Ksenofobija ili opravdana panika?

Ksenofobija je strah od stranog i nepoznatog. Korona virus, osim što je stran, prosječnom čovjeku je nepoznat pojam. Postoje mnoga nagađanja, a čim je virus, čovjek pomisli na ono najgore, pogotovo ako tome pridodamo medijski spin mjesecima unazad, svu tu neizvijesnost da li će se pojaviti i na našim prostorima, pa iz dana u dan kako se kreće prema nama i na kraju dolazak virusa, nije ni čudo.

Informacije koje stižu razne su, ali treba obratiti pažnju na to ko širi te informacije. Treba uključiti mozak i selektovati šta je istina a šta laž, a u vrijeme panike to je veoma teško. Dobar glas daleko se čuje, a zao još dalje. Treba se samo zapitati koliki je stvarni procenat zaraženih, te u slučaju kada (i ako) nastupi smrt – koji je prosjek godina starosti žrtava.

Ne treba biti stručnjak u oblasti medicine da bi mogao odvajati žito od kukolja. Sva ta medijska fama dovoljno govori o tome da se nešto iza kulisa sprema. Šta je to nešto, da li je to vrsta rata svjetskih sila na ubrzan privredni razvoj Kine, koja je najveći konkurent za presto, za obaranje jena i negativna kampanja protiv Kine, tema je za nekoga ko se bavi geopolitikom. Ipak, i sam premijer Republike Srpske kazao je da je taj virus stvoren da bi uništio privrede u porastu, vjerujući da dolazak Korona virusa u Republiku Srpsku upravo daje Srpskoj neku vrstu priznanice u oblasti privrednog rasta i u krajnjoj liniji boljeg života.

Republika Srpska je, nakon što su zabilježena 4 slučaja ovog virusa (barem po zvaničnim podacima), uvela mjere zatvaranja osnovnih i srednjih škola, te fakulteta i zabranu okupljanja na javnim mjestima.

Nisam siguran štampaju li diplome u Širokom Brijegu i Travniku dok ne prođe ova frka.

Ostaće nejasno zašto i vrtići nisu dobili tu vrstu zaštite, zašto kladionice i pekare mogu da rade, da li se to u kafićima i marketima ne širi virus?

Zanimljivo, u najvećem gradu Banjaluci, kafići će moći raditi do 18.00 časova. Jesu li neka istraživanja pokazala da se Korona širi poslije 18 časova ili je to kao dijeta “ne jedem posle 7”? Nije li isti efekat ove dijete koja često zna zavarati (pretežno ženski) stomak, a opet daje opravdanje koje kaže: “Evo, probala sam i dijetu, pa ništa, opet sam debela”?

Krije li se to zabrana javnih okupljanja iza đaka? Je li Korona za Republiku Srpsku zapravo jedna velika zavjesa kojom se vlast štiti od epidemije nezadovoljstva građana?

Srbija je u ovim momentima drugačije reagovala. U početku, to je bio, kako kažu – “najsmješniji virus”, da bi se situacija pomalo zaoštravala, pa se ovih dana širi posebna panika u narodu, gdje možemo čuti glasine mogućeg privremenog zatvaranja fakulteta.

Republika Srpska zatvorila je svoje obrazovne institucije na 21 dan, a sada se sa nestrpljenjem čeka na Srbiju. Ima li išta od toga, vrijeme će pokazati vrlo brzo.

Srbiju čekaju izbori koji su zakazani krajem aprila mjeseca. Sve se to savršeno uklopilo u priču, tako da je premijer Srbije Ana Brnabić koja često poredi Srbiju sa zemljama razvijene Evrope, naravno u superlativu, jedva dočekala da kaže da je u Srbiji stanje dosta stabilnije u odnosu na mnoge zemlje članice Evropske Unije.

Ona je takođe pričala o digitalizaciji Srbije, o novim projektima modernizacije i koraka sa Evropom, da bi je prije par dana sačekao hakerski napad na “Informatiku” u Novom Sadu. Hoće li Srbiju sačekati nešto slično sa Koronom, mašti na volju.

Zabrana javnih okupljanja u Republici Srpskoj i određene najave istog ili sličnog scenarija u Srbiji mogu samo dati za povod Milu Đukanoviću da dobije dobar “lijek” protiv litija. Jedina stvar koja je trenutna prepreka Đukanoviću je ta što je Crna Gora jedina zemlja u Evropi bez zabilježenog slučaja Korona virusa.

Hoće li vlasti u CG jedva dočekati pojavu ovog virusa, pa pokušati svim silama i panikom koja vlada zemljama regiona da uguše nezadovoljstvo svojih građana povodom novog Zakona uperenog protiv vjerskih objekata, vidjećemo.

Tužno je što se javnost diže oko nekih stvari koje zapravo nisu do kraja ni poznate prosječnom čovjeku. Pa ni onome nadprosječnom. Jasno je da niko ne bi želio susret sa bilo kakvom bolešću i da ima određenu predostrožnost da ne dođe do toga, ali kako da znamo način borbe ako ne znamo sa čim se zapravo borimo?

Zašto ljudi vjeruju onima koji su ih stotinama puta izvarali. Onima koji mišljenje mijenjaju brže nego čarape. Dovoljan je primjer Vlade RS koja se podrugivala u početku čitavom problemu, pa i onih izjava “je li slučajno što je virus došao u Republiku Srpsku a nije u Federaciju”, da bi na kraju došla do toga da parališe obrazovni sistem zbog zabrane javnih okupljanja, a javne skupove upravo je priređivala opozicija u više gradova, što su u početku (dok nisu iznemogli, ili shvatili da nema svrhe) pratili vladajući svojim kontramitinzima.

O onome koliko oni brinu o nama u vanrednim situacijama, najbolje će reći stanje robnih rezervi Republike Srpske.

Siguran sam da će proći i Korona, kao što su prošli i SARS, MERS, svinjski i ptičiji grip, ali mi moramo ozdraviti kao društvo po mnogim pitanjima, za početak da se zainteresujemo upola kako spriječiti neke stvari koje su nam dosta poznatije i jasnije od Korone.

Mnogo je stvari koje se tiču svih nas, a ne samo 0.001% zaraženih. Ipak, većina je zaražena tim sistemom, pa misli da je na sigurnom dok je na gornjem dijelu broda koji tone.

Neka nam je Bog upomoć! Ali pravi, ne onaj Sanje Vulić.

I da, perite ruke i kad prođe Korona!

Đ.V.

 

Published by djvucinic

Pisac, kolumnista, disident i student Pravnog fakulteta u Novom Sadu

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: