U posljednje vrijeme sve se više priča o ekologiji i zelenom uređenju Trebinja. Iako je ta tema postala popularna u javnim nastupima mnogih, u realnosti je nešto drugačija priča.
Prema mojim informacijama koje su za rubriku “vjerovali ili ne”, pojedincima je zasmetala smokva stara više decenija iz razloga jer je postala “srpski simbol”, te liči na uzdignuta tri prsta.
Čudno je što se čekalo na rekonstrukciju i popločavanje ovog dijela Starog grada da se ukazuje na ovakve “smetnje”.
Ono što je važno naglasiti, jeste da se ta smokva nalazi na gradskoj imovini, te od načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje, gospodina Vedrana Furtule zavisi hoće li biti posječena.
Ovom prilikom apelujem na gospodina Furtulu da sačuva barem malo zelenila u Starom gradu.
Navodni “nacionalni simbol” se praktično i ne vidi u ljetnom periodu, jer bude prekriven lišćem sa odrine, tako da bi bila velika šteta da se posiječe.
U svakom slučaju, bez znanja gospodina Furtule neće proći sječa, a svakako da je na njemu odgovornost ukoliko se to dogodi.
Naknadno kažnjavanje eventualnih počinilaca neće je vratiti, ali nadamo se da do toga neće morati da dođe.
Promjenom lokalne vlasti i dolaskom SNSD-a, opština Gacko našla se na piši-briši listi mjesta poželjnih za posjetiti od strane političara iz pomenute političke partije, kao i njihovih koalicionih partnera. Tako je Gacko posjetio i Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, funkcioner SNSD-a i branilac Milorada Dodika kada zagusti. Tu se javlja direktna spona Košarca i načelnika Ognjena Milinkovića. Prvi Dodika brani na twitter-u, drugi ga postavlja na bilbord za dobrodošlicu putnicima.
Nova posjeta, stare ideje. Ulaganje u agrarnu sferu, ali i turizam, posebno planinski. Ideja koja je krasila njihov sastanak jeste povezivanje Gacka ,Trebinja i okolnih opština, onako kakolokalne vlasti vremenom utabaju puteve. Ono što upućenima posebno „bode oči“ jeste pominjanje Sutjeske i NP od strane političara iz vladajućih redova. 2006. godine firma „DRINA HYDRO ENERGY“ d.o.o. Ugljevik, dobila je koncesiju za izgradnju pet malih hidroelektrana na Sutjesci i Hrčavki.
S obzirom da nije usvojen Prostorni plan područja posebne namjene, pomenuta firma nije imala zakonski osnov za radove (što je dokazao Centar za životnu sredinu uz podršku lokalnog stanovništva), te godinama kasnije, nakon neuspjele žalbe Vrhovnom sudu, predstavnik firme iz Ugljevika, Boro Katanić, prepušta koncesione ugovore investitoru „Hydroenergy“ d.o.o. Gacko (MHE „Jabušnica J-1“ i MHE „Sutjeska 2B“).
Kako smo i navikli od nje, iako bez zakonske podloge i osnova, ministarka Srebrenka Golić daje zeleno svjetlo privatnom investitoru i izdaje potrebnu dokumentaciju za MHE „Sutjeska 2B“instalisane snage 3,27 MW, koja je planirana na lokalitetu sela Izgori, na granici NP prema Gacku. Projekat „Sutjeska 2B“ je prvobitno planiran zajedno sa MHE „Sutjeska 2A“ u kanjonu Vratar. Srebrenka Golić se oglušila o presude Okružnog i Vrhovnog suda RS, a na sajtu Voda BiH stoji da je ovaj projekat u pripremi.
Firma „Hydroenergy“ prethodne godine imala je čak dva zaposlena radnika, a nalazi se u vlasništvu GLA holdinga iz Beča i Vladimira Vukovića koji je srbijanski državljanin. Kada se skrene pažnja na rukovodstvo NP „Sutjeska“, stanje nije ništa bolje, a uočljiva je identična politička pozadina. Od veza direktora Pavlovića sa Golićkom i energetskim sektorom , do nekontrolisane sječe šuma, krivolova, rasipanja sredstava i uništavanja prirodnih dobara. Sama ideja za razvoj turizma jeste odlična, ali uz ovakve kadrove izvjesno i nemoguća.
Gacko je imalo priliku za razvoj agrarne djelatnosti uz stočarstvo, osamdesetih godina, međutim izbor je pao na izgradnju RiTE, kada su i ljekari govorili o nedvosmislenom nestanku vazdušne banje i zdravlja stanovništva, ali i nepovratnom smanjenju nekih drugih proizvodnih kapaciteta. Tokom prethodne, ali i ove godine, zabilježeno je zagađenje voda i vazduha, a onda logika kazuje i zemljišta. Novinari koji su obilazili sela gatačke opštine, ukazivali su zajedno sa narodom na katastrofalne posljedice po prinose, dok je načelnik Milinković prvo ćutao, a onda „odgovorno tvrdio da je zagađenje značajno smanjeno“. Košarac je i prethodne godine govorio o ekonomskom povezivanju i „patriotizmu“ i sa Nikšićem, kao i sa Srbijom, no ponovo- ništa.
Uz saznanje na koji način nestručni i korumpirani političari (ne)obavljaju svoje poslove, postavlja se opravdano pitanje – šta je krajnja namjera „naših“ funkcionera, te čemu se stanovnici hercegovačkih krajeva zaista mogu nadati? Uz ovakvu putnu infrastrukturu, koju mnogi i ne vide iz helikoptera, turisti sigurno neće izabrati naše krajeve. Očigledno je da „ministri“ favorizuju privatnike, izvlače koristi za sebe, a u nekim slučajevima, nemarno uništavaju životnu okolinu.
Gdje ste planirali da privlačite turiste, kada vaše stranačke kolege pretenduju da prihoduju da račun prirodnih ljepota, ali za lični džep?
Prednost koja nam je data svakako jeste razvoj turizma. Sačuvati Sutjesku, Jabušnicu, sačuvati Vratar, vodopad Skakavac, Perućicu (najveću očuvanu prašumu u Evropi) i prostor vidikovca Beškita, Maglić, Zelengoru i Vučevo sa glacijalnim jezerima „gorskim očima“, kotline, doline i prevoje. Sačuvati, a ne stavljati rijeke u cijevi. Sačuvati, a ne uništavati zarad profita.
Nimalo nisam iznenađen mijenjanjem teza od strane lokalnog SNSD-a, koji pokušava na svaki način da preokrene priču i pokušava predstaviti moj klub odbornika “Za pravdu i red”, kao i mene lično u što negativnijem svjetlu.
Prvo ću razjasniti kako je uopšte došlo do “sukoba” između mene i tobož PD “Vučji Zub”, sa kojima nemam apsolutno nikakvog razloga da se dopisujem ili javno prepucavam, niti su oni bilo kakva meta, a u nastavku ide odgovor “apolitičnom” bračnom paru (Tomić) Škero koji su jedini i stvarni potpisnici pisma protiv mene.
Dakle, biću vrlo jasan i argumentovan u dokazivanju opravdane sumnje da je projekat gradnje biciklističke staze plagijat.
Mirko Radovanac, predsjednik “Jugo Cikling Kampanje” iz Beograda prvi je počeo sa projektima biciklističkih staza na starim prugama, a prvu je uradio u gradu Užice. Još u vrijeme kada je gradonačelnik bio Dobroslav Ćuk imao je razgovore sa gradskom upravom Grada Trebinja kako bi došlo do izgradnje biciklističke staze “Ćiro 1”. S obzirom da nije uspio uspostaviti saradnju, tada prvi IPA projekat na našim prostorima preuzela je susjedna Opština Ravno, koja je i bila nosilac projekta izgradnje biciklističke staze “Ćiro 1”.
S obzirom na zainteresovanost za izgradnju biciklističke staze “Ćiro 2”, gospodin Radovanac boravio je krajem 2017. godine u Trebinju, gdje ga je sa saradnikom primio tadašnji zamjenik gradonačelnika Grada Trebinja, Mirko Ćurić.
Ćurić im je tada ustupio vozača i službeno vozilo gradske uprave Trebinja, kako bi posjetili lokalitete na kojima bi eventualno gradili tu biciklističku stazu. To dokazuju i fotografije u ponudi koja je zvanično dostavljena Gradu u oktobru 2017. godine pod nazivom “Trebinjska osmica”.
Ipak, nikada nije došlo do saradnje između gospodina Radovanca i gradske uprave Grada Trebinja. Mirko Radovanac ignorisan je i praktično otjeran, iako je dokazan u tom poslu, što dokazuje činjenica da je Evropska asocijacija zelenih staza dodijelila Gradu Užice nagradu za užičku Zelenu stazu, prvu takve vrste u Srbiji, čiji je on tvorac.
S obzirom da gospodin Radovanac nije nikada dobio nikakav odgovor da Grad Trebinje nije zainteresovan za takvu vrstu projekta, lijepo bi bilo makar kad se već sprovodi gotovo identična ideja da to ne saznaje iz medija.
Iznio sam podatak na sjednici Skupštine Grada Trebinja da je nosilac projekta izgradnje biciklističke staze PD “Vučji Zub”, što je i šef kluba “SNSD” Luka Petrović potvrdio riječima: “Ja ne vidim razlog da te ljude gušimo, a da dajemo nekom drugom šansu. Slobodno prenesite da je moj stav da će PD “Vučji zub” uvijek imati prednost zato što okupljaju ljude Trebinjce, volontere, donatore, u odnosu na bilo koga sa strane.”
U “oštrom odgovoru” planinarskog društva navode da nemaju nikakvu vezu sa projektom, ali svakako da su uključeni u detalje oko istog što dokazuje i javni nastup Igora Škera, slikanje uz visoke zvaničnike i izjava za medije.
“Vučji zub” učestvovao je u projektu Via Dinarica, pa i nije neka velika greška i lapsus povezati sve u jednu cjelinu.
A sada ide rubrika pod nazivom “Kad me već vučete za jezik” za “apolitične“ planinare i potpisnike pisanja protiv mene, koji nisu uspjeli lično i uživo da naprave bilo kakav efekat, iako je Tanja Tomić Škero imala verbalni sukob sa mnom ispred zgrade gradske uprave tokom sjednice, svega par minuta nakon gorepomenutih događaja i replika sa Lukom Petrovićem.
Iako je pokušala napraviti predstavu, ipak nije spremna stigla na “duel”, za koji imamo i više svjedoka. Uprkos tome što sam gospođi Tomić Škero razjasnio (kao i Luki Petroviću na sjednici neposredno prije toga) da apsolutno nikakve veze nema ko gradi biciklističku stazu, već je akcenat na tome da je ne gradi onaj ko je došao sa idejom, baš iz razloga jer nije “provjeren” kadar Partije, te da bih isto reagovao da je u pitanju Marko Marković ili Janko Janković, čitam u njenom i njenog supruga pismu da ja “mrzim planinare”?!
Da li PD “Vučji Zub” ima ikakve veze sa gradnjom biciklisičke staze, manje je bitno za suštinu priče oko ovoga projekta, a svakako da je iza PD više projekata, kako realizovanih, tako i realizovanih isključivo u papirologiji.
Postavlja se pitanje šta radi predsjednik tog udruženja Igor Škero sa visokim zvaničnicima Saveza nezavisnih socijaldemokrata prilikom osvjetljenja tunela i zašto baš on daje izjave za javnost?
Kažete da ste bili meta napada određenih političkih struktura, kada je bila priča oko prodaje planinarskog doma, te da je ovo nastavak određenih pritisaka? Prisjetite se samo gdje su bili pomenuti u vašem pisanju gospodin Nebojša Vukanović i gospodin Nebojša Milišić, ali i Dajana, na čijoj strani u tom periodu?
Možda se i ne sjećate, a možda ste namjerno izbrisali te uspomene, jer to sada i ne donosi neku korist. Podsjetiću vas putem ovog linka.
Ako vas možda kojim slučajem pamćenje ne služi, pitajte nekoga ko je ponio sajlu koja je postavljena ispod vrha Orjena ili recimo kako je dio ekipe stigao na Fruškogorski maraton?
Znali ste da obradujete nekadašnjeg načelnika tada Opštine Trebinje Dobroslava Ćuka fotografijama sa planinskih vrhova Evrope na kojima ste viorili zastave SNSD-a.
Nije ni načelnik bio škrte ruke, pa je bilo zaposlenja u javnom (elektro-energetskom) sektoru.
Uokvirena crvenim okvirom, zastava SNSD-a razvijena od strane Danka Karića našla se i na zidu kabineta načelnika Ćuka.
Nedugo zatim, “apolitično” ste imali jako tijesnu saradnju i sa narednim čelnikom našeg grada. Iako sada pokušavate to vrijeme da predstavite kao isključivo vrijeme svađe i pokušaja otimanja planinarskog doma, znamo i vi, a i ja da nije baš sve samo zategnuto i negativno bilo.
Možete li nam reći koliko puta vam je gradonačelnik Slavko Vučurević “valjao”? Je li momenat kada ste se razočarali u njega onaj u kom gospođa Tomić Škero ipak nije postala portparol gospodina Vučurevića?
Kako vam je bilo na ekspediciji u Turskoj, na planini Ararat? Nisam pronašao nikakve slike sa druženja, jeste li uopšte bili tamo?
Ova fotografija nastala je u predizbornoj kampanji, kada je Tanja Tomić Škero ujedno bila i kandidat za odbornika na listi Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ali i zaposlena na poziciji novinara u Herceg TV.
“Apolitična” Tanja nije se domogla skupštinskih klupa, ali jeste dva sprata iznad Odjeljenja za kulturu, porodicu, sport i obrazovanje.
Posebna podrška išla je za tada kandidata, a sada gradonačelnika Ćurića, ali ni to nije bez utemeljenog obostranog zadovoljstva
Naime, firma “Dimex Spring Air“, gdje je zaposlena supruga gradonačelnika Ćurića, (a koja je i registrovana na istoj adresi – Rastoci bb, gdje i “XT Company” na čijem je čelu Sofija Ćurić) bila je široke ruke, pa je koncem 2016. godine i “Dimex Spring Air” kupio robe u vrijednosti blizu 3000 evra.
Kako, zašto i na koji način je ova transakcija izvršena, takođe je je jedno od pitanja, a pomoć prijatelja glasi – ne radi se o blagonaklonosti i ljubavi prema planinarima i prirodi.
Znala je ta podrška da se isplati i preko Ćurićevog kuma, v.d. direktora Elektroprivrede Republike Srpske. Tako je i Elektroprivreda RS znala biti zahvalna.
Ponoviću pitanje Nebojše Milišiča – gdje ste kada se sijeku parkovi u centru Trebinja? Odgovor je jasan i onom najnaivnijem, pa ga ne morate ni dati.
Ah, praštajte, sad sam se sjetio da ste najavili da se nećete dalje “dopisivati” i “valjati u političkom blatu”.
I za kraj, da još jednom ponovim – nemam nikakav sukob sa bilo kakvim planinarima ili ne daj Bože planinarskim društvom “Vučji Zub”. Ne mrzim nikog, a kamoli planinare, ali prezirem laž i manipulaciju.
Pojedinci ne treba da se kriju iza kolektiva. Maske lako padaju, džabe ih stavljate. Da smo zdravo, nego šta!
Juče u popodnevnim časovima došao sam na stadion “Police” da se lično uvjerim u kakvom je stanju travnata površina. Na “Policama” se igra Premijer liga Bosne i Hercegovine, a za stanje na terenu kažu da je najlošije u ligi.
Nerijetko su se zbog loše podloge dešavale povrede, te ovom prilikom apelujem na nadležne da učine sve što mogu kako bi stanje popravili.
Koliko je kriva JU “Trebinje Sport”, toliko su i Hidroelektrane na Trebišnjici, jer zbog gradnje zatvorenog bazena fudbaleri su ostali bez jednog od pomoćnih terena, te više selekcija koristi glavni stadion – “Police”.
Ipak, kada pogledamo kakvo je stanje u bivšoj kasarni na jedinom pomoćnom terenu koji koristi omladinska škola FK “Leotara”, “Police” su za taj teren “Marakana”.
Nakon glavnog stadiona posjetio sam taj teren koji praktično da i nema travnatu površinu, a u kakvom je stanju – sami procijenite!
O svim problemima detaljnije ću govoriti na sjednici Skupštine Grada Trebinja u ponedeljak, a više o ovim posjetama možete pogledati u VIDEO PRILOGU NA OVOM LINKU.
Premijer Radovan Višković danas boravi u Trebinju, gdje je umjesto kese sa kafom, rakijom i voćem donio pune ruke obećanja.
Kako je sam rekao, a moguće da je iz njega i mučnina progovorila, u Hercegovinu ovaj put nije sletio, već je došao automobilom.
Kaže da je došao da dokaže da visoki zvaničnici Republike Srpske znaju kakvo je stanje sa putevima u Hercegovini.
Ostaje nejasno kako se prije pet ili deset godina nije zapitao ili eventualno “zakačio” neku fotografiju putem društvenih mreža.
Ipak, čovjek ništa ne zna dok ne proba, pa se tako Radovan Višković odlučio na avanturu hercegovačkim drumovima.
Ostaje nepoznanica da li je Radovan išao preko Foče i Čemerna, te osjetio čari uskih puteva, rupa i lakat-krivina ili je svoje putešestvije usmjerio preko Mostara i Ljubinja, te time pokazao da još uvijek nije spreman za “reli vožnju”.
Izgleda da je još uvijek rano za priču oko putnih pravaca Foča – Šćepan Polje, Gacko – Nevesinje i Gacko – Foča, ali vjerujem da će uz prve zrake ljeta (čitaj: kako se budu bližili izbori) biti i o tome priče.
S obzirom da ni u četvrtoj godini njegovog mandata nema ni metra novog asfalta, a kamoli konkretnih projekata za rješavanje ovih putnih pravaca, sigurno je da se to ne nazire do daljnjeg.
Istočna Hercegovina ima tu nesreću da ima onoliko glasača koliko njegov SNSD može anulirati “izbornim radnjama” u drugim izbornim jedinicama, poput Doboja, oko kojih još uvijek istražni organi nisu dali konačne odgovore iako su lokalni izbori u Doboju ponovljeni kada je preko 15.000 glasova “nestalo”.
Hercegovcima ne preostaje ništa drugo nego da stave prst na čelo i sanjaju o pristojnim putevima, dok će autoputevi ostati teška nepoznanica i svojevrstan “science fiction” dok je ovakva vlast na čelu Republike Srpske.
O gondolama i tunelima iz opštine u opštinu suvišno je i pričati. Doduše to su snovi građana Sarajevsko-romanijske regije.
Valjda se i premijer sjeti nimalo prijatne avanture, pa rebalansom budžeta ili pozivom ministra saobraćaja i veza makar za par kilometara pristojnog puta usreći kako buduće avanturiste iz Vlade RS, tako i stanovnike Hercegovine, ali i mnogobrojne turiste koji idu prema Trebinju i moru iz pravca Srbije.
Budžet Grada Trebinja za 2022. drugu godinu proglašen je od strane vladajuće garniture za “istorijski”, odnosno nikad viši i nikad bolje isplaniran.
Kada pogledamo budžet Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu, vidimo da su čak i povećana davanja za supruge umrlih boraca, sa 100 na 110 hiljada KM.
Međutim, u praksi to ne izgleda tako. Naročito ako pitate supruge umrlih boraca kojima su davanja ove godine smanjena duplo iako je budžetom više novca predviđeno za tu namjenu.
Iz gradske uprave nezvanično su saopštili da se radi o većem broju prijavljenih ove godine, te da usljed toga one imaju duplo manje novca nego prošle godine.
8. mart 2022.
Postavlja se logično pitanje, zašto gradonačelnik Ćurić nije realocirao dodatna sredstva za ovu namjenu?
Imamo primjer da je prošle godine gradonačelnik pronašao način da prebaci više stotina hiljada KM za izmirenje dugovanja u FK “Leotar”-u (bez da se pita otkud ta dugovanja koja datiraju godinama unazad, niti ko je oštetio klub).
Ostaće nejasno zbog čega, a uprkos najvišem budžetu do sada od gotovo 38 miliona, nema dodatnih, makar i par desetina hiljada KM za supruge umrlih boraca.
Postavlja se pitanje ko je krojio budžet i ko je planirao očigledan deficit za ovu kategoriju, te kada će Trebinje dobiti načelnika Odjeljenja za finansije kojeg nema skoro godinu dana.
U vrijeme enormnog rasta cijena gdje je penzija od 300 do 400 KM nedovoljna da namiri osnovne životne potrebe, tužno je smanjivati i ovo malo novca što ove gospođe, a pretežno bake dobijaju od gradske uprave.
Ostaje ružna činjenica da se i u samoj prijavi koliko će koja sredstava dobiti, a što se razlikuje u svega 10 ili 20KM gleda i visina penzije ili eventualnih primanja.
Logično je, što znam iz više primjera, da se one koje žive lagodnijim životom i kojima ne znači toliko taj novac (koliko znači mnogima sa izuzetno malim penzijama i “tanjim” kućnim budžetima) neće ni prijaviti za ova sredstva od gradske uprave.
Ružno je dijeliti supruge umrlih boraca zbog toga što je jednoj penzija 300KM a drugoj 350KM, te smatram da je najbolje rješenje jednoobrazno davanje za sve.
S obzirom da se ovaj dodatak isplaćuje u tri dijela, gradska uprava i gradonačelnik Ćurić imaju vremena da prebace dodatna sredstva, te da upute javno izvinjenje suprugama umrlih boraca.
Godinama već stvara se divlja deponija u Ulici Vojvode Vlatka Vukovića u Trebinju, iznad najvećeg gradskog groblja i kapele.
Pored građevinskog materijala i nerijetko raznog smeća, čini se da je u ovom dijelu grada nikao i auto otpad, odnosno “groblje za automobile”.
Usljed nikakve reakcije nadležnih, teško je da će se probuditi ikakva ekološka svijest kod građana.
Razumijem da se u ovom dijelu grada dosta ljudi bavi automehaničarskim poslovima, ali ne razumijem da ne postoje nikakve reakcije od strane ekološke inspekcije koja postoji u okviru Odjeljenja za komunalno-inspekcijske poslove gradske uprave Grada Trebinja.
Pogledajte fotografije iz Ulice Vojvode Vlatka Vukovića, inače druge gradske zone:
Već duži vremenski period, u opštini Gacko zastupljena je praksa nebrige o životnoj sredini ali i bićima koja u istoj obitavaju. Grad zagađenog vazduha, zemljišta i voda, sa studioznom Strategijom razvoja do 2028. godine. Strategija razvoja koja je usklađena sa globalnim planovima održivog razvoja i razvojem u Republici Srpskoj. Naglasak Desete redovne sjednice Skupštine Opštine Gacko, bio je rast i razvoj. Međutim, iako je dokument orijentisan poboljšanju lokalne zajednice u raznim aspektima, evidentno je da neki drugi projekti, na koje apeluju građani i udruženja, moraju čekati.
Udruženje za zaštitu životinja „Nera“, čiji je osnivač Dalibor Topalović, stanovnik Gacka, podstaknut lošim ophođenjem prema životinjama ali i skupštinskom odlukom o „humanom zbrinjavanju i eutanaziji pasa“ iz 2021. godine, svojim aktivnostima obuhvata i izgradnju prihvatilišta za napuštene životinje.
Već dva mjeseca ne dobija odgovor od načelnika Ognjena Milinkovića, iako je uredno tražio razgovor, kako bi prezentovao svoju ideju i urađeni projekat, koji čuči u njegovoj ladici. Praksa nehumanog tretiranja pasa lutalica naglo je pojačana krajem januara 2022. godine. Pronađena su 24 tijela, od kojih je 5 ubijeno iz vatrenog oružja, što je otkriveno izlaskom na teren. Psi su otrovani u užem dijelu grada.
Dalibor je po ovom pitanju imao korektnu saradnju sa pripadnicima Policijske stanice Gacko, komunalnom policijom i zaposlenima u veterinarskoj stanici. Ipak, na prijem kod načelnika još uvijek čeka, iako je Milinković u aprilu 2021. godine izjavio da su optužbe okrenute ka lokalnoj upravi po pitanju nehumanog odnosa prema životinjama degutantne, te da će on kao veliki ljubitelj životinja i prirode, sprovesti istragu o cijelom slučaju.
Ono što pored monstruoznog ponašanja prema životinjama dodatno zabrinjava, jeste evidentna neupućenost na opasnost koja dolazi od otrova koji se posipa po javnim površinama, gdje u kontakt sa otrovanim životinjama koje su ostavljene po gradu mogu doći mališani i ljudi, kao i vlasnički psi.
Takve činidbe predstavljaju grubo kršenje Krivičnog zakonika Republike Srpske i člana 390. koji se odnosi sa mučenje i ubijanje životinja. Takođe, otrovne supstance koje su ostavljene širom javnih površina za sobom povlače i krivičnu odgovornost po KZRS i članu 370.
Otrov je posut i duž magistralnog puta Gacko-Nevesinje, kuda prolaze i druge životinje, najčešće stoka iz okolnih sela. Dalibor je apelovao na sve nadležne da se konačno pokrene istraga, da se izuzmu snimci sa video nadzora te da se počinioci pronađu i pravno sankcionišu.
Dalibor je posebno zabrinut time što istraga tapka u mjestu i počiniocu daje prostora da nastavi ono što je započeo. Takođe, istakao je i da ga brine ćutanje onih koji su dali podršku projektu Udruženja za zaštitu životinja „Nera“. U kratkom vremenskom periodu od osnivanja, izvršen je veliki broj vakcinacija i revakcinacija gatačkih šapica, dvije sterilizacije, a uskoro i treća. Troškovi ishrane su svakako veliki, ali on ističe da od svoje ljubavi prema napuštenim životinjama neće odustati. Ostaje realizacija projekta, gdje se nada podršci uprave RiTE Gacko, povodom zemljišta koje se nalazi u svojini ovoga preduzeća, a predstavljalo bi najbolju soluciju za projekat prihvatilišta.
Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja Republike Srpske u prvoj odredbi govori o zabrani mučenja i nehumanog postupanja prema ovim nedužnim bićima. O ovom ogromnom problemu pričaju brojna udruženja koja čine sve shodno finansijskim mogućnostima, ali je neophodna uključenost lokalnih vlasti i stanovnika. Načelnik bi trebao pozvati Dalibora na razgovor koji je on tražio, ali i objasniti javnosti šta se dešava sa otrovnim supstancama koje su posute po javnim površinama, pa i u samom centru grada.
Podrška dobrih ljudi ne izostaje. Želja da se životinje zaštite vodi Dalibora kroz ovaj težak proces.
S obzirom da je jedno od pitanja upućeno odbornicima iz aktuelnog saziva Skupštine Grada Trebinja, kao odbornik i šef kluba “Za pravdu i red” dužan sam odgovoriti na postavljeno pitanje.
Moj odgovor leži u nikada odgovorenom dopisu iz 20.12.2021. godine koji sam uputio Furtula Vedranu, načelniku Odjeljenja za prostorno uređenje.
Vedran Furtula do današnjeg dana nije odgovorio na dopis u kojem mu je shodno Zakonu o slobodi pristupa informacijama zatraženo da dostavi informaciju o broju predmeta za dobijanje građevinskih dozvola, a koji su u radu.
Postavlja se logično pitanje – zbog čega se kriju ti podaci? Da li zbog isteka rokova? Da li zbog prevelikog broja predmeta i novog pitanja zbog čega se predmeti ne rješavaju?
Zašto se krije podatak koliko postoji predmeta i koji su to predmeti koji čekaju preko 60 dana za njihovo rješavanje?
Zašto gospodin Furtula nije posebno izdvojio predmete koji se odnose na građevinske objekte, privredne, hotelijerske i investicione zahtjeve za gradnju privrednih društava i fizičkih lica i dao ih na uvid javnosti, dok istovremeno govori o “najezdi investitora”?
Nismo saznali ni da li postoji posebno lice koje vodi investicione projekte od značaja za Grad Trebinje i ako postoji, ko je ta osoba? Ako ne postoji, zbog čega ne postoji?
Nakon sedam dana uz dopis za načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje, poslao sam novi dopis na adresu gradske uprave i to na ruke gospodina Ćurić Mirka, gradonačelnika.
Gradonačelnik Ćurić upoznat je 27.12.2021. godine sa (ne)aktivnostima Odjeljenja za prostorno uređenje, ali ni od gospodina Ćurića nije stigao nikakav odgovor.
Skrivanje ovih informacija je vjerovatni pokušaj skrivanja krivičnog djela, kako odgovornih lica u Odjeljenju za prostorno uređenje, tako i njihovih (eventualnih) nalogodavaca.
Ako imamo u vidu kakvo je stanje u Odjeljenju gdje se netransparentno vrše poslovi i kakva je “saradnja” između Furtula Vedrana i odbornika, vrlo lako možemo zaključiti da mnoge radnje, pa između ostalog i nova zgrada na obalama Trebišnjice već popularnog kolokvijalnog naziva “Toalet papir zgrada”, prolaze “ispod radara”.
Moj lični stav i zaključak je da gospodin Furtula nema naročitog osjećaja za trebinjski urbanizam, ali ga je “stručna kvalifikacija” i svojevrsni talenat “lake ruke i brzog potpisa” i postavio na čelo Odjeljenja za prostorno uređenje.
Građani Trebinja najbolje znaju u kakvom je stanju rad ovog odjeljenja kad zatraže dozvolu za gradnju makar i pomoćnog objekta (npr. svinjca) koliko im treba mjeseci (ali i godina) strpljenja dok ne dobiju odgovarajuće dozvole i sa kakvim se sve “izazovima” susreću.
Ali kada su u pitanju ovakvi arhitektonski promašaji poput pomenute zgrade, očigledno je da nema nikakvih problema za gradnju.
Moj stav, ali i stav kluba “Za pravdu i red” jeste da se ne smije dozvoliti nikakvo ruglo na obalama Trebišnjice, što se takođe podrazumijeva i za pomenutu zgradu.
Onaj ko je dozvolio gradnju ovakve zgrade na ovakvom mjestu treba (mora) da snosi odgovornost!
Lijek za stanje u trebinjskom urbanizmu jeste smjena gospodina Furtule sa mjesta načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje.
U otvorenom pismu, upućenom na 40 medijskih adresa, Srđan Milović (predsjednik opštinskog odbora SNSD-a i pomoćnik direktora RiTE Gacko) optužuje pojedince za neulaganje i izbjegavanje investiranja u RiTE Gacko.
Jedna strana tvrdi da je radna sredina preduzeća u katastrofalnom stanju. O finansijama,optužbe, dvosmjerne. Druga strana oličena u načelniku opštine Gacko, Ognjenu Milinkoviću, takođe pripadniku SNSD-a, govori nešto drugo (podsjetiću da je izjavio da će korupcija u organima opštinske uprave biti krompir). Novinarima koji su došli u Gacko zarad prikupljanja informacija o stepenu zagađenja, razgovoru sa rukovodstvom preduzeća i lokalnim vlastima, Milinković je rekao da zagađenja nema, a kasnije da se već petnaestak godina kontinuirano ulaže u elektrofilterska postrojenja i u prečišćavanje gasova, ali tačne cifre nije znao. Propustili su u tom momentu da mu kažu koje brojke da iznese. To je tako stajalo, dok ga sam Milović nije demantovao.
Da li nam ovo pokazuje neslaganje u lokalnom SNSD-u?
Građani jedino mogu vidjeti iznošenje netačnih informacija, kontradiktornosti u izjavama i istupima čelnika ove partije u Gacku. I naravno uz podršku sindikalca Željka Tepavčevića (DNS), koji je najavio raznorazne aktivnosti, doduše na društvenim mrežama (takva su vremena, sindikat će pomoći, na to neka se računa, pustite sada opis nadležnosti i to što bi im radnici i radna sredina i bez mreža morali biti primarni) koje će pomoći radnicima (da li će?).
Pritom „opoziciona” stranka definitivno pokazuje želju za napretkom. Iskreno se nadam da će se sva odgovorna lica, u paketu, složiti makar jednom oko kvalitetne solucije za sve zaposlene i ostale stanovnike opštine. Ali i okolnih mjesta (odakle nam dolaze direktori), jer je zagađenje zajednički problem, koncentrični krugovi kojima smo označeni ne mogu tek tako nestati. A to, po ćutanjima koja se skupljaju na gomilu, mnogima izgleda nije jasno.
Racionalnih i efikasnih energetskih, kao i uopšte javnih politika, gotovo da nema. Država je u potpunosti blokirana, one politike koje postoje stoje na papiru u obliku mrtvih slova. Sredstva koja su donirana Bosni i Hercegovini idu na neki drugi put, na korist individua, a na štetu građana i zajednica. Uz pobunu termoelektrana povodom Ugovora o međusobnim odnosima sa Elektroprivredom Republike Srpske „koja ih zakida.“ Ko je uzeo više, ko je uzeo malo manje?
Trgnimo se. Preduzeća se gase (zbog isisavanja sredstava),investicija u nestabilnoj državi, ne može biti (zbog onih koji glume vlast, a i u glumatanju su počeli da ispadaju sa šina).
Možda bi ljude trebalo poslati na planinske uzvišice, kako bi se suočili sa katastrofalnim prizorom i konačno prestali da podržavaju sve one pojedince koji narušavaju zdravlje i društvo u cjelini. Jedan uspon na visine daće pravu sliku onoga što udišemo. A dobićemo i ogledalo države pod nefunkcionalnim upravljanjem.
ČITAMO LI SE?! 