Čega se sve javnost Republike Srpske mogla nagledati od potpisivanja Dejtonskog sporazuma pa na ovamo, preširoka je, a može se reći i mučna tema.
Samo u posljednjem sazivu Narodne skupštine Republike Srpske bilo je toliko tragikomičnih situacija, da kad bi se sve te scene stavile u jedan film, gledaoci bi vjerovatno na pola premijere napuštali bioskopske sale govoreći da je previše naučne fantastike, loše glume, da nedostaje ponekad čak i poenta pojedinih scena, razuma i morala, takođe.
Imali smo razne situacije i izgovore zbog kojih su donošene svakakve odluke. Baš, svakakve.
Nakon pozivanja na vitalni nacionalni interes zbog mosta koji se gradi preko teritorije Hrvatske, a najbliža tačka Republike Srpske udaljena je od njega 200 kilometara, dostavljanja lažnog dokumenta pred narodne poslanike (da bi se sakrio potpis kojim Bosna i Hercegovina ulazi u NATO), čini se da ništa više ne bi moglo da začudi od onih koji su spremni na sve.
Korona virus aktuelna je tema posljednjih mjeseci na globalnom nivou. I sam premijer Republike Srpske Radovan Višković bavio se tom temom. Za razliku od Vučića koji ga je olako shvatio, smijući se pred kamerama i dijeleći savjete građanima, Višković se bavio više teoretskim dijelom, pa kazao da je virus izmišljen da bi se zaustavio privredni rast pojedinih zemalja, misleći na Republiku Srpsku, kada je zabilježen i prvi slučaj pojave Korone u RS.
Vučiću ne odgovara panika pred izbore, pogotovo ako znamo da opozicija bojkotuje izbore, pa bi mu to u vrijeme predizborne kampanje pune mitinga najmanje odgovaralo, pa u krajnjoj liniji i zbog izlaznosti na biračka mjesta.
Viškoviću i kompaniji sa ove strane Drine upravo odgovara zabrana javnih okupljanja, a virus Korona kao da je došao u pravom trenutku. Nakon više gradova u kojima je opozicija organizovala tribine pod nazivom “Buđenje Srpske”, pa i moguće reakcije na izmjenu poslovnika u NSRS, u vidu protesta, kojim se zadaje udarac poslanicima koji učestvuju u radu skupštine, jer se onima koji (najviše) pričaju u Narodnoj skupštini oduzima riječ.
Korona više nije prijetnja za privredu, kako to reče Radovan Višković, već spas za vlast u vidu dobrog izgovora. Jasno je vladajućim da je i sam narod zbunjen kada je u pitanju ovaj virus, da stižu različite informacije da li je toliko zastupljen ili ne, da li je smrtnost samo kod starijih osoba prisutna ili ima mjesta i za paniku, tako da su se odlučili na poteze koji spašavaju i one uplašene a i njih same.
Postavlja se pitanje zašto se neće održavati nastava u osnovnim i srednjim školama a moći će djeca da idu u vrtiće? Zaposleni i dalje mogu da idu na posao, njih se to ne tiče?
Nije li sjednica NSRS u kojoj planiraju promijeniti poslovnik neka vrsta javnog okupljanja, tj. prijetnja da se virus ne proširi? Jesu li naši političari hrabriji od naroda? Ili jednostavno imuniji na neke bolesti?
Dobro, jasno je da je imunitet pojedincima jači i od težih krivičnih djela, ali izgleda da im je i medicina jača strana.
Kriju li se neki drugi motivi iza đaka?
Imamo li stvarno razloga za brigu ili je ovo nova predstava za javnost?
Đ.V.
ČITAMO LI SE?! 