Nakon studentskih protesta u Beogradu gdje se na ulicama pojavilo više hiljada ljudi, te onih u petak gdje se pojavilo par stotina studenata u Novom Sadu, za sada mirni protesti se nastavljaju.
Reakcija je usljedila nakon odluke da se studenti izbace iz domova, navodno zbog korona virusa, a vlasti u Srbiji su u kratkom roku obećale da će promijeniti tu odluku.
Novosadski studenti su pokazali solidarnost, te iznijeli 4 zahtjeva u petak, a nakon 3 dana najavili nove, masovnije proteste ukoliko se zahtjevi ne ispune.
Ovom prilikom pozivam sve studente i one koji podržavaju buduće akademske građane u svojoj borbi, da se pojave u 18:00 ispred fontane kod studentkog doma Slobodan Bajić.
Moje, gotovo čitavo društvo i poznanici iz Hercegovine ne žive u domovima, uključujući i mene, ali se solidarišemo sa problemima naših kolega.
Imali smo svi priliku, koji smo članovi FB grupa naših fakulteta i smjerova, da pročitamo na stotine komentara nezadovoljstva, kako za “zgusnut” raspored ispitnih rokova, previsoke troškove studija, tako i za mnoge druge probleme.
Posebno pozivam sve studentske organizacije, koji se po društvenim mrežama bore za studente, da to pokažu i na djelu.
Pozivam i aktuelne saveze studenata svih fakulteta da ustanu, da se (možda i premijerno) počnu boriti za svoje kolege. Mislim da bi organizacija ovakvih događaja morala biti njihov poziv, te da bi predstavnici studenata, a to su u prvom redu studenti prodekani, kao i predsjednici saveza, morali biti na čelu kolone!
Pokažimo solidarnost, ne tražimo “dlaku u jajetu” i kojekakve izgovore.
Svi koji misle da drugačije treba nešto organizovati, neka šalju svoje ideje na prave adrese, ili uzmu u svoje ruke organizaciju ovakvog ili sličnih protesta i skupova.
Za sve koji govore da studenti treba da se bore i za ostala pitanja, neka organizuju skupove i povodom tih pitanja, a mislim da će mnogi rado doći na takva okupljanja.
Nisam jedan od organizatora, ne pogađa me zatvaranje domova, jer živim u privatnom smještaju, trenutno nisam samofinansirajući, već budžetski student, ali ne mogu da stojim sa strane dok moje kolege imaju probleme.
Pogotovo imajući u vidu koliko je roditelja ostalo bez posla ili su im smanjena primanja, a znajući i osjećajući koliko je teško imati studenta, a nerijetko i više njih u jednoj porodici.
Zato ustanimo! Možda ovi protesti neće donijeti do poboljšanja, ali vjerujte mi, da smo složni i da ustajemo češće i za manje nepravde, druga bi se pjesma pjevala.
Kada su nacisti došli po komuniste,
ja sam ćutao;
jer nisam bio komunista.
Kada su zatvorili socijaldemokrate,
ja sam ćutao;
jer nisam bio socijaldemokrata.
Kada su došli po sindikalce,
ja se nisam pobunio;
jer nisam bio sindikalac.
Kada su došli po mene,
nije preostao niko da se pobuni.
Zato USTANI, NIJE VRIJEME SPAVANJA!
Ponedeljak – 18:00 – fontana kod Bajića
Đ.V.
ČITAMO LI SE?! 