Nikolina Savić, student Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu učetvovala je na takmičenju besjedništva u organizaciji Studentske organizacije FPN Banjaluka u martu 2018. godine.
Prenosim zanimljivu besjedu i pogled o stanju u Republici Srpskoj, te ideju u kojoj bi se mogla (ili morala) razvijati Republika Srpska.
Besjeda Nikoline Savić:
Demokratija i politika su čudne stvari. Ono što mi obični ljudi u njima prepoznajemo su lažna obećanja, neostvareni planovi i česta priča o našoj boljoj budućnosti koja samo što nije počela u zemlji.
Rođena sam u Republici Srpskoj, jednom od entiteta naše ne tako velike države.
Odrasla sam u ne tako srećnom vremenu. Vrijeme u kome danas živimo izgubio je svaki smisao, a sistem vrijednosti mu je potpuno poremećen. U današnjem vremenu, u Bosni i Hercegovini vlada demokratija- svi imaju pravo glasa, ali ga neki imaju više u odnosu na ostale.
Nažalost, stiče se utisak da ga pametni imaju najmanje. Danas apsolutno svaki čovjek može biti političar, ne mora biti čak ni dovoljno obrazovan. U redovima ljudi koji predstavljaju našu državu sve češće se nalaze osobe koje nedovoljno poznaju gramatiku srpskog jezika, tablicu množenja i još neke slične stvari ,banalne stvari, da ne nabrajam sad.
Naravno, čast izuzecima. Sumnjam da se neko zapitao kakvu to zapravo sliku naše države šaljemo u svijet. U kakvoj mi to državi zapravo živimo? Šta vam je trenutno na umu?
Da li ste platili račun za prošli mjesec? Je li skupa struja, voda? Je li ovo država koju ste gradili? Ne baš.
Čini mi se da smo stigli do drugog sprata, dok nam se temelj urušio a krov spao. Da je svako od nas dao jednu pravu “ciglu” i pošteno bez varanja,učestvovao u gradnji, krajnji produkt bi bio nevjerovatan. Sadašnje stanje bi bilo solidno,ako ne i zadovoljavajuće.
Ja nisam zadovoljna.
Nisam.
Nemaš pravo da kažeš da ti je dobro, pa po ćoškovima pričaš kako ti je muka od svega. Imao si svoj papir i hemijsku olovku i glasačko pravo kao svaki punoljetan građanin Republike Srpske. Nisi ga iskoristio? Žao mi je.
Najlakše je “tapkati” i ići za slijepim vođama i čekati da se desi čudo. Ovde čuda ne postoje. Ovdje je čudo da čovjek nađe posao,zasnuje porodicu i iškoluje dijete.
Kakvu Republiku Srpsku želite? Naravno samostalnu, jaku i uspješnu Republiku Srpsku. Država kao produkt srećne nacije sa stavom i jasnim mišljenjem. Država sa Univerzitetom, plodnom zemljom, učenim ljudima i poštenom i jednakom prilikom za sve.
Jer vi ostavljate ovu državu meni, ja mojoj djeci, moja djeca njihovoj djeci i to je jedan krug koji stalno cirkuliše. Zato taj krug mora biti čvrst. Nema više vremena za čekanje! Ni dan, ni dva…ni pet! Jer tako jedan po jedan-protekla godina. Godina po godinu-decenija. Decenija po decenija već nas nema.
Kako riješiti ovaj problem? Prosto je, lako je. Bar ja tako mislim. Neka svako očisti svoje dvorište i cijeli grad bi bio čist. Da svako jasno i precizno zacrta svoje ciljeve-ne bi bilo ni nesreće ni siromaštva.
Krajnje je vrijeme da poštujemo istinske vrijednosti i vrline, da se osjećamo sigurno na ulici, da poštujemo znoj predaka i srdačno radimo za sreću potomaka. Da punim plućima udahnemo čist vazduh i kažemo sebi da je ovo Republika Srpska u kojoj želimo da živimo.
A za to je potrebno da svako od nas ustane i izrazi svoje stavove, nezadovoljstva i želje, jasno i glasno i onda tek dolazi Republika Srpska kakvu želimo.
Zato svako po jendu ciglu u ruku i malo pijeska. Vjerujte, nije teško, ali vremena više nema. Zato, ustanimo i krenimo. Vrijeme prolazi a mi smo prolazni. Da bar jednom stignemo na vrijeme, a ne da se u našoj zemlji prije vremena- samo umire.
Ustanite da napravimo nešto u pravo vrijeme.
KRENIMO!
ČITAMO LI SE?! 