, gdje se nada podršci uprave RiTE Gacko, povodom zemljišta koje se nalazi u svojini ovoga preduzeća, a predstavljalo bi najbolju soluciju za projekat prihvatilišta.

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja Republike Srpske u prvoj odredbi govori o zabrani mučenja i nehumanog postupanja prema ovim nedužnim bićima. O ovom ogromnom problemu pričaju brojna udruženja koja čine sve shodno finansijskim mogućnostima, ali je neophodna uključenost lokalnih vlasti i stanovnika. Načelnik bi trebao pozvati Dalibora na razgovor koji je on tražio, ali i objasniti javnosti šta se dešava sa otrovnim supstancama koje su posute po javnim površinama, pa i u samom centru grada.

Podrška dobrih ljudi ne izostaje. Želja da se životinje zaštite vodi Dalibora kroz ovaj težak proces.

Vrijeme je da zajedno zaštitimo Nerine drugare.

Nikolina Jelić

Nećemo ruglo pored Trebišnjice, hoćemo smjene u urbanizmu!

Na internet portalu “Moja Hercegovina” danas je objavljen tekst pod naslovom Počela izgradnja objekta za koji su odbornici skupštinske većine govorili da ‘’ko potpiše ono, ima neki problem u glavi’’?! (…ili Zašto je ovaj projekat višestruko problematičan?)u kojem je upućeno više javnih pitanja.

S obzirom da je jedno od pitanja upućeno odbornicima iz aktuelnog saziva Skupštine Grada Trebinja, kao odbornik i šef kluba “Za pravdu i red” dužan sam odgovoriti na postavljeno pitanje.

Moj odgovor leži u nikada odgovorenom dopisu iz 20.12.2021. godine koji sam uputio Furtula Vedranu, načelniku Odjeljenja za prostorno uređenje.

Vedran Furtula do današnjeg dana nije odgovorio na dopis u kojem mu je shodno Zakonu o slobodi pristupa informacijama zatraženo da dostavi informaciju o broju predmeta za dobijanje građevinskih dozvola, a koji su u radu.

Postavlja se logično pitanje – zbog čega se kriju ti podaci? Da li zbog isteka rokova? Da li zbog prevelikog broja predmeta i novog pitanja zbog čega se predmeti ne rješavaju?

Zašto se krije podatak koliko postoji predmeta i koji su to predmeti koji čekaju preko 60 dana za njihovo rješavanje?

Zašto gospodin Furtula nije posebno izdvojio predmete koji se odnose na građevinske objekte, privredne, hotelijerske i investicione zahtjeve za gradnju privrednih društava i fizičkih lica i dao ih na uvid javnosti, dok istovremeno govori o “najezdi investitora”?

Nismo saznali ni da li postoji posebno lice koje vodi investicione projekte od značaja za Grad Trebinje i ako postoji, ko je ta osoba? Ako ne postoji, zbog čega ne postoji?

Nakon sedam dana uz dopis za načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje, poslao sam novi dopis na adresu gradske uprave i to na ruke gospodina Ćurić Mirka, gradonačelnika.

Gradonačelnik Ćurić upoznat je 27.12.2021. godine sa (ne)aktivnostima Odjeljenja za prostorno uređenje, ali ni od gospodina Ćurića nije stigao nikakav odgovor.

Skrivanje ovih informacija je vjerovatni pokušaj skrivanja krivičnog djela, kako odgovornih lica u Odjeljenju za prostorno uređenje, tako i njihovih (eventualnih) nalogodavaca.

Ako imamo u vidu kakvo je stanje u Odjeljenju gdje se netransparentno vrše poslovi i kakva je “saradnja” između Furtula Vedrana i odbornika, vrlo lako možemo zaključiti da mnoge radnje, pa između ostalog i nova zgrada na obalama Trebišnjice već popularnog kolokvijalnog naziva “Toalet papir zgrada”, prolaze “ispod radara”.

Moj lični stav i zaključak je da gospodin Furtula nema naročitog osjećaja za trebinjski urbanizam, ali ga je “stručna kvalifikacija” i svojevrsni talenat “lake ruke i brzog potpisa” i postavio na čelo Odjeljenja za prostorno uređenje.

Građani Trebinja najbolje znaju u kakvom je stanju rad ovog odjeljenja kad zatraže dozvolu za gradnju makar i pomoćnog objekta (npr. svinjca) koliko im treba mjeseci (ali i godina) strpljenja dok ne dobiju odgovarajuće dozvole i sa kakvim se sve “izazovima” susreću.

Ali kada su u pitanju ovakvi arhitektonski promašaji poput pomenute zgrade, očigledno je da nema nikakvih problema za gradnju.

Moj stav, ali i stav kluba “Za pravdu i red” jeste da se ne smije dozvoliti nikakvo ruglo na obalama Trebišnjice, što se takođe podrazumijeva i za pomenutu zgradu.

Onaj ko je dozvolio gradnju ovakve zgrade na ovakvom mjestu treba (mora) da snosi odgovornost!

Lijek za stanje u trebinjskom urbanizmu jeste smjena gospodina Furtule sa mjesta načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje.

Đorđe Vučinić

Dok SNSD međusobno ratuje, sa planina puca pogled na opšte stanje

U otvorenom pismu, upućenom na 40 medijskih adresa, Srđan Milović (predsjednik opštinskog odbora SNSD-a i pomoćnik direktora RiTE Gacko) optužuje pojedince za neulaganje i izbjegavanje investiranja u RiTE Gacko.

Jedna strana tvrdi da je radna sredina preduzeća u katastrofalnom stanju. O finansijama,optužbe, dvosmjerne. Druga strana oličena u načelniku opštine Gacko, Ognjenu Milinkoviću, takođe pripadniku SNSD-a, govori nešto drugo (podsjetiću da je izjavio da će korupcija u organima opštinske uprave biti krompir). Novinarima koji su došli u Gacko zarad prikupljanja informacija o stepenu zagađenja, razgovoru sa rukovodstvom preduzeća i lokalnim vlastima, Milinković je rekao da zagađenja nema, a kasnije da se već petnaestak godina kontinuirano ulaže u elektrofilterska postrojenja i u prečišćavanje gasova, ali tačne cifre nije znao. Propustili su u tom momentu da mu kažu koje brojke da iznese. To je tako stajalo, dok ga sam Milović nije demantovao.

Da li nam ovo pokazuje neslaganje u lokalnom SNSD-u?

Građani jedino mogu vidjeti iznošenje netačnih informacija, kontradiktornosti u izjavama i istupima čelnika ove partije u Gacku. I naravno uz podršku sindikalca Željka Tepavčevića (DNS), koji je najavio raznorazne aktivnosti, doduše na društvenim mrežama (takva su vremena, sindikat će pomoći, na to neka se računa, pustite sada opis nadležnosti i to što bi im radnici i radna sredina i bez mreža morali biti primarni) koje će pomoći radnicima (da li će?).

Pritom „opoziciona” stranka definitivno pokazuje želju za napretkom. Iskreno se nadam da će se sva odgovorna lica, u paketu, složiti makar jednom oko kvalitetne solucije za sve zaposlene i ostale stanovnike opštine. Ali i okolnih mjesta (odakle nam dolaze direktori), jer je zagađenje zajednički problem, koncentrični krugovi kojima smo označeni ne mogu tek tako nestati. A to, po ćutanjima koja se skupljaju na gomilu, mnogima izgleda nije jasno.

Racionalnih i efikasnih energetskih, kao i uopšte javnih politika, gotovo da nema. Država je u potpunosti blokirana, one politike koje postoje stoje na papiru u obliku mrtvih slova. Sredstva koja su donirana Bosni i Hercegovini idu na neki drugi put, na korist individua, a na štetu građana i zajednica. Uz pobunu termoelektrana povodom Ugovora o međusobnim odnosima sa Elektroprivredom Republike Srpske „koja ih zakida.“ Ko je uzeo više, ko je uzeo malo manje?

Trgnimo se. Preduzeća se gase (zbog isisavanja sredstava),investicija u nestabilnoj državi, ne može biti (zbog onih koji glume vlast, a i u glumatanju su počeli da ispadaju sa šina).

Možda bi ljude trebalo poslati na planinske uzvišice, kako bi se suočili sa katastrofalnim prizorom i konačno prestali da podržavaju sve one pojedince koji narušavaju zdravlje i društvo u cjelini. Jedan uspon na visine daće pravu sliku onoga što udišemo. A dobićemo i ogledalo države pod nefunkcionalnim upravljanjem.

Nikolina Jelić

Da nas bar samo sa ta tri prsta kradu. . .

Naš narod obožava da “bistri” politiku, praktično da nema tog sina nacije koji se ne razumije najbolje i ne zna neku informaciju direktno iz vrha ili mračne fioke u kojoj se kriju sve istine. Najčešće po slavama kad se popije koja više dolazimo do one visoke, u kojoj Rusija napada Ukrajinu, Tramp je bolji za nas Srbe od Bajdena a geopolitika je prost pasulj.

Ipak, ona lokalna ili pak regionalna ima svoje prioritetne teme. Pored one glavne – je li Draško Stanivuković sa Tanjom Savić ili mediji lažu, ponekad se stidno spomene i odlazak mladih, ali vrlo brzo je tu čvrst argument i gašenje vatre u vidu: “Vidi, prijatelju, Hrvatska je pusta a u Evropskoj je Uniji”. A, pošto svi kradu, a logično – krao bi i ti da si na vlasti, ruka je ruci i nek’ smo zdravo.

Kako naprijed, pita se naš prosječni čovjek, kad nas koči Federacija? Ruku na srce, poslanici Parlamentarne skupštine BiH su prije nekoliko godina usvojili Zakon o akcizama BiH, među kojima je većina iz FBiH. I Bakirovi a i Čovićevi, Boga mi.

Ali i Miloradovi. Taj patriotski čin kojim je predviđeno povećanje cijena goriva, duvana, alkohola, kafe ali i putarine u kojem će Bosna i Hercegovina samo na gorivu po litru prihodovati od 0.30 do 0.45KM podržali su i poslanici SNSD-a , Staša Košarac, Nikola Špirić, Dušanka Majkić, Lazar Prodanović, Miroslav Milovanović i Milica Marković zajedno sa BPS-om, Nezavisnim blokom, Demokratskim frontom, A-SDA, SBB-om HDZ-om 1990 pored već pomenutih HDZ BiH i SDA.

Pitam se, sipa li prosječan Srbin manje goriva, posebno nakon posljednjih poskupljenja ili manje vozi za istu sumu novca. Za mene ti, kaže, nema poskupljenja, jer uvijek natočim cenera.

Jede li manje dok glumi da je na dijeti zbog drastičnog poskupljenja osnovnih životnih namirnica?

Ali ne, glavno je pitanje jesmo li uz strance koji donose sankcije protiv Milorada Dodika ili smo za Srbina jer nas svi koji stignu kinje.

Nisam znao da kriminal ima naciju. Niti sam se nešto nagledao odbrane nacionalnih interesa osim defilea žandarmerije koja je pobijedila komuniste, dok se Petar Đokić u trećoj ministarskoj fotelji zaredom krsti i ne vjeruje. Pokušava i Radovan Višković, ali nešto to traljavo ide, napola.

Od koga je, dosta je

Eh, da nam je još dočekati početak idućeg mjeseca, da se može i kafa u gradu popiti uz limunadu. Ali već je tu ceh od par maraka, ne treba balahati.

No, važno je da mi njima ne damo Republiku Srpsku. Vidiš da hoće da je ukinu. Vidiš, vidiš, samo se praviš lud. Neprijatelj je uvijek budan. Vreba.

Pitam se šta bi neprijatelj radio sa javnim preduzećima koja su u debelom minusu. Evo nedavno se i ovi naši nepr…. pardon, samo NAŠI posvađaše je li RiTE Gacko u većim gov… ovaj, dugovima ili HET.

Ima li “kuće” u Republici Srpskoj a da nije u kakvom kreditu? Gdje ćete ljetovati? Kako je bilo na Jahorini? Je li dovoljna prosječna plata za te putešestvije, a pretpostavljam da niste neki ispodprosječni, ne daj Bože, ljudi, koja iznosi preko 1000-1100KM?

Pitam se koliko još treba držati visoko tri prsta i glasno u medijima braniti otadžbinu dok ne dođe Nova 1996. godina. Šta, nismo u devedesetpetoj? Pa malo, malo, na naslovnicama Srebrenica, vojske, kako naša, tako i njihova, nezavisnost, otcjepljenje, Dejton dva . . .

Šverc cigarama, doduše, ostao je razvijen kao i tada. A da nije onih švercovanih, pušila bi se, sve su prilike, đuzina, domaći duvan koji nije ni za dalju distribuciju u fabriku duvana. Šta koju fabriku? Gasi se i FDS, nema više ni Drine?

Ali nije sve tako crno, jesi li vidio da je otvoren prvi bankomat u Jezeru? Još malo pa će skoro svaka opština u Republici Srpskoj imati bankomat. Samo strpljivo.

Ma ja, u pravu si. Pusti teške teme. Ma da, ko zna je li istina to za Tanju Savić, vidiš da se spominje i Kija Kockar.

Đorđe Vučinić

Umjesto medijskog prepucavanja, krenite (već jednom) da radite kako treba!

Optužbe, prepucavanja, Vukan i strani plaćenici (čitaj: ekološki aktivisti) koji se strašno sekiraju za Gacko.

Borba za fotelje, patriotizam, sigurnost Republike Srpske, lobisti tuđih interesa u ime ličnih koristi (?), neravnopravnost, blizina kabinetima i laži, izlazak istine na vidjelo jednoga dana, dan proviđenja, ne fali para, prepiske o kojima se ne govori (zbog čega, kada se već medijskim putem obraćate jedni drugima), vratolomije, što više para u Elektroprivredi Republike Srpske, samo da RiTE Gacko propadne, investicije i ulaganja – ne postoje, stotine prijava od Gacka do Brisela (o čemu ste vidimo odlično obaviješteni, dok podnosioci ne dobijaju nikakve odgovore). Dakle prava se podrivaju zarad politikanstva. Igrate se preko službenih položaja, dok narod ćuti i posmatra. Ništa novo.

RiTE Gacko godinama pokušava ugraditi elektro filtere i postrojenje za prečišćavanje uglja. Za to vrijeme dug preduzeća iznosi gotovo 95 miliona KM. Gubitak koji se nakupio gotovo 26 miliona KM. Po informacijama matičnog preduzeća MH „Elektroprivreda Republike Srpske“, koje je takođe srozano na dno. Ista politička struktura, identično loše rukovodstvo.

Po ekološkoj dozvoli matično preduzeće MH „Elektroprivreda RS“ a.d. Trebinje i ZP „RiTE Gacko“ a.d. Gacko, dužni su da ispune osnovne obaveze zaštite životne sredine u skladu sa članom 83. Zakona o zaštiti životne sredine koji kaže – „Odgovorno lice postrojenja u kojem su prisutne opasne supstance mora preduzeti sve preventivne mjere neophodne za sprečavanje nesreća većih razmjera i ograničiti njihov uticaj na ljude i životnu sredinu. Odgovorno lice uvijek mora predočiti nadležnom organu, a posebno prilikom inspekcijskog nadzora, da je preduzeo neophodne mjere propisane ovim zakonom.“ Odgovorno lice dužno je da primjeni mjere ublažavanja negativnih uticaja na životnu sredinu, kao i da koristi vrećaste filtere. A toga, pogodite, nema.

Gdje je nestao novac od proizvodnje? Da nisu nečiji džepovi duboki, a možda i bez dna, pa se presipanje sredstava ne može zaustaviti?

Zbog čega pomoćnik direktora RiTE Gacko, Srđan Milović, optužuje pojedince (bez navođenja imena) da su plaćeni sa nastojanjem da ugase preduzeće? Od koga je to čuo? Zašto se godinama ne poštuje Pravilnik o mjerama za sprečavanje i smanjenje zagađivanja vazduha i poboljšanje kvaliteta vazduha, Uredba o vrijednosti kvaliteta vazduha, Nacionalni plan smanjenja emisija – NERP, Planovi investicija, Protokol iz Kjota, odluke Konferencije Okvirne Konvencije UN o klimatskim promjenama, mjere za smanjenje vjerovatnoće nastanka incidenta i mjere za smanjenje posljedica, Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u površinske vode, kao i odličan pokazatelj blokiranih institucija – imperativ na obavještavanje nadležnih organa, uz sve preduzete mjere za zaštitu okoliša i ljudskog zdravlja. Postoji lista obaveznih monitoringa, među kojim se nalazi i radioaktivnost u radnoj i živtnoj sredini. To diktira stvarnost, a ona je takva da njome manipulišete, optužujete pojedince za posljedice vašeg (ne)rada, a zapravo sami trebate snositi odgovornost, jer ne poštujete akte.

Pored spominjanja radnika koji nose sve na svojim leđima, što i jeste istina, postavlja se pitanje kvaliteta njihovog boravka u radnoj sredini i monitoringa uslova radne sredine. Studija uticaja na zdravlje – ne postoji. A sastav „ružne slike“ košta zdravlja. Koliko su stanovnici upoznati sa sastavom pepela koji kulja iz dimnjaka? Da su upoznati dovoljno, sigurno ne bi dopustili da se igrate sa njima. Plata nije dovoljna za liječenje. Podsjetiću da sam u prethodnom tekstu, sa čitaocima podijelila izvještaj JZU Instituta za javno zdravstvo RS, gdje se stvarna slika itekako vidi. A ona je zaista ružna i kobna.

Prestanite sa medijskim prepucavanjima i ukoliko zaista mislite da upravljate, krenite već jednom da radite kako treba. A sudeći po dosadašnjem, neće biti tako. Sukob frakcija i vaša međusobna trvenja, ostavite za međusobne prepiske. One koje nećete da iznosite. A traju već godinama. Zato stanje i jeste ovakvo.

„Ko ruši dobar (?) imidž ERS, Srđan ili Luka?“ Svi oni pod čijim rukovođenjem sredstva isparavaju.

Nikolina Jelić

“Sindikalac” brani preduzeće, vazduh zagađen samo za neistomišljenike!?

Ko je tačno na vrhu lanca koji pokušava blatiti ekološke aktiviste kao i novinare koji izvještavaju o ekocidima i igrarijama vladajućih partija? Na osnovu čega se nezavisnost Republike Srpske poredi sa postojanjem pogona koji proizvode električnu energiju sagorijevanjem uglja i fosilnih goriva? 

Kakvu ulogu igra Željko Tepavčević, predsjednik Konfederacije sindikata Republike Srpske? U čijem kolu se nalazi? Da li „opoziciono djelovanje DNS-a“ na republičkom nivou, ima dodira sa koalicionim radnjama na nivou opštine Gacko, gdje je ova „patriotska“ stranka, udružena sa partijom SNSD, kao i ostalim pridruženim rodoljubima?

„Bez dvije bazne elektrane-RiTE Gacko i Ugljevik, nema Republike Srpske.“ Tepavčevićeva poenta očuvanja gatačkog giganta, ima veliki kontakt sa socijalnom politikom „Republike Srpske.“ Ono što je svakako fascinantno- kroz kriminal bijelih okovratnika, pojedinci pokušavaju svoje lične funkcije i ogromne dobiti opravdati socijalnim dostignućima, opštim benefitima, pa se na kraju kako smo i navikli kroz ovaj sistem, stiže do očuvanja Republike Srpske i stavljanja u isti koš njihovih katastrofalnih djelanja i njenog postojanja.

Preduzeće koje godinama posluje u minusu od par desetina miliona KM, uz povremeno utajene poreze, čiji se iznosi mjere ciframa nezamislivim za obične građane, obogaćeno mazutom najgoreg kvaliteta (što obilježava balkansko podneblje) i tužbama zbog netransparentnih tendera, ne ulaže sredstva u nove tehnologije koje će stari pogon koliko-toliko spremiti za rad i spustiti na minimalni nivo potencijalne akcidentne situacije(iako je finsku pomoć obećavao Borivoje Vujičić, još 2016. godine).

Kada se skrene pažnja na poslovanje koje direktno utiče na zdravlje ljudi, uz svakako egzistencijalni uticaj („dosadašnja socijalna potilika“), ne izostaju etiketiranja i nazivanje neistomišljenika „stranim plaćenicima“, „onima koji su debelo plaćeni“, „lobistima“ samo zbog toga što nekome istina ne odgovara, uz strah od onoga što će isplivati kada crvena brana pukne, a smeće nakupljeno u javnim preduzećima i ustanovama, poplavi naš kolektivitet. 

Napomenuću da je na sjednici gatačke Skupštine rečeno da se na Termoelektranu obrušila grupa lobista, sa Janezom Kopačem na čelu. Takođe, bitno je kazati da je Bosna i Hercegovina potpisnica brojnih pravnih akata pred međunarodnom zajednicom, te da je sa Janezom sastančila ministarka Golić, kao i ostatak državnih funkcionera iz resora koji „vodi“ (u ambis) i povezanih sektora, kao i da su brojni projekti na državnom nivou, potpomognuti finansijskim putem od strane evropskih zemalja, a ta sredstva su se prelila negdje drugo, pa je time jasno ko ovdje ima strani novac na računima.

Tepavčević odgovorno tvrdi da zagađenje nije baš toliko koliko se pokušava predstaviti javnosti, što se može vidjeti po izvještajima preduzeća, kao i onim izvještajima kuća na koje preduzeće nema uticaj, ali ima usku saradnju sa Menadžmentom RiTE Gacko, koji se već mjesecima nije oglasio,  a čiji sastav čine najčešće ljudi sa SNSD knjižicom.

Kao dokaz o postojanju zagađenja, dostavljam podatke JZU Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, iz vanbolničkog morbiditeta za opštinu Gacko, ali bez 2021. godine, jer taj izvještaj još nije bio odrađen.

Pitanje stanja životne sredine se ne odnosi samo na rad ovakvih postrojenja, te ću navesti primjer manipulisanja izvještajima. U Banjoj Luci pored zagađenja vazduha, ogromni problem predstavlja situacija sa piralenom, gdje su javnosti prikazivani lažni izvještaji i lažne informacije. Aktivisti Centra za životnu sredinu, isključeni su iz grupe koja se „bavila“ ovim pitanjem, a potom i sam Grad. Moram li napomenuti da se to dešava pod upravom igrača SNSD-a, Igora Radojičića? Ili recimo slučaj mHE „Podivič“ čiji je izvještaj sačinila Olivera Elez koja je sudski vještak građevinske struke, kao i dio vlasničke strukture firme koja je izvođač radova, a pritom je ona i šef gradilišta. Kako vjerovati ovim ljudima, kada manipulišu podacima već godinama, preduzeća su blokirana i zatvorena za sve izvještaje, a etiketiranjem aktivista, manipulišu i biračkim tijelom?

Bosna i Hercegovina, godišnje izgubi 3300 života, što je uzrokovano prekomjernim aerozagađenjem. Uz to svakako treba uzeti u obzir i zagađenje tla i voda. Organi nadležni za nadzor ovih najbitnijih oblasti, ne rade svoj posao. To nisu podaci dobijeni zarad želje da se bazne elektrane zatvore, već je to pokazatelj socijalnih politika koje ovi ljudi vode. Njihovo stranačko zapošljavanje kao implementacija socijalnih politika (koje oni tim putem sprovode, kako kaže Željko), ima drugačiji epilog. Nagomilani radnici ne mogu doprinijeti preduzeću, niti se za sve njih može pronaći neki prostor, iako se tvrdi suprotno. Ili ipak može? Predizborna atmosfera ima čudnu ružu glasača. Socijalne politike primarno služe smanjenju jaza između društvenih slojeva, te pružanjem pomoći isključenim građanima zajednice. U Gacku je sinonim toga, Termoelektrana, koja ima rok do 2050. godine. I šta onda?

To je pitanje zdravih politika, koje nedostaju ovim ljudima.Ukoliko ne budemo birali pametno, izvjesno je da ćemo kroz energetsku tranziciju proći na koljenima, što čelnici ERS pokušavaju staviti na leđa ekološkim aktivistima kroz bacanje etiketa. Posljedice njihovih činidbi su vidljive i golim okom, a i lupom tima za reviziju, kao i Upravi kriminalističke policije, koja je na svom spisku pronašla mjesto (kao Tepavčević za sve radnike) za pojedince zbog krivičnog djela „prevara u službi“.To nam pokazuje da je elektro-energetski sistem plodno tlo za kriminal zarad malih ličnih koristi, kao što je noćenje u nepostojećim hotelima, ali ono što je još važnije, tlo za razvoj krupnog kriminala bijelih okovratnika.

I da, zagađenje itekako postoji.

Kao što je evidentno postojanje prelijetanja zaraD opstaNka na vrhu, iz Stranke u stranku. Uz vozikanje službenim automobilima.

NIKOLINA JELIĆ

Vanredni inspekcijski pregled po predstavci Nikoline Jelić, zapisnik “u zemlju propao”

Još jedna potvrda koliko je interes vladajućih postavljen visoko iznad interesa građana, Gačani i Gačanke mogu vidjeti od novembra 2021. godine. Ekološki problematične situacije, dešavale su se povremeno, a na dugoročnom rješenju se, naravno, kako smo i navikli, nije radilo.

Ali sa druge strane, nije da se baš ništa nije radilo.

Radilo se na stvaranju poslušnika koji će sjediti na vrhu u momentima kriznih situacija i lupati imaginarnim čekićem onako kako partijska vrhuška bude komandovala. Naravno, to što se „ekološkim“ ili „inspekcijskim“ čekićem postiže, sukobljavaće se sa egzistencijalnim pitanjima građana i građanki.

Od novembra mjeseca, svakoga dana, opština Gacko zatrpana je enormnim količinama pepela iz Termoelektrane. Na dopise koje sam lično slala Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, odgovaralo se polovično, uz prebacivanje loptice na teren Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske i glavnog republičko urbanističko-građevinskog i ekološkog inspektora Dragana Mijovića.

Dragan Mijović

Zanimljivo je i svima golim okom, bez zamaranja, vidljivo, koliko je interes vladajuće „elite“ bitniji od zdravlja građana cijele Republike Srpske, koju pomenuti tobože brane i štite. Pitanje banjalučke inspekcije i rušenja Radišićevog „Kajaka“, kroz interes Dodikovog kuma, posmatrao je, gle čuda, upravo Mijović, pa je prijetio lokalnim inspektorima da uklone crvenu traku inače će im po nadležnosti, oduzeti ovlašćenja za vršenje inspekcijskog nadzora.

A ponovo, podrška je dolazila od ministarke Golić. Ista ministarka koja lupa pečate po ekološkim dozvolama (kada ih pravni subjekt traži, jer imamo primjer upravo ZP „Rudnik i TE Gacko“ a.d.Gacko, koje je krenulo ka eksploataciji bez pribavljenih dozvola od nadležnog organa). Ipak, nakon par mjeseci, Banjaluka je uradila ono što je ispravno.

Po predstavci kojom sam tražila vanredni inspekcijski nadzor, u obavještenju načelnice Odjeljenja za inspekcijske poslove (Dragice Jovović) koje sam dobila 27.12.2021. godine, ekološki inspektor (Lazar Okiljević) preduzeo je sve Zakonom predviđene mjere, ČAK i prekršajne sankcije. To bi možda trebalo da nam bude dovoljno, dok pepeo i emisije zagađujućih čestica još uvijek izlaze iz ovog subjekta? Zapisnik koji je napravljen u toku nadzora, u zemlju je propao. Kao podnosioci predstavke, niti ja kao fizičko lice, niti Centar za životnu sredinu, zapisnik nismo još uvijek dobili. Šta je to inspektor zatekao u preduzeću čiji načini poslovanja nisu dostupni organizacijama i građanima, iako moraju poslovati transparentno? Da li na ovakav način funcioniše ta naša, „pravna“ država?

U dopisima koje sam slala Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, navela sam zakonsku obavezu Rudnika i Termoelektrane Gacko da o svim akcedentnim situacijama obavijesti nadležne organe, što je Ministarstvo i potvrdilo uz dodatak da oni to ipak nisu učinili. Sankcije se propisuju u dvije situacije. Kada određenu činidbu izvršite, a pravni akti je zabranjuju, kao i kada određenu činidbu ne izvršite, a imate zakonski imperativ na nju. Sasvim opravdano, možemo postaviti pitanje, koliki je zapravo značaj mjera koje su navedene u ekološkim dozvolama, po same građane? Pitanje od čijeg odgovora nama znače životi, a njima svota novca u džepovima.

Sve informacije koje se tiču (u gatačkom slučaju uništene) životne sredine, ma kakve bile, moraju biti dostupne javnosti. Građani moraju po Zakonu o zaštiti životne sredine, Zakonu o zaštiti vazduha kao i Zakonu o slobodi pristupa informacijama, biti obaviješteni o stepenu zagađenja mjesta boravišta/prebivališta kako ne bi izvodili mališane napolje, a i sami skratili kretanje.

Međutim, to nije tako. Što znači samo jedno. Da je ove ljude potrebno smijeniti. Da je potrebno izboriti se da predmeti u pravosudnim organima ne leže u ladicama. 

Svakako, građani trebaju znati da imaju podršku načelnika Milinkovića. Ali, malo sutra. Kako kada prvenstveno kao ljekar ide protiv svoje zakletve, ali ne ide protivno zakletvi svom partijskom vladaru? Eventualno, čisti bilbord od prašine i pepela.

Nikolina Jelić

Odbornik DNS-a u Čajniču koji je “tas na vagi” u sukobu interesa

U Skupštini Opštine Čajniče od ukupno 15 odbornika, sedam je u opoziciji, a osam čini skupštinsku većinu.

U skupštinskoj većini su četiri odbornika SNSD-a,t te po jedan iz Narodne partije Srpske (US), Socijalističke Partije, DEMOS-a, ali i DNS-a, stranke koja je od lokalnih izbora 2020. godine zvanično na nivou Republike Srpske napustila vlast i prešla u opoziciju.

Da stvar bude zanimljivija, DNS-ov odbornik Pavle Tupeša odnedavno se nalazi i u sukobu interesa, jer je zaposlen u Poreskoj upravi Republike Srpske a istovremeno je odbornik u Čajniču.

Tvrdnju da ne može istovremeno biti zaposlen u Poreskoj upravi i biti odbornik, Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske je potvrdila 10.12.2021. godine u predmetu pod brojem 02-1831-C/21-1, O. C.

Načelnik Opštine Čajniče, Goran Karadžić kadar je SDS-a, a zbog gospodina Tupeše nema skupštinsku većinu.

Za godinu dana otkako ova skupštinska većina vlada Čajničem ništa se značajno nije promijenilo za građane Čajniča, osim opstrukcija koje su usmjerene na rad načelnika. Iako je nekoliko direktora promijenjeno i postavljeno za vršioce dužnosti, što je za rezultat u godini iza nas imalo isključivo kozmetičke promjene, Čajniče i dalje nema načelnike Odjeljenja za privredu i Odjeljenja za opšte poslove.

Jedina svijetla tačka je, čini se, otvaranje 20 radnih mjesta dovođenjem marketa “Zvorničanka” u prostorije nekadašnjeg hotela, što svakako nije zasluga skupštinske većine, već načelnika ove male opštine.

U skupštinskoj većini, ipak, ne cvjetaju ruže.

Prema nezvaničnim informacijama, “drma se stolica” direktoru šumskog gazdinstva “Vučevica” Marku Mićeviću, inače predsjedniku OO SNSD Čajniče. Njega bi na toj poziciji mogao smijeniti kadar DEMOS-a.

Nije tajna da Š.G. “Vučevica” loše posluje i da se zanemaruju lokalni drvni prerađivači a favorizuju oni sa strane, kojima se ustupa mnogo veća količina oblovnog drveta.

Da li je ovo još jedan sukob interesa ili ga neće ni biti jer bi Mićević uskoro mogao biti smijenjen, vidjećemo.

Odbornik Darko Marić koji je ušao sa liste Ujedinjene Srpske svoju politiku nastavio je pod zastavom NPS-a Darka Banjca.

Takođe, odbornica Milana Golubić koja je ušla sa liste Socijalističke Partije, sada već nije član te partije, jer je pokušala preuzeti OO SP Čajniče, ali je preglasana u svom odboru 30 na prema jedan u korist Zorice Tadić.

Đorđe Vučinić