U fudbalskom klubu “Leotar” tek su počele pripreme za fudbalere, ali nisu spremni novi ugovori, a klub je prije nekoliko dana dobio novu upravu.
Na čelu kluba umjesto Gordana Mišeljića biće Rajko Mičeta, bivši trener ovog kluba.
Kako su trebinjski portali najavili, nova uprava biće sportska po prvi put u istoriji, a nju će pored Rajka Mičete činiti i Siniša Berdović, Veselin Klimović, Veselin Zrilić, Željko Radović, Pajo Janković, Dževad Baraković, Marko Dučić i Borislav Grubač.
Posebno su zanimljiva imena velikih i poznatih sportista, Željka Radovića i Borislava Grubača. Istina je da je gospodin Radović ponekad i istrčavao na “Police”, dok za čuvenog centarhalfa Borislava Grubača nema relevantnih podataka gdje se takmičio.


Ono što je njegova najveća “prednost” i jedini zadatak jeste da ostane provjeren kadar Partije i desna ruka Luke Petrovića. To je Grubaču vjerovatno i propusnica za ulazak u upravu.

Inače, Borislav Grubač je poznat kao vrsni pravnik. On je pored pozicije izvršnog direktora Elektroprivrede RS, odborničkog mandata i nadzornog odbora RiTE Ugljevik uspio da pronađe rupu u Zakonu, te time izbjegao sukob interesa.
Šteta što u pravnim poslovima kluba ne pomogne i trebinjski “Nomokanon”, odnosno udruženje pravnika još jednog odbornika vladajuće koalicije, Milana Kovača, koje gotovo svake godine više hiljada KM dobije od strane Elektroprivrede RS i iz budžeta Grada Trebinja.

Gospodin Kovač barem ima nekakve veze sa sportom – držao je fudbalski klub “Viktoriju”, a to bi bila sjajna prilika da to udruženje možda i premijerno vidimo na djelu.
Kako će se gospodin Grubač snaći sa radnim i obligacionim pravom, ne znam, ali znam da domaćim igračima na kraju sezone kasne po tri plate i dvije premije za ostvarene rezultate protiv Rudara, odnosno Radnika.
Domaći igrači bili su ključni za rezultate u posljednjim kolima Premijer lige BiH i izborili opstanak u ligi.

Premija protiv Rudara iznosi 300KM po igraču, dok je premija od 1000KM protiv Radnika takođe ostala na obećanju.
Nova uprava ima pune ruke posla, ali mora da eliminiše političke i sportske neznalce, jer će u suprotnom FK “Leotar” biti u problemu.
Leotar još uvijek nema novog trenera, ali tu je i dalje Željko Radović, sportski direktor ovog kluba, što je pokazatelj da se suštinske stvari nisu mijenjale u klubu.

Željko Radović zajedno sa bivšim predsjednikom kluba Gordanom Mišeljićem ima posebnu računicu kad su u pitanju plate igrača, gdje smatraju da nisu dužni tri, već manje plata domaćim igračima.
Postavlja se pitanje da li će omladinska škola bolje proći kod nove uprave kluba, s obzirom da su postojeći uslovi za rad užasno teški, a teren u bivšoj kasarni sve je osim prikladan za ozbiljan rad i treninge.


Koliko će ove godine biti potrebno za funkcionisanje kluba, još nije poznato, ali poznato je da su košarkaški klub i rukometni klub za mnogo manje sredstava a uz dobru omladinsku školu i domaće igrače napravili sjajne rezultate bez ijedne marke duga prema svojim igračima.
Hoće li se ponavljati stare greške ili će na “Policama” napokon da krene kako treba, vrijeme će kazati. Iako sam skeptičan po pitanju nove-stare uprave, nada ipak umire posljednja.
Fudbalerima želim sve najbolje u novoj sezoni, kao i upravi kluba uz nadu da će naš Leotar dočekati slavnije dane.

Do kad će domaći fudbaleri čekati na isplate svojih dugovanja, nije poznato, ali pratićemo sve kao i do sada. Uprava je na potezu.
Nek’ golovi padaju i mreže se tresu!
Đorđe Vučinić