Glavna tema i ključno poređenje, kako na slavama, u kafanama, tako i kroz medije, pa i u skupštinama kod nas Srba jeste ko je veći Srbin. Ta tema posebno je upečatljiva ako se nalazite na javnoj funkciji, odnosno želite da “ugrozite” nečiju fotelju.
Otkako ja pratim i pamtim politička dešavanja u Republici Srpskoj, a to je preko 10 godina “staža”, gotovo nikog nije zaobišlo to pitanje.
Po vladajućem mišljenju to je onaj koji je “blizak crkvi”, koji po svaku cijenu diže tri prsta (naravno, u svojoj avliji) i koji se u svakom momentu trudi da iskaže nacionalno osjećanje (naravno, riječima).
U takvim okolnostima i u takvim kvalifikacijama za “NAJ SRBINA”, često pobijede oni kojih bi se svaki normalan Srbin morao stiditi. I ne samo Srbin, već svaki Hrišćanin, jer ako ništa, takvi se kose u više zapovijesti Božijih.
Ne ubij. . .
Ne kradi. . .
Ne čini preljubu (političku, da ne ulazimo u privatnost nosilaca javnih funkcija). . .
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga. . .
Ne poželi ništa što je tuđe. . .
Ne pravi idola niti kakva lika, nemoj im se klanjati niti im služiti. . .
Ipak, vlastodršci se drže Dodikove formule za uspjeh, u kojoj Otac nacije kaže da ako želiš uspjeh u političkom smislu, moraš biti “dobar sa Crkvom”.
To su doslovno prihvatili njegovi puleni u Trebinju, pa su litiju koja je u jeku borbe za svetinje bila od Mrkonjića do Trebinja pokušali pretvoriti u svoju promociju.
No, od takvih moralnih vertikala nije ni za očekivati ništa drugo. Oni Crkvu ne shvataju kao stub hrišćanstva, već kao jednu od poluga njihove vlasti. Tako, kad ne mogu direktno da kontrolišu i šuruju sa crkvenim licima, što su, ruku na srce, mogli u ranijim godinama, odlučuju se na drugačije poteze.
Šta bolje opisuje njihovo osjećanje vjere, nego dijeljenje paketa sirotinji, naočigled svih građana, u subotu (koja je pazarni dan u Trebinju), u centru grada, na predizborni dan šutnje?
Prema nezvaničnim informacijama, više (nečijih, (čitaj: naših)) stotina hiljada maraka sprženo je u izbornom vikendu.
Plači voljena zemljo! Zamislite da platite nekoga da bi odabrao vašu politiku koji provodite preko 20 godina u Republici Sprkoj!?
Hajde što plaćate, ucjenjujete podređene, pravite spiskove sigurnih glasova koji su vam čak i ispadali na ulicama, ali šta ste uradilii makar da zamažete oči narodu?
Osim što ste ozbiljno udarili na COVID-19, spužvama?
A mjesecima kasnije ste dopustili da se pacijenti, sugrađani, komšije, rodbina, prijatelji …. ovako liječe?
Pitam se je li stvarni gradonačelnik Trebinja, Luka Petrović ovako dočekan u trebinjskoj bolnici?
Ne znam ni kako je dočekan kada je sa formalnim gradonačelnikom Trebinja posjećivao biračka mjesta na dan izbora, ali vjerujem da nije kao ja u gradskoj izbornoj komisiji tog jutra kada sam otišao da se žalim na istjerivanje našeg posmatrača, na ivici fizičkog sukoba sa određenim ljudima u trebinjskom GIK-u.
Isti taj GIK “slučajno” je pogriješio na više izbornih mjesta sa zapisnicima, te Bojanu Milićeviću, za kojeg sam uvjeren da je imao veću podršku građana, oduzeo desetine glasova.
Da cirkus od crvenom bojom obojenog GIK-a bude veći, a prevaga jedne od struja SNSD-a jača, tako se u skupštinskim klupama u budućem sazivu neće naći Blagoje Šupić, Mirjana Ninković i Tijana Lučić, za koje se spekiliše iza kulisa da su “pokradeni” u crvenom “doiksavanju”.
Zanimljivo je da su prošli pojedinci koji su se žalili na Lukin populizam putem ukidanja odbroničkih dodataka, a istovremeno građenje i kupovinu više nekretnina. No, o tome uskoro, svečanijom prilikom.
O “poštarima” iz NDP-a pisaću čim CIK uvaži prigovore i kazni Zorana Pologoša, falsifikatora i prevaranta. Ako CIK ostane nijem na to, što je po meni samo teoretska šansa, onda neka se dobro pripreme za sjednice trebinjske skupštine.
Bilo kako bilo, čekao sam 20 dana, ali ovo je zemlja apsurda koja uvijek iznenadi, tako da sam se i sada oglasio izgleda prerano, jer sam planirao da sačekam i zvanične rezultate ili barem one koji slute kakav je konalčan rezultat izbora, pa da se tim putem oglasim.
Ponosan sam na sve koji su uložili 0 ( n u l a ) maraka za kupovinu glasova. Hvala i svima koji su odabrali Za pravdu i red, listu Nebojše Vukanovića, kao i onima koji su stavili “X” pored mojeg imena. Zbog vas slobodoumnih i neucijenjenih postajem najmlađi odbornik u istoriji trebinjske skupštine.
Kao i do sada, boriću se za opštu stvar a daću i prvo obećanje, a to je – biće zanimljivo!
Čestitam svima koji su kao i naša lista izašli na izbore, bez ucjena, bez kupovine, bez prljavštine i falsifikovanja!
Kad se ostali odvaže da tako izađu na izbore, čestitaću i njima. Upravo je u tome naša pobjeda.
I da, neću zaboraviti riječi Luke Petrovića, budućeg kolege-odbornika koji je prije dva dana na ATV-u rekao da želi konstruktivnu opoziciju kojoj neće biti uskraćen nijedan odgovor.
Čovjek se drži za riječ, a vo za rogove.
-narodna poslovica
Đorđe Vučinić
ČITAMO LI SE?! 