Kakve su reakcije studenata UIS o skidanju famozne table?

Prije par godina, Milorad Dodik zajedno sa Sonjom Karadžić Jovićević i njenom majkom Ljiljanom, inaće kćerkom i suprugom dr Radovana Karadžića, prvog predsjednika Republike Srpske, postavili su ploču ispred studentskog doma na Palama sa imenom dr Radovana Karadžića.

Dodik nije uvijek imao lijepo mišljenje o Radovanu, doduše, moguće je da ga nije ni mijenjao, ali okolnosti pod kojima je Milorad Dodik obukao patriotski dres, pronašavši tako recept za dugu i sigurnu vlast, natjerale su ga i na takav potez.

Tabla je danas skinuta, i to svega pola sata nakon konferencije za medije u kojoj je Sonja Karadžić Jovićević (SDS), inače potpredsjednica Narodne skupštine RS iz reda opozicije, uputila zahtjev za njenim skidanjem.

Sve se to dogodilo na postavljeni ultimatum Valentina Incka da tabla bude uklonjena, a Milorad Dodik je to učinio uz pomoć Karadžićeve.

Sonja je tako “spasila Dodikovu glavu”, te produžila mit o patriotskom dresu Milorada Dodika, koji će u javnost sada izaći sa poznatom pričom kako su se stranci okomili na njega, a on nije dao na srpstvo, te da nikakve veze nema sa uklanjanjem famozne ploče.

Na pitanje kako komentariše skidanje, pa i postavljanje table sa imenom dr Radovana Karadžića, predsjednik studentskog parlamenta UIS, Uroš Bjelica kazao je:

– Nisam bio upoznat do danas da će tabla biti skinuta, dok Sonja Karadžić nije izašla u javnost i rekla da se skine ploča. Mi ostajemo pri stavu da nismo za to da se skinte ploča. Kad porodica izađe i kaže da se skine tabla, teško da ja tu mogu šta da komentarišem.

Kakve su reakcije ostalih kolega, hoće li biti nekih protesta?

-Trenutno nisam upoznat, ali mi ćemo sazvati sve sjednice od omladinskog savjeta do studentskog parlamenta i unije studenata da vidimo kakav je njihov stav, a oni kad dođu i kažu: “Mi nismo za to”, onda u redu, mi ćemo to ispoštovati. Još uvijek nismo sazvali te sjednice, ali kad član porodice izađe i izjavi te stvari, mi studenti tu nema šta da tražimo. Iskreno, mi se borimo za interese studenata, za studentski standard, za bolje uslove studenata, ali opet ponavljam, ostajemo pri svojim stavovima da po nama nije trebala da se skine ta ploča.

Zašto dom nikad zvanično nije dobio ime po Radovanu Karadžiću, jeste li imali nekada takvu inicijativu?

Iskreno, niko nije pokretao tu inicijativu. Dom na Palama se zove “Studentski centar Pale”, a ploča je bila po imenu Radovana Karadžića, ali nikada nije bila inicijativa da se zvanično prezove u dom “dr Radovan Karadžić.”

Ako je porodica bila za skidanje ploče, onda nema logike i ne znam zašto mi studenti treba da kažemo da ne treba da se skida ta ploča, kazao je Uroš Bjelica.

Međutim, student 4. godine fakulteta Kineskog i engleskog jezika UIS Dejan Milošević kaže da će protesta ipak biti.

Kakva je reakcija prosječnog studenta povodom uklanjanja famozne table?

-Studenti su zgroženi ovim činom. Nakon pompezne priče oko postavljanja ploče, a nakon toga borbe oko sklanjanja iste, vjerujem da se svi među nama osjećaju kao pijuni u šahovskoj igri Milorada Dodika i Valentina Incka. Studenti su u više navrata davali izjave da im ne smeta ploča na studentskom domu i da su ponosni što se ime prvog predsjednika Republike Sprkse nalazi na ulazu u njihovo prebivalište tokom studija.

Zbog prijetnji sankcijama, Dodik je pomoću svojih ljudi u opoziciji, tačnije Sonje Karadžić Jovićević, pilatovski opravo ruke i skinuo pomenutu tablu bez da oblati svoje ime. Mi studenti smo ponosni na borbu našeg naroda u odbrambeno-otadžbinskom ratu kao i na prvake našeg naroda u to doba. U ovom trenutku možemo samo da se pitamo koliko je Dodik spreman da brani RS ako pred prvom prijetnjom sancijama radi ono što mu se kaže.

Hoće li biti neka reakcija?

-Sutra, 11.12. studenti ispred SC “pale” organizuju protest zbog ovog sramnog čina. Održaće se u podne i nadam se što većem odzivu studenata. Ne znam kakvu ćemo reakciju izazvati, ali sumnjam da se ovakve odluke mogu mijenjati dok su na čelu svih odgovornih institucija poslušnici Milorada Dodika, kazao je Dejan Milošević, inače bivši stanar ovoga doma.

Bilo kako bilo, Sonja Karadžić Jovićević odradila je Dodikov posao i skinula mu veliko breme sa vrata. Valentin Incko moraće da smisli novi “gorući problem” i hitno ga riješi, a da li će se Milorad Dodik izvući iz novih “makaza”, ostaje da se vidi.

Vjerujem da Incko ima već spremljene teme, ali moj prijedlog su korupcija, nepotizam, izborne krađe i sumnjivi tenderi javnih preduzeća.

Đorđe Vučinić

20 dana kasnije. . . neka bude borba neprestana!

Glavna tema i ključno poređenje, kako na slavama, u kafanama, tako i kroz medije, pa i u skupštinama kod nas Srba jeste ko je veći Srbin. Ta tema posebno je upečatljiva ako se nalazite na javnoj funkciji, odnosno želite da “ugrozite” nečiju fotelju.

Otkako ja pratim i pamtim politička dešavanja u Republici Srpskoj, a to je preko 10 godina “staža”, gotovo nikog nije zaobišlo to pitanje.

Po vladajućem mišljenju to je onaj koji je “blizak crkvi”, koji po svaku cijenu diže tri prsta (naravno, u svojoj avliji) i koji se u svakom momentu trudi da iskaže nacionalno osjećanje (naravno, riječima).

U takvim okolnostima i u takvim kvalifikacijama za “NAJ SRBINA”, često pobijede oni kojih bi se svaki normalan Srbin morao stiditi. I ne samo Srbin, već svaki Hrišćanin, jer ako ništa, takvi se kose u više zapovijesti Božijih.

Ne ubij. . .

Do današnjg dana nisu otkrivene ni ubice, ni naručioci ubistva Davida Dragičevića

Ne kradi. . .

Na projektu atletske staze u Trebinju ukradeno najmanje 700.000KM

Ne čini preljubu (političku, da ne ulazimo u privatnost nosilaca javnih funkcija). . .

Milan Kovač, bivši predsjednik mladih SDS-a a trebutno odbornk u budućem sazivu trebinjske skupštine ispred Ujedinjene Srpske

Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga. . .

Ne poželi ništa što je tuđe. . .

Ne pravi idola niti kakva lika, nemoj im se klanjati niti im služiti. . .

Sanja Vulić, poslanik u Parlamentu BiH, poznata po rečenici “On (Dodik ) je za mene Bog.”

Ipak, vlastodršci se drže Dodikove formule za uspjeh, u kojoj Otac nacije kaže da ako želiš uspjeh u političkom smislu, moraš biti “dobar sa Crkvom”.

To su doslovno prihvatili njegovi puleni u Trebinju, pa su litiju koja je u jeku borbe za svetinje bila od Mrkonjića do Trebinja pokušali pretvoriti u svoju promociju.

No, od takvih moralnih vertikala nije ni za očekivati ništa drugo. Oni Crkvu ne shvataju kao stub hrišćanstva, već kao jednu od poluga njihove vlasti. Tako, kad ne mogu direktno da kontrolišu i šuruju sa crkvenim licima, što su, ruku na srce, mogli u ranijim godinama, odlučuju se na drugačije poteze.

Šta bolje opisuje njihovo osjećanje vjere, nego dijeljenje paketa sirotinji, naočigled svih građana, u subotu (koja je pazarni dan u Trebinju), u centru grada, na predizborni dan šutnje?

Prema nezvaničnim informacijama, više (nečijih, (čitaj: naših)) stotina hiljada maraka sprženo je u izbornom vikendu.

Plači voljena zemljo! Zamislite da platite nekoga da bi odabrao vašu politiku koji provodite preko 20 godina u Republici Sprkoj!?

Hajde što plaćate, ucjenjujete podređene, pravite spiskove sigurnih glasova koji su vam čak i ispadali na ulicama, ali šta ste uradilii makar da zamažete oči narodu?

Predizborni, izgubljeni i propali spisak POLIGRAF-ovih aktivista

Osim što ste ozbiljno udarili na COVID-19, spužvama?

A mjesecima kasnije ste dopustili da se pacijenti, sugrađani, komšije, rodbina, prijatelji …. ovako liječe?

Pitam se je li stvarni gradonačelnik Trebinja, Luka Petrović ovako dočekan u trebinjskoj bolnici?

Ne znam ni kako je dočekan kada je sa formalnim gradonačelnikom Trebinja posjećivao biračka mjesta na dan izbora, ali vjerujem da nije kao ja u gradskoj izbornoj komisiji tog jutra kada sam otišao da se žalim na istjerivanje našeg posmatrača, na ivici fizičkog sukoba sa određenim ljudima u trebinjskom GIK-u.

Isti taj GIK “slučajno” je pogriješio na više izbornih mjesta sa zapisnicima, te Bojanu Milićeviću, za kojeg sam uvjeren da je imao veću podršku građana, oduzeo desetine glasova.

Bojan MIlićević (Za pravdu i red, lista Nebojše Vukanovića)

Da cirkus od crvenom bojom obojenog GIK-a bude veći, a prevaga jedne od struja SNSD-a jača, tako se u skupštinskim klupama u budućem sazivu neće naći Blagoje Šupić, Mirjana Ninković i Tijana Lučić, za koje se spekiliše iza kulisa da su “pokradeni” u crvenom “doiksavanju”.

Zanimljivo je da su prošli pojedinci koji su se žalili na Lukin populizam putem ukidanja odbroničkih dodataka, a istovremeno građenje i kupovinu više nekretnina. No, o tome uskoro, svečanijom prilikom.

O “poštarima” iz NDP-a pisaću čim CIK uvaži prigovore i kazni Zorana Pologoša, falsifikatora i prevaranta. Ako CIK ostane nijem na to, što je po meni samo teoretska šansa, onda neka se dobro pripreme za sjednice trebinjske skupštine.

Bilo kako bilo, čekao sam 20 dana, ali ovo je zemlja apsurda koja uvijek iznenadi, tako da sam se i sada oglasio izgleda prerano, jer sam planirao da sačekam i zvanične rezultate ili barem one koji slute kakav je konalčan rezultat izbora, pa da se tim putem oglasim.

Ponosan sam na sve koji su uložili 0 ( n u l a ) maraka za kupovinu glasova. Hvala i svima koji su odabrali Za pravdu i red, listu Nebojše Vukanovića, kao i onima koji su stavili “X” pored mojeg imena. Zbog vas slobodoumnih i neucijenjenih postajem najmlađi odbornik u istoriji trebinjske skupštine.

Kao i do sada, boriću se za opštu stvar a daću i prvo obećanje, a to je – biće zanimljivo!

Čestitam svima koji su kao i naša lista izašli na izbore, bez ucjena, bez kupovine, bez prljavštine i falsifikovanja!

Kad se ostali odvaže da tako izađu na izbore, čestitaću i njima. Upravo je u tome naša pobjeda.

I da, neću zaboraviti riječi Luke Petrovića, budućeg kolege-odbornika koji je prije dva dana na ATV-u rekao da želi konstruktivnu opoziciju kojoj neće biti uskraćen nijedan odgovor.

Čovjek se drži za riječ, a vo za rogove.

-narodna poslovica

Đorđe Vučinić

IZAĐI NA IZBORE!

U nedelju, 15. novembra održaće se lokalni izbori širom opština i gradova Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine.

Na današnji dan, koji je ujedno i posljednji dan predizborne kampanje rođen je veliki Njegoš.

Vuk na ovcu svoje pravo ima

Ka’ tirjanin na slaba čo’jeka.

Al’ tirjanstvu stati nogom za vrat,

Pozvati ga k’ poznaniju prava,

To je ljudska dužnost najsvetija!

-P.P.Njegoš

Ovim putem pozivam SVE da izađu na izbore!

Situacija zbog pandemija COVID-19 je specifična, pa će zbog mjera predostrožnosti redovi biti veći zbog distance, te će se vjerovatno malo duže čekati za glasanje.

Budite strpljivi, obavite građansku dužnost! Sat vremena čekanja je bolji od 4 godine terora, pritisaka, iseljavanja, uništavanja, sramoćenja, vrijeđanja inteligencije. . .

Siguran sam da svako ima svojeg već određenog “favorita”, kako za načelnika/gradonačelnika, tako i za odbornika/e.

Logično je da će oni nečasni pronaći sebi slične. Takođe i da će oni normalni prepoznati normalne na nekoj od lista.

Kako treba da glasate, vi najbolje znate! Ako vas neko nudi novcem da biste glasali za njega, onda je taj svjestan da ni na koji drugi način ne može pridobiti vašu podršku. Tu opciju preskočite!

Glasajte po svojoj savjesti, kako nas je sve pozvao i vladika Dimitrije prije par dana.

Glasajte za pravdu i red u našem društvu!

U Crnoj Gori je diktator pao upravo na izborima. Ne zaboravite da je izborni proces prošao u jeku pandemije COVID-19, a hvala Bogu nije bilo nikakvih vidljivijih posljedica i pogoršanja zdravstvene slike.

Zato, IZAĐI I GLASAJ! Ništa ne počinje ni od nas, a ni od njih, niti završava s nama ili s njima.

Izborimo se za SUTRA.

Pamet u glavu, olovku u ruku!

Glasanje je ANONIMNO.

Đorđe Vučinić

ZANIMLJIVO IZNENAĐENJE: SNSD poziva da se glasa za Đorđa Vučinića i Listu za pravdu i red

Da ipak vode kampanju, pokazala je sinoćna akcija SNSD-ovih aktivista koji su svoju verziju “Glasa komune” ostavljali ispod brisača i u poštanskim sandučićima.

Volio bih znati ko je genijalni kreator sjajne ideje, jer sam dužan da se zahvalim.

Naime, SNSD je plasirao spin u kojem su određeni kandidati sa liste označeni, za koje bi navodno trebalo glasati, a sve je, kako specijalno izdanje “Glasa komune” kaže, prema instrukcijama Nebojše Vukanovića.

Označeni su kandidati pod rednim brojevima: 2, 3, 5, 10, 18 i 19

S obzirom da nisam nikome do sada rekao da glasa za mene, besplatna promocija svakako dobro dođe. Biće mi drago da se u mom slučaju “Vukanova želja” stvarno i ispuni, jer bih u tom slučaju “prošao”.

Volio bih da mi se jave kreatori spiska, jer sam stvarno dužan barem piće!

Javno obećavam da, ako se javi, ima i ručak od Liste za pravdu i red, a nekako ćemo se već skrpiti makar za karađorđevu i malo salate, s obzirom da nijedna marka nije otišla u kupovinu “sigurih glasova”, bilborde i svijetleće reklame.

Koliko nam je bitna “međusobna bitka” za mandate, dovoljno govore i naši promotivni plakati koji ne sadrže redne brojeve pojedinaca, već samo liste, a to je simbolični broj 1.

Važno je da prođe ideja, koju će, ukoliko je građani prepoznaju i izaberu, neko od nas i sprovesti u djelo.

Priznaću da je cijela lista s oduševljenjem dočekala da se napokon SNSD probudi iz zimskog sna, jer je pomalo bilo dosadno. Ni Ronaldu se ne igra u kupu protiv drugoligaša.

Red je nagraditi za trud, a jasno je da nakon nekolike asfaltirane ulice i otključane Brekane nije bilo lako probuditi uspavane i letargične.

Možda je ovo zagrijavanje pred TV duele na koje su, nakon ko zna koliko puta, pozvani visoki zvaničnici trebinjskog SNSD-a. Evo, pozvaću ih i ja, kao najmlađi član Liste za pravdu i red. Bilo kada, bilo ko i bilo gdje.

Ovom prilikom pozivam i sve ljude da izađu na izbore. Da glasaju, kako vladika Dimitrije juče u Nevesinju reče, po svojoj savjesti.

Svako će po sebi i svojim idealima pronaći sebi blisku opciju. Logično je da će se kriminalac poistovijetiti sa kriminalom i glasati za kriminal, pošten čovjek naći sebi bliskog, a budala glasati za 100KM.

Nemojte glasati za rođačke opcije i obećavanje posla. Ako je vaša opcija neko od rodbine samo zato što ste krvno vezani, preskočite tu opciju. Da se poslovi tako dobijaju, onda ne bi na hiljade ljudi bilo u redu za čekanje istog, od izbora do izbora.

Ne dozvolite da bilo ko manipuliše vama. Ne stavljajte svoj život nekome u ruke.

Budite slobodni i izaberite ono što je najbolje za naš grad. Ono što treba ostati i vašoj djeci.

Pamet u glavu, olovku u ruku. Glasanje je anonimno. Razbijmo strah.

Zahvalni kandidat,

Đorđe Vučinić

P.S. : Hvala još jednom SNSD-u koji je u našoj listi prepoznao pravog i ljutog protivnika i uz sve to što nas besplatno i na najbolji mogući način reklamira.

Lana Zečević: Demagogija na vrhuncu

Ulazimo u izborni novembar, zadnje dane izbornih kampanji koje se vrte na svim medijima.

Obećanja, lijepe riječi, planovi i ljepša budućnost za građane dostižu vrhunac ove dvije sedmice pred izbore. Očekivanja su velika sa svih strana, a kako i ne bi kada su plaćene silne reklame da nam pojedinci iskaču iz frižidera. Ne želim lobirati ni za jednog kandidata, niti stranku.

U nekim gradovima situacija je neizvjesna, dok se u drugim gradovima ishod situacije zna od početka. Korona je stala na mjesec dana jer zna da je ovo izborni period te da ljudi moraju paradirati i pozirati centrom grada u svom najboljem izdanju. Imamo velik izbor kako novih, tako i starih lica.

Demagoški obrađeni videi ne treba da nam stvaraju lažnu nadu već pravu sliku osoba na tim reklamama. Sagledajmo širu sliku ulaganja truda, propagiranja ideologije i cjelokupnog tima koji stoji iza pojedinaca ili stranke.


Glasajte pa makar i za pogrešan izbor. Ako nam situacija bude gora, da bar kažemo da smo sami birali, a ne da je naša neutralnost dovela do ishoda.

Najveće glasačko tijelo predstavljaju penzioneri i stariji ljudi. Eto nam odgovor na mnoga pitanja.

Gdje ste mladi ljudi i zašto mislite da je vaš glas nakon izbora mjerodavan, ako niste popunili svoj izborni papirić? Glasajmo za potencijal i djela, ne za slijepu riječ i lijepo odrađene video reklame. Ne ističem niti jedan grad već mislim na cijelu državu.


Vidimo dosta novih mladih lica koji su se kandidovali za odbornike. Podržimo naše generacije koje nam donose nove ideje, nova lica.

Nezainteresovanost za izbore nam ne pomaže, neutralnost nije rješenje. Želimo promjene, a ne želimo biti dio njih.

Bar lično poderite papiriće, ne dozvolite da to drugi rade za vas, ne puštajte da drugi biraju za vas!

Kako smo od aerodroma i kliničkog centra došli do brave i ključa na Brekani

Kako se približavala nova predizborna kampanja, tako su euforično stizala nova obećanja.

Na adresu naivnih Trebinjaca stigle su nove-stare vijesti o izgradnji aerodroma. Doduše, u samo par dana aerodrom je promijenio 3 lokacije, a posljednja (možda i zaboravljena jer se odavno o njemu ne priča) ulazi dijelom u teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine.

Trebinjci su godinama padali na priču oko aerodroma, a letilice gledali samo na televiziji. Ili kad neko iz Vlade Republike Srpske sleti helikopterom u posjetu zapostavljenoj Hercegovini.

Priča oko kliničkog centra preživjela je svega par dana u dvorskim medijima, s obzirom da je ubrzo demantovana jer Trebinje nema Medicinski fakultet u sklopu kojeg bi klinički centar mogao funkcionisati.

Ni Rodoljub Drašković se nije “upecao” na lokacije koje kruže oko Grada Sunca, a ni Trebinjci u eri modernih tehnologija i interneta, tako da je borba za očuvanje vlasti ostala bez 2 ključna obećanja.

Pošto je knjiga spala na dva slova, Trebinjci će se morati “zadovoljiti” sa par asfaltiranih ulica i otključanom “Brekanom”.

Tako se na svojem FB profilu idejom pohvalio kandidat SNSD-a, doktor Paovica, pa je nakon preko 1300 dana vlasti svesrdni gradonačelnik Trebinja otključao stadion malih sportova “Aleksandar Masleša”.

Postavlja se pitanje – ko je zaključao čuvenu “Brekanu”, te da li taj put ponovo vodi do liste SNSD-a za predstojeće izbore?

Da li glasno ćutanje i do sada najtiša kampanja vladajuće koalicije samo preslikava stanje sa partijskih sastanaka ili je to zatišje pred buru, tj. eventualni pokušaj prekrajanja izborne volje građana ili u prevodu pljačke?

S obzirom da je samo na stadionu “Police” u 2 projekta – atletske staze i reflektora “s vjetrom” nestalo minimalno MILION I 600-700 HILJADA MARAKA, a ukupna cijena oba projekta iznosi oko 2,1 milion, ima li logike da će izborni proces proći makar bez pokušaja krađe glasova?

Gdje je Trebinju 20-ak hiljada ljudi, koji nedostaju do, pred izbore 2016. godine obećanih 50.000?

Pošto je lakše obrnuto, jer je čitava knjiga mala da u nju stane sve što je obećano a neispunjeno, bolje se zapitati gdje je barem jedan mali kiosk u koji su zaposlena bar 2 radnika od 2016. do 2020. godine?

Izgleda da je i njega odnio vjetar.

Aktuelnoj vlasti čak ni krtola, koju su posadili kako bi pokušali napraviti nove robne rezerve koje su prethodno opljačkali, nije rodila kako treba.

Od uspjeha SNSD-a i satelita jedino što se može izdvojiti u prethodne 4 godine jeste gradnja i kupovina novih nekretnina, sa bazenima ili bez, u Trebinju, okolini i regionu. Naravno, za potrebe visokopozicioniranih ljudi u Partiji.

Zato, u što većem broju, a ostalo je svega 10 dana, izađite i pošaljite vrijeđanje inteligencije u prošlost!

Niko ne može, a niti treba da zna kome ste dali glas!

Sloboda je jako blizu, učestvujte i vi u stvaranju iste!

Đorđe Vučinić

SLOBODNI INTERVJU: Emilija Kušić

Gost rubrike “Slobodni intervju” je Emilija Kušić, dvadesetjednogodišnja atletičarka iz Trebinja koja se trenutno nalazi na školovanju u Americi. Trenutno pohađa “Lindsey Wilson College” , a za naše čitaoce u intervjuu donosi detalje njenog sportskog života, kao i paralelu između života na dva kontinenta.

Đ.V. : Otkud ljubav prema atletici?

Ljubav prema atletici nastala je zbog moje mame. U njeno vrijeme i ona se bavila atletikom i uvijek mi je pričala o svojim uspjesima, putovanjima i to me je privkulo da se, kako kažu “bacim u atletske vode”.

Đ.V. : Koje su tvoje discipline?

U prošlosti sam radila sve discipline, počevši od brzog hodanja pa do bacanja kugle, ali to je normalno, jer treneri treba da vide koja disciplina ti najbolje leži. Kasnije sam se fokusirala na sprint i na skok u dalj. Do sada sam ostala na tome, ali bih željela da se sljedeće sezone još jednom oprobam u višeboju.

Đ.V. : Kad su počele prve nagrade? Koje ti je najdraže priznanje koje si dobila u tvojem sportskom životu?

Prve nagrade su počele još od malih nogu. Sada neću biti baš skromna, (kroz osmijeh će Emilija) , ali od početka se vidjelo da sam talenat u onome što radim. Najdraže priznanje mi je medaljala iz Turske, sa svojih 14 godina. Moja prva, recimo, velika medalja. Takođe bih izdvojila kada sam 2011. proglašena za perspektivnog sportistu grada Trebinja, sa nepunih 11 godina. Moze se reći da mi je to nekako dalo motivaciju i podstaklo me da stvaram još bolje rezultate.

Đ.V. : Tokom srednje škole si se često selila u potrazi za boljom sportskom sredinom, bila si u Novom Sadu, Istočnom Sarajevu, trenirala si u Baru… kako je bilo trenirati na „Policama“?

Jao Đorđe, ha-ha-ha, ne vraćaj me na to. Pošto znamo da su uslovi relativno loši za sport u Trebinju, moja porodica i ja smo pokušali da se ’proguramo’ dalje. Tada nije uspjelo, jer ja nisam bila mentalno jaka i stabilna da se odvojim i nastavim sama. Svakako to su neke lekcije iz kojih sam naučila mnogo. Police, eh. Moj prvi stadion, ako se moze i nazvati atletskim stadionom u to vrijeme. Uslovi su bili preloši, a toliko je bilo talentovanih atletičara.

Đ.V. : Kako generalno vidiš trebinjski sport, čini li ti se da bi mogao ili morao biti na višem stepenu?

Svakako da su Hercegovci jedni od najtalentovanijih ljudi na svijetu. Vjeruj mi Đorđe, toliko potencijala kod nas ima, da je to nevjerovatno, ali razlog zasto svako odustane od sporta je što nemaju perspektivu. U sport se ulaže generalno malo, i zbog toga mi je mnogo žao gledati kako većina ljudi odlazi iz sporta. Nadam se da će se u bliskoj budućnosti nešto promijeniti, a ako ne, onda za 5-6 godina ja dolazim iz daleke Amerike da stvaram nove šampione.

Đ.V. : Nakon završene gimnazije boravila si u Beogradu. Kako si se navikla na taj život? Jesu li treninzi bili ozbiljniji?

Da, kao sto rekoh, period srednje škole je za mene bio težak. Svaki sportista se susreće sa povredama, pa tako sam se susrela i ja. Moj plan je bio da poslije srednje odem odmah za Ameriku, ali pošto nisam imala dovljno dobre rezulate zbog mojih povreda odlučila sam se za potez – Beograd. Zahvalna sam što sam otisla tamo, jer sam upoznala divne trenere i ljude. Svakako mogu reći da su mi treneri u Beogradu pomogli da ponovo ’stanem na noge’ i osjetim kako je biti najbolji nakon dugog vremena. Mislim da je nekako i sa jedne strane dobra stvar što su me povrede spriječile da odem u Ameriku odmah nakon srednje, jer u Beogradu ne bih upoznala sve te ljude i stekla nova iskustva. Beograd me je odlično pripremio za daleku Ameriku.

Đ.V. : Već skoro 2 mjeseca si u Americi. Je li se tvoj san ispunio ili tek treba da se ispuni?

Uh. Pa jedan san se već ispunio samim dolaskom u Ameriku, a sada slijedi još više rada i odricanja da se ispuni sljedeći cilj  i da ostvarim ono zbog čega sam došla ovdje.

Đ.V. : Je li se teško uklopiti u novo društvo, u nove navike?

Što se tice druŠtva, ja sam bila “lucky”, ha-ha-ha. Malo da ubacimo i engleskog iako znam da nisi neki ljubitelj. Ja sam se brzo uklopila, jer sam komunikativna i volim da upoznajem nove ljude, ali svakako na koledŽu uvijek ima mnogo internacionalnih studenta i nije teŠko da se uklopiš. Što se tiče navika, to je bilo malo teže. Drugačiji način rada, skroz. Moram reći da mi je njihova hrana najteže pala. Ništa bez naše hercegovačke kuhinje!

Đ.V. : Koja je razlika u školovanju ovdje i tamo?

Ne mogu reći da je baš velika razlika, ali je sigurno i ima. Na primjer, kod nas imaju ocjene od 6 do 10 i polaganja usmeno, dok ovdje imaju od 1 do 4 i nema usmenih polaganja, nego samo pismenih. Po meni ovaj sistem je lakši, ali je teže što je na engleskom pa uvijek ima nekih novih stvari i riječi da se nauče.

Đ.V. : Misliš li da su mladi dosta usmjereniji za oblasti za koje se školuju nego na Balkanu?

To je malo teško pitanje za objasniti, jer je njihov sistem dosta specifican. Kod nas kada upises jedan smjer zna se šta si upisao. Ovdje, možeš da promijeniš smjer svake godine ako ti se ne sviđa. To je odlična stvar, jer dosta mladih upiše nešto sto ne voli, pa bi kasnije da se prebacuju, što im ovaj sistem dozvoljava i ne ukida im godinu studija.

Đ.V. : Kakvi su tvoji uslovi za život tamo, ima li nešto što je toliko drugačije? Da li bi nešto promijenila?

Opet kažem, promijenila bih ishran, ha-ha-ha. Ostale uslove ne bih dirala, jer ja ovdje imam sve obezbjeđeno i plaćeno, moje je samo da treniram i učim. Meni kao studentu život je idealan, pričala sam sa par internacionalnih ljudi i kažu mi da poslije koledža i nije tako jednostavno. Svaki student poslije završenih 4-5 godina studija dobije priliku da ostane u Americi i nađe posao. Ako se pokažeš kao odličan radnik i ako te firma želi, imaš priliku da ostaneš i živiš ovdje.

Đ.V. : Zavise li tamo mladi od politike?

Ne mogu bas tačno da kazem da žive od politike, kao kod nas, ali svakako se interesuju za izbore. Uskoro je i ovdje glasanje, pa pokušavaju na sve načine da privuku mlade da glasaju za njihovog željenog favorita.

Đ.V. : Gledamo li Emiliju Kušić na nekim od sljedećih Olimpijskih igara?

Ostaću skromna i reći da mi treba još mnogo mentalnog i fizičkog rada i odricanja da bih mogla da odem na OI. Svakako, to je moj cilj, na to sam fokusirana u budućnosti.

Đ.V. : Ima li uslova za ozbiljnije bavljenje atletikom u Republici Srpskoj?

Biću iskrena i reći da su uslovi za bavljenje atletike u RS skroz loši i da se situacija ne mijenja otkad znam za sebe. Ne znam do koga je. Vjerujem u tebe Đorđe i očekujem da ćes se kao budući političar zalagati više i za sport.

Đ.V. : Koja je tvoja poruka mladim atletičarima u Trebinju?

Ne samo atletičarima, nego i svim mladim ljudima preporučujem da ostanu uporni i istrajni u onome što rade i da nikada ne odustaju od svojih stavova i ciljeva, jer je to ono što nas dovodi do vrha i ostvarenja. I uvijek treba da dajete, ne 100%, nego 120% sebe, ako želite da nadmudrite protivnike.

Đ.V. : Čitamo li se? : – )

Naravno da se čitamo, Đorđe, ne znam da li je ovo pitanje bilo neophodno. Od tebe kao mladog, uspješnog i perspektivnog dečka ocekujem da ćes me intervjuisati za 5-6 godina, kad budem “veća” atletičarka, a ti jos bolji i ostvareniji u onome što radiš. Svaka čast na ostvarenom uspjehu do sada, i drago mi je što imamo tako mladog momka koji se bori za bolju budućnost.

Đ.V. : Emilija, hvala ti na lijeim riječima i intervjuu za ČitamoLiSe, uz nadu da ćemo o tebi i tvojim uspjesima uskoro čitati u “najjačim” medijima, ne samo regiona, nego i šire!

Trebinje – najljepši HDZ-SDA-SNSD grad

Kad treba mlatiti praznu slamu, političari aktuelne garniture vlasti prvi su u regionu. Iako je jaka konkurencija, fenomen SNSD patriotizma možda i najduže opstaje.

Tako smo prije svega par mjeseci imali cirkus-predstavu za javnost u kojoj Bakir Izetbegović ne da Trebinje u kojem nikada nije ni bio, a lokalni SNSD-ovci kače bilbord na kojem piše “Trebinje-najljepši srpski grad”.

Sve bi to bilo simpatično da nije predmet izbjegavanja suštinskih tema i uvod u još jedan patriotsko-lažni serijal. Kako sa jedne, tako i sa druge strane.

Koliko su patriote iskrene, možemo vidjeti na bezbroj primjera, poput potpisa Programa reformi za ulazak Bosne i Hercegovine u NATO, ćutanja na odlagalište otpada na Trgovskoj gori, koji direktno ugrožava stanovnike Novog Grada, branjena hrvatskih interesa na Pelješcu… pa i primjera pritisaka na borce da ne izađu na proteste, običnog čovjeka kojem je 50KM luksuz, dok samo lokalne “vođe” imaju na desetine stanova, bazene, vile u selima u kojima niko ne živi i za sve to ne plaćaju poreze, a ni račune.

Posljednji primjer dolazi nam na spisku biračkih odbora za lokalne izbore 2020. godine, gdje su se u Trebinju pojavili, gle čuda, HDZ i SDA.

Prosječan čovjek u Republici Srpskoj koji je godinama direktno na udaru medijske hajke oko “otimanja i ne davanja Republike Srpske” tokom čitanja tog spiska može samo čekati poziv na mobilizaciju, ili ne daj Bože sam preduzeti preventivne korake u odbrani Trebinja.

Međutim, pored SDA i HDZ stoje i imena njihovih predstavnika. Onda se prosječan čovjek zapita da li je pametno išta i da komentariše, jer ipak ne treba se zamjerati Partiji.

Možda je malo čudno, ali dobro poznati aktivisti Saveza nezavisnih socijaldemokrata, čak i oni iz fotelja, našli su se da brane demokratske izbore upravo iz tabora Hrvatske demokratske zajednice, kao Stranke demokratske akcije (ili aktivnosti, u pitanju je igra riječi, ali obje liste su prisutne).

Ovim putem pozivam Gebelsovce poput SRNA, RTRS, ATV, HERCEG TV i pratećih portala, da brane svoje Bakirovce (Ili Tihićevce) i Franjevce. Istina, nije lako usijati atmosferu na 50 stepeni, pa je spuštati ispod nule, ali mislim da je malo šta logično i lako svraljivo od strane istih medija.

Objasnite sada narodu koji je zadatak ljudi sa sljedećeg spiska, te da nisu izdajnici, Bakirovci i Franjevci. Ili možda jesu? Onda ih s pravom “razapnite”, po dobro oprobanom receptu.

Ili kažite da je sve ovo bila jedna predstava, te da se više nećete igrati sa emocijama naroda. Kažite im da je to sve zapravo isto, osim u nazivu.

Podrška za “hrabre” članove partije, kojima je partija iznad svega, pa ste u stanju učiniti sve, ne bi li joj se dodatno dodvorili. Žao mi je što “morate”, sami ste izabrali.

Podrška za HDZ-ovce: Trifka Lakića, Nemanju Vukovića, Dijanu Janković, Nikolu Brkića, Milena Mišeljića, Ivana Bašića, Nikolinu Anđelić, Petra Paovicu, Spomenku Vico, Veselina Krunića, Sava Setenčića, Gordanu Petrović i Irenu Čučković.

Podrška i za članove SDA odbora: Darka Milića, Natašu Perišić, Ljiljanu Radanović, Nikolinu Vujović, MIroslava Pudarića, Veselina Krivoglava, Mira Greda, Nikolinu Bokić, Radovana Milišića, Momira Bratića, Miroslava Mačkovića, Dajanu Ninković, Svetislava Šarabu, Vladimira Dabića, Vesnu Kovač i Slađanu Spahić.

Srcem sam uz vas, sreća nije bila na vašoj strani, jer niste uspjeli biti dio raznoraznih Krugova, Re-Balansa, Lijevih krila, Zavičajnih socijaldemokrata i sličnih fiktivnih lista, kao i vaše kolege, aktivisti SNSD-a.

Čuvajte nam demokratiju!

Đorđe Vučinić

Danilo Govedarica: Dostupnost tišine

Današnje vreme donelo je svetu velike promene. Čitava civilizacija i njeno društvo se u svakom pogledu razvija munjevitom brzinom. Tehnološka dostignuća su na samom vrhuncu, a sve svetske industrije rapidno napreduju u svom pohodu ka zaradi i svetskom kapitalu. Prateći ovaj svestki trend, dostupnost informacija kako lokalnih tako i globalnih je evoluirala pa umesto nekada, kada smo ujutru čekali dnevnu jutarnju štampu da bi sazanali sve novosti koje nas interesuju, samo na par klikova, u roku od nekoliko minuta, neretko i sekundi, imamo najnovije izveštaje koji se tiču svih svera u našim društvenim životima. Ova činjenica dovodi do toga, da nam je danas informacija sve, da se doslovno vode ratovi zbog istih, da je ona pokretač mnogih državnih odluka, ali i odluka širokih narodnih masa. Dakle onda, dolazimo do toga, kakve se informacije plasiraju narodu na našim prostorima?

Iznenadim dolaskom Кovid-19 virusa, svima dobro poznatijim pod nazivom „Кorona“, sve naše novine i portali doslovno svakodnevno bivaju preplavljeni udarničkim naslovima i vestima koji se tiču ove teme. Svako ko je bar malo pratio čitavu situaciju oko „opakog“ virusa, svestan je da se u skladu sa odlukama našeg kriznog štaba oblikuju i naslovi u srpskim medijima. To dalje dovodi do pitanja, hoće li se širiti panika među narodom ili ne? Ako hoće, kome to odgovara i za šta? Setićemo se samo, nedavno, pre par meseci, nepreglednih redova za kućne namirnice i pripermu za totalni karatin, kada je Кovid-19 uvukao strah u kosti svakome od nas. Danas, kada je navodno situacija po statistikama mnogo gora, kada nam opet predviđaju „crne dane“, imamo pune splavove, autobuse, restorane… Izgleda da narod više ne mari toliko za virus, ili se neko samo igra sa nama dizanjem panike i sejanjem semena straha, kroz ovaj već mnogo, napaćeni narod.

Ali putem mora vesti o ovoj pošasti i „nevidljivom neprijatelju“, najpoznatiji srpski mediji nisu zaboravili vršiti svoju primarnu dužnost. Zaglupljivanje naroda. Pored toliko drugih stvari, koje vešto skrivaju od našeg stanovništva, ni jedan dan ne bi mogao da im promakne, a dan nam ne plasiraju vesti o raznoraznim rijaliti učesnicima, njihovom devijantnom ponašanju, bahatom decom pevača i tajkuna… Naše popularne novine ne bi slučajno propustile da nam ne plasiraju nage slike neke pozate ličnosti, tuče i skandale… Ali sve to ima svoje, samim tim, takav vid pravljenja poltrona, nekome debelo odgovara.

Naravno, ovo se ne odnosi na sve medije u Srbiji, među njima imamo i „glas razuma“, ali do njega se teže dolazi, i on nije ono najtraženije kod našeg prosečnog građanina. Ovo se tiče onih najpopularnijih, oko čijih vratova su lanci koji im diktiraju naslove i raportaže.

Gde su izveštaji o napadu na srpske đake u Vukovaru? Dok se mi bavimo koronom, prostitucijom na televiziji i ostalim gluostima, naša deca bivaju fizički maltretirana, samo zato što su Srbi. Ovo je samo jedan u nizu napada na srpsko stanovništvo u Hrvatskoj, zašto se otvoreno ne priča o tome? Zarad čega? Nekog lažnog „bratstva i jedinstva“ koje nikada nije, niti će ikada postojati. Gde je odgovor našeg vrha na takve događaje, u Beogradu osvanjuju grafiti sa porukom veličanja Ante Pavelića, zašto niko o tome ne priča? Zato što Srbi nisu informisani. Zato što ove stvari dolaze do nas iz svih izvora, samo ne iz onih iz kojih bi trebalo. Eto zato niko ne reaguje i ne bavi se time, jer da bi pokrenuo neku inicijativu u društvu, moraš prvo dobro da ga informišeš.

Zašto narod nije obavešten o besramnim napadima na naše sunarodnike na Кosmetu? Znaju li uopšte šire narodne mase, kakvu torturu u poslednje vreme doživljavaju srpska deca u svojim rodnim mestima? Dragi Beograđani, Novosađani, Кruševljani, Кragujevčani itd… Svi vi koji se plašite virusa i promaje, samo da vas obavestim, Srbi na Кosmetu žive u strahu! U konstantnom strahu za svoje živote! Ali ne od virusa, nego od Albanaca koji ih kamenuju, tuku, pljačkaju i pucaju na njih. Eto to se dešava u vašoj državi, dok se u našem glavnom gradu sprema jedan jako specifičan događaj. Beograd se zbog nekih ljudi sprema da po ko zna koji put bude sramota za celu Srbiju. Naime, dok naša deca na Кosmetu ne mogu da imaju miran san, u gradu koji leži na dve velike reke, održaće se festival pod nazivom „Mirdita dobar dan“ koji za cilj ima promovisanje „kosovsko-albanske kulture“, perfidno uklanjanje srpskog kulturnog i istorijskog nasleđa koje će biti tretirano kao „kosovsko“ nasleđe, promovisanje ulaska „države Кosovo“ u UNESКO i odvajanje srpskih manastira od njihove verske i kulturološke matice, Republike Srbije. Ništa od ovoga ne bi bilo čudno, da se ovakva kvazi manifestacija, koja za cilj ima nazovi pokušaj „pomirenja“ dva naroda, održava u Tirani ili gradovima sa većinskim albanskim stanovništvom. Događaj koji lukavo plasira gnusne laži u javnost, negira postojanje ogromne srpske kulturne baštine na Кosmetu, udara direktno u naš nacionalni identitet i svima nam blati obraz, održaće se u Beogradu, glavnom gradu Republike Srbije. Mnogi bi rekli da je ovo apsurd ili jako ironičan vic, ali ne, to je naša realnost. Pored toga, učešće i otvorenu podršku ovom sramnom festivalu dali su i neki „Srbi“, koji su ovim gestom dokazali da su nečiji đonovi čistiji od njihovih obraza, a još jedanput uputili na to da u našem žitu ima kukolja, i to mnogo više nego što smo se nadali. Sve u svemu, logičan splet događaja nakon parčanja i rasprodaje Кosmeta sistemom „metar po metar“, sa sve potpisima ispisanim magičnim i specijalnim olovkama. Ali na žalost, tu nije kraj…

Zna li se tačno koliko napada od strane migranata je manifestovano ovih dana na ulicama Beograda? Gde su te informacije? Ja sam pisao pre par meseci o toj temi i evo ispade, da su moje najgore pretpostavke krenule da se obistinjuju. Pod čijim protektoratom su napadači na naše sugrađane? Zašto uopšte imaju potrebu i „petlju“ da uznemiravaju na bilo koji način domicijalno stanovništvo (o čijem trošku i na čijoj „grbači“ naravno obitavaju u Srbiji). Zato što ih niko ne sankcioniše, niko ih ne proverava i niko ne zaustavlja da doslovno javašluk iz svojih međusobnih odnsa prebacjuju na ulice naše zemlje i našeg glavnog grada. U poslednjih par dana, samo kod Brankovog mosta napadnute su u više navrata devojke koje su tuda prolazile, na Zelenom vencu migrant je nožem ranio mladića, jedan momak je strašno pretučen od strane azilanata i to nažaost nisu jedini slučajevi njihovog iživljavanja nad Srbima, a plašim se, da je ovo samo početak terora. Zašto ovo govorim? Zato što izgleda da se naša država zakonski obavezala da će legalno primiti više desetina, ako ne i stotina hiljada ilegalnih imigranata i dati im stalni smeštaj u našoj državi. Pored toga, obavezali smo se i prema određenom broju evropskih zemalja (Austrija, Švarcarska…), da sve ilgelane imigrante koji ne pređu granicu datih država, bez problema mogu deportovati nazad u Srbiju. Gde su te stvari u javnosti? Zašto se narodu ne iznesu te činjenice? Shvatamo li u kakvu neposrednu opasnost smo doveli sebe. Jer kada se sve gorepomenuto realizuje, to će biti dodir nedodirljivog, sudar nespojivog, dve različite religije, kulture i dva različita oblika ponašanja, gde već imamo priliku da vidimo kako se situacija odvija, sa daleko manjeim brojem naših „gostiju“ i budućih sugrađana, pa možete i sami izvući zaključak šta nam sledi. Ovakve situacije ne treba da nas čude, kada se sve ovo dešava pod dirigentskom palicom našeg državnog vrha, koji ovako kompleksnu situaciju i potencijalnu pretnju za naš narod shvata kao povoljnu stvar za podizanje nataliteta, popunjavanje upražnjenih mesta koja su nastala kao posledica odliva mozgova, novu šansu za Srbiju itd… Samo, da li ikome ko zdravorazumski razmišlja, može pasti na pamet, da na mesto, naših najboljih studenata, budućih hirurga, advokata, inžinjera, sportista, najboljih radnika, kuvara, automehaničara i svih drugih mladih ljudi sa perspektivom, koji su otišli, zato što istu nisu mogli da vide ovde, mogu da dođu tuđini koji su nelegalno pregazili pola sveta, ljudi koji se na gorenavedeni način ophode prema svojim domaćinima, prevaranti, lopovi, siledžije? To teško da će moći da izađe na dobro, a više ni sami nismo svojoj državi na prvom mestu, neko je izgleda pod većom zaštitom Republike Srbije, nego sami Srbi.

Ali sve su ovo zabranjene teme i bolje daj narodu „hleba i igara“, tako đeš ga najbolje držati okovanog. Sve dok nastavimo da kao hipnotisani okrećemo glavu od nekh stvari, totalno nezainterosovani za našu okolinu, a samim tim i nas same, neće nam ići na bolje. A nama, kao i do sad, biće dostupna samo tišina, ali Srbima nikad odbrana ćutanjem nije išla od ruke. Jer mi smo zatvoreni, oči su nam zatvorene, oko nas je mrak iz kojeg teško izlazimo. Bar ne smemo očajavati, uvek postoji nada, poslužiću se rečima našeg velikog pisca, Jovana Dučića, koji je rekao:“Samo se buktinjama, zbori kroz tmine“.

Piše: Danilo Govedarica

SMS na 7763-za pomoć ugroženim srpskim porodicama

Ilustracija: Saša Dimitrijević

Kampanjci i predizborna kampanja

U školama, kažu, postoje đaci koji ništa ne uče tokom godine, već isključivo pred testove, ili pred kraj školske godine kada se “čupaju”, kao i oni koji redovno i temeljno rade, pa im provjere znanja gotovo nikada teško ne padaju.

Tek smo u početku izborne kampanje u Bosni i Hercegovini, a vladajuće partije se spremaju za završna asfaltiranja, svečana otvaranja “kojima nastavljaju svoj vrijedni rad”, poklanjanja, obećavanja, kupovinu. . .

Ono što je opozicija u nekim gradovima sebi dozvoljavala, da ćuti gotovo 4 godine, sada pokušava to da opravda. Čast izuzecima, što se ono kaže.

U svakom slučaju, prevare i laži sve će češće zakucati na vrata građana širom države. Teško ih je razdvojiti, pogotovo onom čovjeku koji nije upućen u politička dešavanja, koji stvari gleda površno, koji pojam politike veže i za pojam malverzacija.

Šareni marketinški zidovi srama,

Prazna obećanja su najbolja reklama.

Na stolu komad hljeba,

U snovima salama,

Sve u ime naroda,

Čist profit i zarada.

Nije lako odvojiti žito od kukolja, ali još teže je podržavati prevarante. Svi znamo ko nas je godinama varao, obećavao, pričao šarene laže obučene u najljepše ruho, pa stvarno moramo biti veliki mazohisti ako im ponovo pružimo ruku prijateljstva.

S obzirom da je već drugog dana predizborne kampanje DNS raskinuo višedecenijsku koaliciju sa SNSD-om, doduše, s jedne strane uz pjesme i bakljade, a u nekim opštinama i gradovima ni na papiru, možemo očekivati zanimljivu kampanju.

U Trebinju je po ko zna koji put na snazi megalomanska kampanja od strane vladajućih, a ovoga puta zvučna obećanja su aerodrom i klinički centar.

S obzirom da nema ni Bodiroginog kampa, ni Trebinja od 50.000 stanovnika, ni zaobilaznice, ni zatvorenog bazena čije je otvaranje najavljivano još krajem 2018. godine, Trebinjci će za malo manje od mjesec dana reći vjeruju li u nova obećanja.

Međutim, atmosfera koja se može osjetiti kroz Trebinje upravo govori da bi moglo doći do velikog zaokreta i promjena. Svakim danom se iznenađujem novim ljudima za koje nikada nisam ni pomislio da bi ih politika mogla interesovati. Oni su željni promjena.

Znaju to svi politički akteri u Trebinju, stoga možemo očekivati razne spinove, prevare, pritiske i ucjene. Valja nam dočekati 15. novembar i ostati svoj do kraja.

Oni koji u kampanji za bolje sutra nisu isključivo mjesec dana pred izbore mogli bi da dobiju najvišu podršku. Nezadovoljstvo i bunt ne mogu se iskazivati jednom u 24 mjeseca.

Istini i pravdi ne smije biti prepreka “znam ovoga iz grada”, “ovaj mi je komšijinom rođaku obećao posao” i slična opravdanja.

Ili jesi ili nisi. Bez izuzetka, za pravdu i red u društvu.

Svaki glas je bitan ali i anoniman. Daj svoj doprinos!

Đ.V.