Dok SNSD međusobno ratuje, sa planina puca pogled na opšte stanje

U otvorenom pismu, upućenom na 40 medijskih adresa, Srđan Milović (predsjednik opštinskog odbora SNSD-a i pomoćnik direktora RiTE Gacko) optužuje pojedince za neulaganje i izbjegavanje investiranja u RiTE Gacko.

Jedna strana tvrdi da je radna sredina preduzeća u katastrofalnom stanju. O finansijama,optužbe, dvosmjerne. Druga strana oličena u načelniku opštine Gacko, Ognjenu Milinkoviću, takođe pripadniku SNSD-a, govori nešto drugo (podsjetiću da je izjavio da će korupcija u organima opštinske uprave biti krompir). Novinarima koji su došli u Gacko zarad prikupljanja informacija o stepenu zagađenja, razgovoru sa rukovodstvom preduzeća i lokalnim vlastima, Milinković je rekao da zagađenja nema, a kasnije da se već petnaestak godina kontinuirano ulaže u elektrofilterska postrojenja i u prečišćavanje gasova, ali tačne cifre nije znao. Propustili su u tom momentu da mu kažu koje brojke da iznese. To je tako stajalo, dok ga sam Milović nije demantovao.

Da li nam ovo pokazuje neslaganje u lokalnom SNSD-u?

Građani jedino mogu vidjeti iznošenje netačnih informacija, kontradiktornosti u izjavama i istupima čelnika ove partije u Gacku. I naravno uz podršku sindikalca Željka Tepavčevića (DNS), koji je najavio raznorazne aktivnosti, doduše na društvenim mrežama (takva su vremena, sindikat će pomoći, na to neka se računa, pustite sada opis nadležnosti i to što bi im radnici i radna sredina i bez mreža morali biti primarni) koje će pomoći radnicima (da li će?).

Pritom „opoziciona” stranka definitivno pokazuje želju za napretkom. Iskreno se nadam da će se sva odgovorna lica, u paketu, složiti makar jednom oko kvalitetne solucije za sve zaposlene i ostale stanovnike opštine. Ali i okolnih mjesta (odakle nam dolaze direktori), jer je zagađenje zajednički problem, koncentrični krugovi kojima smo označeni ne mogu tek tako nestati. A to, po ćutanjima koja se skupljaju na gomilu, mnogima izgleda nije jasno.

Racionalnih i efikasnih energetskih, kao i uopšte javnih politika, gotovo da nema. Država je u potpunosti blokirana, one politike koje postoje stoje na papiru u obliku mrtvih slova. Sredstva koja su donirana Bosni i Hercegovini idu na neki drugi put, na korist individua, a na štetu građana i zajednica. Uz pobunu termoelektrana povodom Ugovora o međusobnim odnosima sa Elektroprivredom Republike Srpske „koja ih zakida.“ Ko je uzeo više, ko je uzeo malo manje?

Trgnimo se. Preduzeća se gase (zbog isisavanja sredstava),investicija u nestabilnoj državi, ne može biti (zbog onih koji glume vlast, a i u glumatanju su počeli da ispadaju sa šina).

Možda bi ljude trebalo poslati na planinske uzvišice, kako bi se suočili sa katastrofalnim prizorom i konačno prestali da podržavaju sve one pojedince koji narušavaju zdravlje i društvo u cjelini. Jedan uspon na visine daće pravu sliku onoga što udišemo. A dobićemo i ogledalo države pod nefunkcionalnim upravljanjem.

Nikolina Jelić

Da nas bar samo sa ta tri prsta kradu. . .

Naš narod obožava da “bistri” politiku, praktično da nema tog sina nacije koji se ne razumije najbolje i ne zna neku informaciju direktno iz vrha ili mračne fioke u kojoj se kriju sve istine. Najčešće po slavama kad se popije koja više dolazimo do one visoke, u kojoj Rusija napada Ukrajinu, Tramp je bolji za nas Srbe od Bajdena a geopolitika je prost pasulj.

Ipak, ona lokalna ili pak regionalna ima svoje prioritetne teme. Pored one glavne – je li Draško Stanivuković sa Tanjom Savić ili mediji lažu, ponekad se stidno spomene i odlazak mladih, ali vrlo brzo je tu čvrst argument i gašenje vatre u vidu: “Vidi, prijatelju, Hrvatska je pusta a u Evropskoj je Uniji”. A, pošto svi kradu, a logično – krao bi i ti da si na vlasti, ruka je ruci i nek’ smo zdravo.

Kako naprijed, pita se naš prosječni čovjek, kad nas koči Federacija? Ruku na srce, poslanici Parlamentarne skupštine BiH su prije nekoliko godina usvojili Zakon o akcizama BiH, među kojima je većina iz FBiH. I Bakirovi a i Čovićevi, Boga mi.

Ali i Miloradovi. Taj patriotski čin kojim je predviđeno povećanje cijena goriva, duvana, alkohola, kafe ali i putarine u kojem će Bosna i Hercegovina samo na gorivu po litru prihodovati od 0.30 do 0.45KM podržali su i poslanici SNSD-a , Staša Košarac, Nikola Špirić, Dušanka Majkić, Lazar Prodanović, Miroslav Milovanović i Milica Marković zajedno sa BPS-om, Nezavisnim blokom, Demokratskim frontom, A-SDA, SBB-om HDZ-om 1990 pored već pomenutih HDZ BiH i SDA.

Pitam se, sipa li prosječan Srbin manje goriva, posebno nakon posljednjih poskupljenja ili manje vozi za istu sumu novca. Za mene ti, kaže, nema poskupljenja, jer uvijek natočim cenera.

Jede li manje dok glumi da je na dijeti zbog drastičnog poskupljenja osnovnih životnih namirnica?

Ali ne, glavno je pitanje jesmo li uz strance koji donose sankcije protiv Milorada Dodika ili smo za Srbina jer nas svi koji stignu kinje.

Nisam znao da kriminal ima naciju. Niti sam se nešto nagledao odbrane nacionalnih interesa osim defilea žandarmerije koja je pobijedila komuniste, dok se Petar Đokić u trećoj ministarskoj fotelji zaredom krsti i ne vjeruje. Pokušava i Radovan Višković, ali nešto to traljavo ide, napola.

Od koga je, dosta je

Eh, da nam je još dočekati početak idućeg mjeseca, da se može i kafa u gradu popiti uz limunadu. Ali već je tu ceh od par maraka, ne treba balahati.

No, važno je da mi njima ne damo Republiku Srpsku. Vidiš da hoće da je ukinu. Vidiš, vidiš, samo se praviš lud. Neprijatelj je uvijek budan. Vreba.

Pitam se šta bi neprijatelj radio sa javnim preduzećima koja su u debelom minusu. Evo nedavno se i ovi naši nepr…. pardon, samo NAŠI posvađaše je li RiTE Gacko u većim gov… ovaj, dugovima ili HET.

Ima li “kuće” u Republici Srpskoj a da nije u kakvom kreditu? Gdje ćete ljetovati? Kako je bilo na Jahorini? Je li dovoljna prosječna plata za te putešestvije, a pretpostavljam da niste neki ispodprosječni, ne daj Bože, ljudi, koja iznosi preko 1000-1100KM?

Pitam se koliko još treba držati visoko tri prsta i glasno u medijima braniti otadžbinu dok ne dođe Nova 1996. godina. Šta, nismo u devedesetpetoj? Pa malo, malo, na naslovnicama Srebrenica, vojske, kako naša, tako i njihova, nezavisnost, otcjepljenje, Dejton dva . . .

Šverc cigarama, doduše, ostao je razvijen kao i tada. A da nije onih švercovanih, pušila bi se, sve su prilike, đuzina, domaći duvan koji nije ni za dalju distribuciju u fabriku duvana. Šta koju fabriku? Gasi se i FDS, nema više ni Drine?

Ali nije sve tako crno, jesi li vidio da je otvoren prvi bankomat u Jezeru? Još malo pa će skoro svaka opština u Republici Srpskoj imati bankomat. Samo strpljivo.

Ma ja, u pravu si. Pusti teške teme. Ma da, ko zna je li istina to za Tanju Savić, vidiš da se spominje i Kija Kockar.

Đorđe Vučinić

Umjesto medijskog prepucavanja, krenite (već jednom) da radite kako treba!

Optužbe, prepucavanja, Vukan i strani plaćenici (čitaj: ekološki aktivisti) koji se strašno sekiraju za Gacko.

Borba za fotelje, patriotizam, sigurnost Republike Srpske, lobisti tuđih interesa u ime ličnih koristi (?), neravnopravnost, blizina kabinetima i laži, izlazak istine na vidjelo jednoga dana, dan proviđenja, ne fali para, prepiske o kojima se ne govori (zbog čega, kada se već medijskim putem obraćate jedni drugima), vratolomije, što više para u Elektroprivredi Republike Srpske, samo da RiTE Gacko propadne, investicije i ulaganja – ne postoje, stotine prijava od Gacka do Brisela (o čemu ste vidimo odlično obaviješteni, dok podnosioci ne dobijaju nikakve odgovore). Dakle prava se podrivaju zarad politikanstva. Igrate se preko službenih položaja, dok narod ćuti i posmatra. Ništa novo.

RiTE Gacko godinama pokušava ugraditi elektro filtere i postrojenje za prečišćavanje uglja. Za to vrijeme dug preduzeća iznosi gotovo 95 miliona KM. Gubitak koji se nakupio gotovo 26 miliona KM. Po informacijama matičnog preduzeća MH „Elektroprivreda Republike Srpske“, koje je takođe srozano na dno. Ista politička struktura, identično loše rukovodstvo.

Po ekološkoj dozvoli matično preduzeće MH „Elektroprivreda RS“ a.d. Trebinje i ZP „RiTE Gacko“ a.d. Gacko, dužni su da ispune osnovne obaveze zaštite životne sredine u skladu sa članom 83. Zakona o zaštiti životne sredine koji kaže – „Odgovorno lice postrojenja u kojem su prisutne opasne supstance mora preduzeti sve preventivne mjere neophodne za sprečavanje nesreća većih razmjera i ograničiti njihov uticaj na ljude i životnu sredinu. Odgovorno lice uvijek mora predočiti nadležnom organu, a posebno prilikom inspekcijskog nadzora, da je preduzeo neophodne mjere propisane ovim zakonom.“ Odgovorno lice dužno je da primjeni mjere ublažavanja negativnih uticaja na životnu sredinu, kao i da koristi vrećaste filtere. A toga, pogodite, nema.

Gdje je nestao novac od proizvodnje? Da nisu nečiji džepovi duboki, a možda i bez dna, pa se presipanje sredstava ne može zaustaviti?

Zbog čega pomoćnik direktora RiTE Gacko, Srđan Milović, optužuje pojedince (bez navođenja imena) da su plaćeni sa nastojanjem da ugase preduzeće? Od koga je to čuo? Zašto se godinama ne poštuje Pravilnik o mjerama za sprečavanje i smanjenje zagađivanja vazduha i poboljšanje kvaliteta vazduha, Uredba o vrijednosti kvaliteta vazduha, Nacionalni plan smanjenja emisija – NERP, Planovi investicija, Protokol iz Kjota, odluke Konferencije Okvirne Konvencije UN o klimatskim promjenama, mjere za smanjenje vjerovatnoće nastanka incidenta i mjere za smanjenje posljedica, Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u površinske vode, kao i odličan pokazatelj blokiranih institucija – imperativ na obavještavanje nadležnih organa, uz sve preduzete mjere za zaštitu okoliša i ljudskog zdravlja. Postoji lista obaveznih monitoringa, među kojim se nalazi i radioaktivnost u radnoj i živtnoj sredini. To diktira stvarnost, a ona je takva da njome manipulišete, optužujete pojedince za posljedice vašeg (ne)rada, a zapravo sami trebate snositi odgovornost, jer ne poštujete akte.

Pored spominjanja radnika koji nose sve na svojim leđima, što i jeste istina, postavlja se pitanje kvaliteta njihovog boravka u radnoj sredini i monitoringa uslova radne sredine. Studija uticaja na zdravlje – ne postoji. A sastav „ružne slike“ košta zdravlja. Koliko su stanovnici upoznati sa sastavom pepela koji kulja iz dimnjaka? Da su upoznati dovoljno, sigurno ne bi dopustili da se igrate sa njima. Plata nije dovoljna za liječenje. Podsjetiću da sam u prethodnom tekstu, sa čitaocima podijelila izvještaj JZU Instituta za javno zdravstvo RS, gdje se stvarna slika itekako vidi. A ona je zaista ružna i kobna.

Prestanite sa medijskim prepucavanjima i ukoliko zaista mislite da upravljate, krenite već jednom da radite kako treba. A sudeći po dosadašnjem, neće biti tako. Sukob frakcija i vaša međusobna trvenja, ostavite za međusobne prepiske. One koje nećete da iznosite. A traju već godinama. Zato stanje i jeste ovakvo.

„Ko ruši dobar (?) imidž ERS, Srđan ili Luka?“ Svi oni pod čijim rukovođenjem sredstva isparavaju.

Nikolina Jelić

“Sindikalac” brani preduzeće, vazduh zagađen samo za neistomišljenike!?

Ko je tačno na vrhu lanca koji pokušava blatiti ekološke aktiviste kao i novinare koji izvještavaju o ekocidima i igrarijama vladajućih partija? Na osnovu čega se nezavisnost Republike Srpske poredi sa postojanjem pogona koji proizvode električnu energiju sagorijevanjem uglja i fosilnih goriva? 

Kakvu ulogu igra Željko Tepavčević, predsjednik Konfederacije sindikata Republike Srpske? U čijem kolu se nalazi? Da li „opoziciono djelovanje DNS-a“ na republičkom nivou, ima dodira sa koalicionim radnjama na nivou opštine Gacko, gdje je ova „patriotska“ stranka, udružena sa partijom SNSD, kao i ostalim pridruženim rodoljubima?

„Bez dvije bazne elektrane-RiTE Gacko i Ugljevik, nema Republike Srpske.“ Tepavčevićeva poenta očuvanja gatačkog giganta, ima veliki kontakt sa socijalnom politikom „Republike Srpske.“ Ono što je svakako fascinantno- kroz kriminal bijelih okovratnika, pojedinci pokušavaju svoje lične funkcije i ogromne dobiti opravdati socijalnim dostignućima, opštim benefitima, pa se na kraju kako smo i navikli kroz ovaj sistem, stiže do očuvanja Republike Srpske i stavljanja u isti koš njihovih katastrofalnih djelanja i njenog postojanja.

Preduzeće koje godinama posluje u minusu od par desetina miliona KM, uz povremeno utajene poreze, čiji se iznosi mjere ciframa nezamislivim za obične građane, obogaćeno mazutom najgoreg kvaliteta (što obilježava balkansko podneblje) i tužbama zbog netransparentnih tendera, ne ulaže sredstva u nove tehnologije koje će stari pogon koliko-toliko spremiti za rad i spustiti na minimalni nivo potencijalne akcidentne situacije(iako je finsku pomoć obećavao Borivoje Vujičić, još 2016. godine).

Kada se skrene pažnja na poslovanje koje direktno utiče na zdravlje ljudi, uz svakako egzistencijalni uticaj („dosadašnja socijalna potilika“), ne izostaju etiketiranja i nazivanje neistomišljenika „stranim plaćenicima“, „onima koji su debelo plaćeni“, „lobistima“ samo zbog toga što nekome istina ne odgovara, uz strah od onoga što će isplivati kada crvena brana pukne, a smeće nakupljeno u javnim preduzećima i ustanovama, poplavi naš kolektivitet. 

Napomenuću da je na sjednici gatačke Skupštine rečeno da se na Termoelektranu obrušila grupa lobista, sa Janezom Kopačem na čelu. Takođe, bitno je kazati da je Bosna i Hercegovina potpisnica brojnih pravnih akata pred međunarodnom zajednicom, te da je sa Janezom sastančila ministarka Golić, kao i ostatak državnih funkcionera iz resora koji „vodi“ (u ambis) i povezanih sektora, kao i da su brojni projekti na državnom nivou, potpomognuti finansijskim putem od strane evropskih zemalja, a ta sredstva su se prelila negdje drugo, pa je time jasno ko ovdje ima strani novac na računima.

Tepavčević odgovorno tvrdi da zagađenje nije baš toliko koliko se pokušava predstaviti javnosti, što se može vidjeti po izvještajima preduzeća, kao i onim izvještajima kuća na koje preduzeće nema uticaj, ali ima usku saradnju sa Menadžmentom RiTE Gacko, koji se već mjesecima nije oglasio,  a čiji sastav čine najčešće ljudi sa SNSD knjižicom.

Kao dokaz o postojanju zagađenja, dostavljam podatke JZU Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, iz vanbolničkog morbiditeta za opštinu Gacko, ali bez 2021. godine, jer taj izvještaj još nije bio odrađen.

Pitanje stanja životne sredine se ne odnosi samo na rad ovakvih postrojenja, te ću navesti primjer manipulisanja izvještajima. U Banjoj Luci pored zagađenja vazduha, ogromni problem predstavlja situacija sa piralenom, gdje su javnosti prikazivani lažni izvještaji i lažne informacije. Aktivisti Centra za životnu sredinu, isključeni su iz grupe koja se „bavila“ ovim pitanjem, a potom i sam Grad. Moram li napomenuti da se to dešava pod upravom igrača SNSD-a, Igora Radojičića? Ili recimo slučaj mHE „Podivič“ čiji je izvještaj sačinila Olivera Elez koja je sudski vještak građevinske struke, kao i dio vlasničke strukture firme koja je izvođač radova, a pritom je ona i šef gradilišta. Kako vjerovati ovim ljudima, kada manipulišu podacima već godinama, preduzeća su blokirana i zatvorena za sve izvještaje, a etiketiranjem aktivista, manipulišu i biračkim tijelom?

Bosna i Hercegovina, godišnje izgubi 3300 života, što je uzrokovano prekomjernim aerozagađenjem. Uz to svakako treba uzeti u obzir i zagađenje tla i voda. Organi nadležni za nadzor ovih najbitnijih oblasti, ne rade svoj posao. To nisu podaci dobijeni zarad želje da se bazne elektrane zatvore, već je to pokazatelj socijalnih politika koje ovi ljudi vode. Njihovo stranačko zapošljavanje kao implementacija socijalnih politika (koje oni tim putem sprovode, kako kaže Željko), ima drugačiji epilog. Nagomilani radnici ne mogu doprinijeti preduzeću, niti se za sve njih može pronaći neki prostor, iako se tvrdi suprotno. Ili ipak može? Predizborna atmosfera ima čudnu ružu glasača. Socijalne politike primarno služe smanjenju jaza između društvenih slojeva, te pružanjem pomoći isključenim građanima zajednice. U Gacku je sinonim toga, Termoelektrana, koja ima rok do 2050. godine. I šta onda?

To je pitanje zdravih politika, koje nedostaju ovim ljudima.Ukoliko ne budemo birali pametno, izvjesno je da ćemo kroz energetsku tranziciju proći na koljenima, što čelnici ERS pokušavaju staviti na leđa ekološkim aktivistima kroz bacanje etiketa. Posljedice njihovih činidbi su vidljive i golim okom, a i lupom tima za reviziju, kao i Upravi kriminalističke policije, koja je na svom spisku pronašla mjesto (kao Tepavčević za sve radnike) za pojedince zbog krivičnog djela „prevara u službi“.To nam pokazuje da je elektro-energetski sistem plodno tlo za kriminal zarad malih ličnih koristi, kao što je noćenje u nepostojećim hotelima, ali ono što je još važnije, tlo za razvoj krupnog kriminala bijelih okovratnika.

I da, zagađenje itekako postoji.

Kao što je evidentno postojanje prelijetanja zaraD opstaNka na vrhu, iz Stranke u stranku. Uz vozikanje službenim automobilima.

NIKOLINA JELIĆ

Vanredni inspekcijski pregled po predstavci Nikoline Jelić, zapisnik “u zemlju propao”

Još jedna potvrda koliko je interes vladajućih postavljen visoko iznad interesa građana, Gačani i Gačanke mogu vidjeti od novembra 2021. godine. Ekološki problematične situacije, dešavale su se povremeno, a na dugoročnom rješenju se, naravno, kako smo i navikli, nije radilo.

Ali sa druge strane, nije da se baš ništa nije radilo.

Radilo se na stvaranju poslušnika koji će sjediti na vrhu u momentima kriznih situacija i lupati imaginarnim čekićem onako kako partijska vrhuška bude komandovala. Naravno, to što se „ekološkim“ ili „inspekcijskim“ čekićem postiže, sukobljavaće se sa egzistencijalnim pitanjima građana i građanki.

Od novembra mjeseca, svakoga dana, opština Gacko zatrpana je enormnim količinama pepela iz Termoelektrane. Na dopise koje sam lično slala Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, odgovaralo se polovično, uz prebacivanje loptice na teren Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske i glavnog republičko urbanističko-građevinskog i ekološkog inspektora Dragana Mijovića.

Dragan Mijović

Zanimljivo je i svima golim okom, bez zamaranja, vidljivo, koliko je interes vladajuće „elite“ bitniji od zdravlja građana cijele Republike Srpske, koju pomenuti tobože brane i štite. Pitanje banjalučke inspekcije i rušenja Radišićevog „Kajaka“, kroz interes Dodikovog kuma, posmatrao je, gle čuda, upravo Mijović, pa je prijetio lokalnim inspektorima da uklone crvenu traku inače će im po nadležnosti, oduzeti ovlašćenja za vršenje inspekcijskog nadzora.

A ponovo, podrška je dolazila od ministarke Golić. Ista ministarka koja lupa pečate po ekološkim dozvolama (kada ih pravni subjekt traži, jer imamo primjer upravo ZP „Rudnik i TE Gacko“ a.d.Gacko, koje je krenulo ka eksploataciji bez pribavljenih dozvola od nadležnog organa). Ipak, nakon par mjeseci, Banjaluka je uradila ono što je ispravno.

Po predstavci kojom sam tražila vanredni inspekcijski nadzor, u obavještenju načelnice Odjeljenja za inspekcijske poslove (Dragice Jovović) koje sam dobila 27.12.2021. godine, ekološki inspektor (Lazar Okiljević) preduzeo je sve Zakonom predviđene mjere, ČAK i prekršajne sankcije. To bi možda trebalo da nam bude dovoljno, dok pepeo i emisije zagađujućih čestica još uvijek izlaze iz ovog subjekta? Zapisnik koji je napravljen u toku nadzora, u zemlju je propao. Kao podnosioci predstavke, niti ja kao fizičko lice, niti Centar za životnu sredinu, zapisnik nismo još uvijek dobili. Šta je to inspektor zatekao u preduzeću čiji načini poslovanja nisu dostupni organizacijama i građanima, iako moraju poslovati transparentno? Da li na ovakav način funcioniše ta naša, „pravna“ država?

U dopisima koje sam slala Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, navela sam zakonsku obavezu Rudnika i Termoelektrane Gacko da o svim akcedentnim situacijama obavijesti nadležne organe, što je Ministarstvo i potvrdilo uz dodatak da oni to ipak nisu učinili. Sankcije se propisuju u dvije situacije. Kada određenu činidbu izvršite, a pravni akti je zabranjuju, kao i kada određenu činidbu ne izvršite, a imate zakonski imperativ na nju. Sasvim opravdano, možemo postaviti pitanje, koliki je zapravo značaj mjera koje su navedene u ekološkim dozvolama, po same građane? Pitanje od čijeg odgovora nama znače životi, a njima svota novca u džepovima.

Sve informacije koje se tiču (u gatačkom slučaju uništene) životne sredine, ma kakve bile, moraju biti dostupne javnosti. Građani moraju po Zakonu o zaštiti životne sredine, Zakonu o zaštiti vazduha kao i Zakonu o slobodi pristupa informacijama, biti obaviješteni o stepenu zagađenja mjesta boravišta/prebivališta kako ne bi izvodili mališane napolje, a i sami skratili kretanje.

Međutim, to nije tako. Što znači samo jedno. Da je ove ljude potrebno smijeniti. Da je potrebno izboriti se da predmeti u pravosudnim organima ne leže u ladicama. 

Svakako, građani trebaju znati da imaju podršku načelnika Milinkovića. Ali, malo sutra. Kako kada prvenstveno kao ljekar ide protiv svoje zakletve, ali ne ide protivno zakletvi svom partijskom vladaru? Eventualno, čisti bilbord od prašine i pepela.

Nikolina Jelić

Odbornik DNS-a u Čajniču koji je “tas na vagi” u sukobu interesa

U Skupštini Opštine Čajniče od ukupno 15 odbornika, sedam je u opoziciji, a osam čini skupštinsku većinu.

U skupštinskoj većini su četiri odbornika SNSD-a,t te po jedan iz Narodne partije Srpske (US), Socijalističke Partije, DEMOS-a, ali i DNS-a, stranke koja je od lokalnih izbora 2020. godine zvanično na nivou Republike Srpske napustila vlast i prešla u opoziciju.

Da stvar bude zanimljivija, DNS-ov odbornik Pavle Tupeša odnedavno se nalazi i u sukobu interesa, jer je zaposlen u Poreskoj upravi Republike Srpske a istovremeno je odbornik u Čajniču.

Tvrdnju da ne može istovremeno biti zaposlen u Poreskoj upravi i biti odbornik, Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske je potvrdila 10.12.2021. godine u predmetu pod brojem 02-1831-C/21-1, O. C.

Načelnik Opštine Čajniče, Goran Karadžić kadar je SDS-a, a zbog gospodina Tupeše nema skupštinsku većinu.

Za godinu dana otkako ova skupštinska većina vlada Čajničem ništa se značajno nije promijenilo za građane Čajniča, osim opstrukcija koje su usmjerene na rad načelnika. Iako je nekoliko direktora promijenjeno i postavljeno za vršioce dužnosti, što je za rezultat u godini iza nas imalo isključivo kozmetičke promjene, Čajniče i dalje nema načelnike Odjeljenja za privredu i Odjeljenja za opšte poslove.

Jedina svijetla tačka je, čini se, otvaranje 20 radnih mjesta dovođenjem marketa “Zvorničanka” u prostorije nekadašnjeg hotela, što svakako nije zasluga skupštinske većine, već načelnika ove male opštine.

U skupštinskoj većini, ipak, ne cvjetaju ruže.

Prema nezvaničnim informacijama, “drma se stolica” direktoru šumskog gazdinstva “Vučevica” Marku Mićeviću, inače predsjedniku OO SNSD Čajniče. Njega bi na toj poziciji mogao smijeniti kadar DEMOS-a.

Nije tajna da Š.G. “Vučevica” loše posluje i da se zanemaruju lokalni drvni prerađivači a favorizuju oni sa strane, kojima se ustupa mnogo veća količina oblovnog drveta.

Da li je ovo još jedan sukob interesa ili ga neće ni biti jer bi Mićević uskoro mogao biti smijenjen, vidjećemo.

Odbornik Darko Marić koji je ušao sa liste Ujedinjene Srpske svoju politiku nastavio je pod zastavom NPS-a Darka Banjca.

Takođe, odbornica Milana Golubić koja je ušla sa liste Socijalističke Partije, sada već nije član te partije, jer je pokušala preuzeti OO SP Čajniče, ali je preglasana u svom odboru 30 na prema jedan u korist Zorice Tadić.

Đorđe Vučinić

Iako bez odgovora predsjednika kluba na sjednici Skupštine Trebinja, fudbalerima “Leotara” jutros legle premije

Jutros je prema mojim informacijama uplaćen novac od strane Ministarstva za porodicu, omladinu i sport fudbalerima FK “Leotara” u visini od 10.000KM na ime premije za osvojeni Kup Republike Srpske.

Leotar je osvojio kup 03.06.2021. godine pobijedivši u finalu Krupu na Vrbasu rezultatom 2:0.

Povodom osvajanja Kupa i gradonačelnik Mirko Ćurić obećao je 10.000KM premije za igrače i stručni štab, ali od tog novca ni traga, ni glasa, osim naslovnih stranica portala bliskih vlasti i Ćurićevog obećanja sa sjednice da će gradska uprava novac uplatiti čim Ministarstvo izvrši svoju obavezu.

Takođe, nakon istorijske pobjede, prve u međusobnim susretima između FK “Sarajeva” i FK “Leotara” na Koševu, igrači su jutros napokon dobili premije. Utakmica je odigrana još u septembru 2021. godine.

O tome smo govorili u više navrata, a postavljao sam i dva odbornička pitanja gospodinu Gordanu Mišeljiću koji je prvi put odgovorio da će krajem novembra ili najkasnije početkom decembra biti uplaćena sredstva, a kad sam ga podsjetio na probijeni rok, Mišeljić se drugog puta branio ćutanjem.

Drago mi je da je pritisak urodio plodom, te neće biti potrebe za trećim postavljanjem istog pitanja sutra na sjednici.

Ovaj problem je riješen, doduše 2/3 njega, a opozicioni rad i borba za pravdu i red u našem gradu daju i konkretne rezultate.

Fudbaleri “Leotara” trenutno se nalaze na pripremama a uskoro će i nastavak sezone i velika borba za opstanak. Momci se bore srcem a nadam se da će ih uprava kluba ispoštovati makar u onom osnovnom, kad već pojedinci nemaju nikakvog dodira sa “svlačioncom”, čak ni da upute poruke podrške.

Gradska uprava je na potezu, a lopta je okrugla.

Nek’ golovi padaju i mreže se tresu!

Đorđe Vučinić

Vrijeme kada se govornici plaše govora

 

 

Ako porobite nekog, nemojte misliti da ste njegov mentalitet učinili slabijim.

Lav je kralj i u džungli i u kavezu.

Ova situacija sa Novakom me natjerala da svoje misli napokon iznesem na vidjelo.

Nepravda koja je učinjena, nažalost je samo još jedan od primjera koji su nas zadesili kao (ne)čovječanstvo. Godinama ga nisu mogli poraziti, pa su ga „porazili“ učinivši ga „nemoćnim i nesrećnim“.

I tako nam je svuda u svijetu.

Svoj ego hrane zlobom.

Nagon za sticanjem i posjedovanjem osnažen je nad inteligencijom i sposobnostima.

Tuđa nesreća i nevolja pothranjuju njihovu (ne)sreću.

Tuđa tuga osnažuje njihovu radost.

Svijet ima dovoljno blaga za svakog, pa zašto onda nekom oduzeti sve, da bi neko imao višak?

Podvale, spletke, laži, tračarenje, ogovaranje… Sve su ovo sredstva kojima se služe za „uspostavljanje autoriteta“, naglu „prevlast“ i mamljenje „stida“ na lica nedužnih.

I još na kraju sebe nazivaju vjernicima.

Prijateljski umiljati glasovi sve su sličniji režanju, a zagrljaji ranjavanju.

Bahatošću prikrivaju neznanje i nedostatak obrazovanja.

Bezobrazlukom prikrivaju strah.

Nisu ni svjesni da im je „jedan običan radnik“ vjerovatno veći prijatelj od onog kome slijepo vjeruju.

Oprostite mi za naslov ukoliko Vam se čini preuveličanim, jer nije trebao predstavljati neku filozofiju, već nešto čime samu sebe preispitujem svaki dan, kao jedno obično ljudsko biće.

Da pojasnim, neki koji bi „u ono pravo vrijeme“ bili govornici reformatori, ćute i ponizno „klimaju glavama“, skrivajući se iza sjenki nažalost nadređenih.

Sve ovo vidim i zaključujem iza očiju jednog običnog studenta i plašim se kako će sve to izgledati tamo kasnije.

Možda trošim riječi, možda će me neki ismijati, neki samo odmahnuti glavom, a neki ipak podržati, ali ja nekako još uvijek vjerujem u promjene i ne plašim se kritika, jer jedna od onih „dosadnih lekcija“ u Banjalučkoj Gimnaziji naučila me je da je Aristotel rekao : „Postoji samo jedan način da izbjegnete kritike: da ne govorite ništa, ne radite ništa i budete ništa“.

Pa hajde onda da ne budemo ništa i da zajedno napravimo nešto!

Anastasija Gavrilović

Dovode građane do ivice siromaštva a onda glume dobrotvore

„A ti, kad daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica šta ti čini desnica, da tvoja milostinja bude u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, sȃm će ti uzvratiti javno“ (Matej 6,3-4)

Portal Rejting.info objelodanio je vijest o “velikom humanom činu” odbornika SNSD-a u Trebinju, Milutina Mastilovića.

Da se Vlasi ne dosjete i da ne bude providno da gospodin Mastilović sam sebe hvali, trebinjski “dvorski” portal blizak SNSD-u iza kojeg stoji direktor trebinjske biblioteke Milosava Supić, inače njegova kuma, objavio je tekst pod naslovom – “Budimo humani – SLIJEDIMO PRIMJER MILUTINA MASTILOVIĆA”.

Posebno para oči providna (čak i za one naivne) rečenica – Mastilović nije govorio o ovom svom humanom gestu, niti je želio dati izjavu za medije, ali dobro djelo se ne može sakriti.”

Ništa ne bi bilo manje zanimljivo u ovom humanom gestu da nedavno gospodin Mastilović nije dobio podsticaj od Ministarstva energetike i rudarstva RS u visini od skoro 30.000KM za svoju firmu “Solar 1” koja ima jednog jedinog zaposlenog.

Milutin Mastilović direktor je i Elektroprivredine “Solarne fotonaponske elektrane Trebinje 1” u izgradnji, za koju je koncesiju dodijelilo Ministarstvo energetike i rudarstva RS.

Kakav je to sistem vrijednosti u kojem živimo? Nije li licemjerno uzimati novac direktno ili indirektno od istih ljudi kojima kasnije dijeliš milostinju pa postaješ “dobrotvor”?

Postavlja se pitanje da li narodna kuhinja služi za lične promocije pojedinaca i je li tužno da ona ima stotinjak redovnih korisnika.

Narodna kuhinja inače djeluje pri Eparhiji ZHiP, a postavlja se i pitanje koliko su se Mastilović i slični zalagali u prethodnom periodu za korisnike ove kuhinje, naročito imajući u vidu da je usvojen budžet Grada Trebinja za 2022. godinu u visini od blizu 38 miliona KM.

Zašto korisnicima narodne kuhinje ne omoguće živote dostojne čovjeka? Je li zato što nisu skupili dovoljan broj glasova na prethodnim izborima?

Iako mnogi studenti, ali i njihovi roditelji, a naročito oni koji imaju više od jednog studenta u kući, na velikim mukama kako “izgurati” mjesec, gospodin Mastilović nije glasao za prijedlog da se davanje za studentske stipendije udvostruči, kako bi se povećao broj studenata koji primaju stipendiju, ali i povećalo pojedinačno davanje.

Pomoći sirotinju u skladu sa svojim mogućnostima je svakako nešto što ne bi trebalo predstavljati neku vijest, već stvar kućnog vaspitanja i odraz empatije, ali hvaliti se javno tim činom u najmanju ruku je sramno.

Trebinjskim vlastima bi mnogo bolje bilo da se bore za ambijent u kojem narodna kuhinja neće imati svrhu postojanja. Ali plašim se da su svjesni da će onda teže prolaziti glasovi za 50KM ili dijeljenje građevinskog materijala.

Đorđe Vučinić

Prazne retorike bez razuma i logike – lažni patriotizam kao instrument manipulisanja

Januar je kod Srba mjesec sa ubjedljivo “najgušćim rasporedom” praznika. Prosječan Srbin se hvata za novčanik i za glavu već nakon Božića i teško mu pada to što baš januar ima 31 dan, a ne kao februar, koji je onima koji nisu zaljubljeni ili ne slave Svetog Trifuna praktično bez praznika.

Pored Nove godine, reprize, Ignjatdana i Božića tu je možda i najčuveniji praznik u Bosni i Hercegovini – Šćepandan.

Ne zato što se kao krsna slava proslavlja u velikom broju domova, već zato što ga u Federaciji osporavaju, a u Republici Srpskoj zloupotrebljavaju.

Da, da, zloupotrebljavaju, dobro ste pročitali! Gade ga onima koji su tada uveliko mrznuli po planinama, mirisali barut i prolazili kroz minska polja. Gade ga i onima koji se tada nisu ni rodili, jer ako je srpstvo ono što oni predstavljaju i rade – mnogi će ovaj praznik preskočiti u ionako zgusnutom rasporedu januara.

Kako da naučimo nekog značaju praznovanja rođendana Republike Srpske ako im ta ista Republika okrene leđa još od porodilišta, gdje vam plaše roditelje dok ne donesu kovertu, a kad se koverta pojavi odjednom je sa bebom sve u redu?

Pitajte studente i njihove roditelje kako i zašto se najčešće opredjeljuju za zanimanje. Da li je jedan od glavnih kriterujuma taj da to zanimanje može poslužiti i na Zapadu?

Zašto svi bježe od prosvjete? Pitajte prosječnog profesora je li zadovoljan stanjem u prosvjeti. Počevši od kvaliteta nastave, sve nižih kriterijuma za đake, često neuslova u kojima se radi, pa sve do plata i konkursa za prijem novih skupljača glasova, pardon, nastavnika.

Rijeke guramo u cijevi da bi “tamo neki” jednakiji hrišćanin i brat Srbin zaradio basnoslovne cifre, a manje jednake Srbe ćemo pustiti da se bore sa nabujalim rijekama i kataklizmom jer je neko stavio svoj profit ispred ekositema.

Baš nas boli briga za rudnik na Ozrenu ili Trgovsku goru i nuklearni otpad koji direktno ugrožava zdravlje i živote desetina hiljada Srba.

Javna preduzeća su nam kao bankomati, krediti se dižu koliko je kome potrebno “iz vrha”, a milioni su postali svakodnevna dosadna informacija i nešto toliko apstraktno a ujedno nebitno.

Nebitno, s obzirom da običnom narodu ne ide “ni iz džepa, ni u džep”, ali baš zato što prosječan Srbin ne shvati da je ostao bez svog novca i prije nego što mu je došao u džep.

Patriote imaju najljepšu i najsrpskiju priču baš onda kada dižu kredite čije kamate padaju na teret prosječnog Srbina ali čija glavnica završava u njihovim novim vikendicama na primorju, u stanovima po Londonu, Beču, Moskvi i Beogradu na vodi.

Kako naučiti svoje dijete patriotizmu ako se danas za patriotizam hvataju najviše oni koji vam ne daju prići hljebu bez da se dobro ne dokažete za “pravu opciju”?

Kako proslaviti Novu godinu, Božić i 9. januar sa 590KM minimalca?

Sjete li se ikada boračke kategorije oni kojima su danas puna usta stvaranja Republike Srpske?

Je li slučaj Branislava Zeljkovića u vrijeme zdravstvenog haosa naše otadžbine patriotizam? Da nije u pritvoru, sigurno bi i on bio jedan od dobitnika sinoćnjih ordena.

Zar onima koji su simbol dezerterstva, šverca nafte i cigara može nešto značiti Republika Srpska?

Koliko su zastave na čelu sa ovom “najdužom zastavom u istoriji Evrope” koja će se zavioriti danas u režiji SNSD-a u Istočnom Sarajevu poboljšale životni standard Srba u Republici Srpskoj?

Je li, patriote, Srbin nije Srbin ako nije član “crvene koalicije” ?

Ima li nešto ogavnije od lažnog srbovanja čiji je isključivi cilj stvaranje lažne slike i prikupljanje jeftinih poena kod onih najranjivijih?

Srpstvo je često nešto apstraktno, nešto što je satkano od epskih junaka i pričama o pobjedama srpske vojske u ratovima koji nas nisu zaobilazili tokom bogate i duge istorije.

Srpstvo se doživljava kao uzvišen osjećaj koji te stavlja rame uz rame sa, ni manje ni više, nego Obilićem, naročito ako se popije koja više.

Bio stvaran lik ili samo naziv epskog junaka koji je na ovaj ili onaj način ubio Murata, Miloš Obilić je svakako simbol hrabrosti i žrtve za srpstvo. Mi u novijem vremenu imamo istoimeni fudbalski klub koji je simbol beščašća i kriminala i koji je sasvim sigurno simbol jednog perioda srpske istorije.

Plašim se da nikako ne shvatamo da će se ovo danas već sutra zvati istorija.

A kako ćemo i shvatiti kad nacionalna pitanja tretiramo kao instant sredstva za opstanak na vlasti.

Ranjivi srpski narod najosjetljiviji je na srpstvo, a to “krvoločne hijene” najbolje znaju.

Od dvoglavog orla u njihovim rukama ne ostaje ni perje.

Na mnogaja ljeta, ozdravićeš Republiko Srpska!

Tek predstoje borbe za tebe protiv onog najgoreg, unutrašnjeg neprijatelja koji se lažno kune u tebe.

Protiv nepotizma, protiv korupcije, protiv kriminala, protiv jednoumlja, protiv bijele kuge. . .

Zbog onih koji su te u rovovima zamišljali mnogo drugačije, srećan ti rođendan Republiko Srpska!

Đorđe Vučinić