Gledam juče TV, pojavi se kanal “K3” i prilog kako je Baka Prase obradovao mališane svojim dolaskom u Doboj. Pred par stotina, a sigurno preko hiljadu mališana nastupao je poznati jutjuber, a ono što mi je zaparalo uši jesu riječi novinarke kako je Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja častio mališane dovođenjem Bake Praseta (Bogdana Ilića) povodom Nove godine.
Zapitah se – kako častio? Je li iz svog džepa platio postavljanje bine, pozvao Bogdana, obezbijedio mu smještaj i hranu, platio nastup? Ili je to iz gradskog budžeta plaćeno?
Pomislih, pa i ja sam onda dobrotvor. Jednom prilikom je nas 7-8 iz društva izašlo u noćni provod, pa se dogovorišmo da svi stavimo pare na gomilu, pa sakupljeni novac damo jednom od nas, (a to sam jedne prilike bio ja) pa da jedan plaća konobaru, da ne pravimo konfuziju oko svake ture. Platih ja tako 10-ak tura, pa “častih” društvo.
Bože, svašta se ovom narodu može servirati, a narod kao narod, gladan, poješće sve. Gladna usta ne biraju. Što kaže stric mog prijatelja, kad se ovaj žalio šta je na meniju za ručak :” Nisi ti, sine, gladan.”
Tako je narodu servirana i činjenica da je uzalud i 9 godina osnovne, 4 srednje, pa nakon toga bar 4 fakulteta ako nisi član vladajuće partije. Ipak, to je u predizbornoj kampanji aktuelni član predsjedništva BiH Milorad Dodik i potvrdio : “Možete biti najbolji student i stručnjak, ali ako niste u vlasti, sve je to zabluda.”
Da je to, nažalost tačno, govori nam primjer doktora koji nisu u odgovarajućoj partiji, pa zbog toga ne mogu dobiti specijalizaciju.
Istina, situacija je teška, ali narod se plaši. Kako Njegoš reče: “Strah životu obraz kalja često”. Narod u Crnoj Gori dobio je leđa od Crkve. Ustao je. Probijena je barijera straha, samo zato što narod zna da protiv Crkve niko pobijedio nije. Nije ni Sotona, pa ne bi trebao ni Milo. Zna narod da je napravio pravu stvar, da je na pravoj strani, makar pred Bogom. U slučaju odmazde, zna da je kao pojedinac pod zaštitom svevišnjega.
Ono što ostaje žal, jeste da ta ista Crkva prošle godine uručuje orden Dodiku i Vučiću, a oni u najtežoj do sada situaciji u kojoj se nalazi SPC i njeni manastiri, težoj od vladavine Turaka, ćute. Doduše, Vučić je pokušao da odglumi Srbendu, ali je shvatio da nema vremena da organizuje autobuse i posne sendviče, a bez njih bi, vjerovatno, bio izviždan jer je “provaljen”.
Nisam siguran da je udar na manastire jedini razlog naroda koji je ustao. To je, očigledno, bila inicijalna kapisla, kap koja je prelila čašu nakon višegodišnjeg terora, ucjena, kupovine glasova, reketa, ulaska u NATO, priznavanja tzv. Kosova. . .
Situacija u Republici Srpskoj nije ništa bolja. U NATO polako, ali sigurno ulazimo. Nepotizma, kriminala i korupcije ne manjka. Jedina je razlika što još nismo priznali tzv. Kosovo i što političari nisu udarili na Crkvu, pa ih zbog toga možda Crkva i daruje ordenjem.
Ostaće žal što neko ko ima 20-30 godina mora da pravi lažne profile po društvenim mrežama, moli za glasove jer mu je obećan posao, da se ponižava uprkos stečenom znanju i fakultetskom obrazovanju. Sve po principu: “Kako vođa svira ja moram da plešem.”
Isti ti koji propagiraju, mogu slobodno reći – sektu (jer, ako si jednom ušao, nema ti izlaska, ili ima, ali ima i posljedica, a zadatak je da uvučeš i najbliže), groze se udarom policije na narod u Crnoj Gori, vladavinom Mila Đukanovića. Nešto se ne sjećam da su se grozili nad policijskom torturom u centru Banjaluke.
Patriote, pa i to je, valjda, srpski narod?!
A zašto? Zato što objektivno mogu da sagledaju sliku i stanje, režimski mediji im ne prenose priče o obojenim revolucijama, a što je najvažnije – od te vlasti nemaju LIČNU KORIST.
Podrška narodu Crne Gore, ne samo zbog odbrane manastira, već i zbog odbrane dostojanstva i protivljenja kriminalu.
Podrška i našem strpljenju. Nije to lako. Nama očigledno ništa ne fali. Obećan nam je asfalt, obećan posao, obećana i vreća brašna, samo ako zaokružimo pravi broj, eventualno (a zavisi od visine obećanja) nađemo još 50 komšija, prijatelja i rođaka da zaokruže taj isti.
Ali, ćuti! Je li tebi dobro? Jeste? Pa šta onda ti pričaš???
Đ. V.
ČITAMO LI SE?! 