Naši dani

Dođe vrijeme da moraš dobro paziti šta čitaš. U doba nesrećne korone i vanrednog stanja, prikovan u svoja 4 zida uz policijski čas, bombardovan brojkama i statistikama zaraženih i umrlih, teorijama zavjera i(li) onim pravim, sam biraš čega ćeš biti pristalica.

A tek šta ćeš da pišeš…

Razvilo se crno vreme opadanja,
Nabujao šljam i razvrat i poroci,
Podig’o se truli zadah propadanja,
Umrli su svi heroji i proroci.
Razvilo se crno vreme opadanja.

Progledale sve jazbine i kanali,
Na visoko podigli se sutereni,
Svi podmukli, svi prokleti i svi mali
Postali su danas naši suvereni.
Progledale sve jazbine i kanali.

Da stvar bude gora, pored virusa postoje i druga događanja koja se, slučajno ili ne, stavljaju u stranu. U neki ćošak, u mrak. Kao da su zaboravljene mnoge teme. Ali dobro, to je uređivačka politika medija, nećemo se miješati. Na globalnom je nivou. Baš nekako složno.

Navikli smo, svakako, da većina naših medija ima gotovo iste vijesti, slične etikete, identične hvalospjeve. Tako da je taj sklad sa državnog nivoa izgleda prešao i na regionalni, pa i evropski. Nismo li težili Evropi? I, eto nas, sistemom – kud svi Turci, tu i mali Mujo.

Ovoga puta revolucionarno – jedna tema, eventualno uz nju rezultati fudbalskog prvenstva iz Bjelorusije i vremenska prognoza.

Pokradeni svi hramovi i ćivoti,
Ismejane sve vrline i poštenje,
Poniženi svi grobovi i životi,
Uprljano i opelo i krštenje.
Pokradeni svi hramovi i ćivoti.

Zakovana petvekovna zvona bune,
Pobegao duh jedinstva i bog rata;
Obesimo sve praznike i tribune,
Gojimo se od grehova i od blata.
Zakovana petvekovna zvona bune.

Da bi olakšali rad medija, vlasti na nivou RS donijele su Uredbe sa zakonskom snagom u kojima usmjeravaju rad medija. Vanredna je situacija, privatni sektor mahom ne radi, javni sektor većinom u skraćenom radnom vremenu, a pored doktora, neumorno rade i naši mediji.

Državni aparat na čelu sa našom predsjednicom odlučio se za ovaj potez kako bi novinarima bar dio posla skinuo s vrata. Odlučeno je da se izbaci kritika iz medija, ali i sa društvenih mreža. A, ako baš morate da rizikujete, uplatite 1-3.000KM za fizička, odnosno od 3 do 9 hiljada KM za pravna lica.

Od pandura stvorili smo velikaše,
Dostojanstva podeliše idioti,
Lopovi nam izrađuju bogataše
Mračne duše nazvaše se patrioti.
Od pandura stvorili smo velikaše.

Svoju mudrost rastočismo na izbore,
Svoju hrabrost na podvale i obede,
Budućnosti zatrovasmo sve izvore,
A poraze proglasismo za pobede.
Svoju mudrost rastočismo na izbore.

Tako da, ko voli kritiku, neka spremi takulin. Pa ne može se bez nečega u svatove.

A, kome kritikovati u ovako teškim vremenima? Pitaju se mnogi u komentarima po društvenim mrežama. Sve češće komentari kao po dogovoru, kao da ih iz neke centrale smišljaju.

Mesto svetle istorije i grobova
Vaskrsli smo sve pigmeje i repove;
Od nesrećne braće naše, od robova,
Zatvorismo svoje oči i džepove.
Mesto svetle istorije i grobova

Ostala nam još prašina na hartiji
K’o jedina uspomena na džinove;
Sad svu slavu pronađosmo u partiji,
Pir poruge dohvatio sve sinove.
Ostala nam još prašina na hartiji.

Poslije kiše uvijek dođe sunce. Istina, bude i obrnuto. Zato treba ostati normalan i podsjećati sve one koji se misle da će im zauvijek crni oblak visiti nad glavom, da ipak neće, ali i one koje jarko grije sunce, da ih to sunce previše ne opija, jer je ipak prirodno da se ponekad i naoblači.

Pod sramotom živi naše pokolenje,
Ne čuju se ni protesti ni jauci;
Pod sramotom živi naše javno mnenje,
Naraštaji, koji sišu k’o pauci.
Pod sramotom živi naše pokolenje.

Pomrčina pritisnula naše dane,
Ne vidi se jadna naša zemlja huda;
Al’ kad požar poduhvati na sve strane,
Kuda ćemo od svetlosti i od suda!
Pomrčina pritisnula naše dane.

Uz nadu da ovim tekstom nije prenesena neka lažna vijest ili tvrđenje, pa time izazvana panika, teže narušen javni red i mir ili značajnije ometeno sprovođenje odluka i mjera državnih organa, drugih institucija ili organizacija koje vrše javna ovlaštenja

Đorđe Vučinić

P.S.
Vladislav Petković – Dis napisao je pjesmu “Naši dani” davne 1910. godine.

Published by djvucinic

Pisac, kolumnista, disident i student Pravnog fakulteta u Novom Sadu

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: