Kako se (ne) gradi jedinstvo

Malo – malo, pa Milorad Dodik poziva na srpsko jedinstvo. Prema Dodiku i sličnima to bi u prevodu značilo – ko ne svira po Miloradovim notama, taj je izdajnik.

Često je naš javni prostor “zatrovan” potencijalnim “konačnim” rješenjima koja će staviti tačku na viševjekovne probleme. Samim tim sadašnji – gorući, ne mogu doći do izražaja.

Na nacionalnu kartu najlakše je, ali i najsigurnije ići. Barem riječima.

Ipak, ako se osvrnemo na djela, mnogi bi mogli, odnosno morali zaćutati kada je riječ o patriotizmu.

Da Milorad Dodik stvarno misli na nacionalno jedinstvo u Republici Srpskoj ne bi postojali oni čija se zvanja (mnogima je znanje misaona imenica) vrednuju i oni čije diplome ne služe ničemu jer nisu simpatizeri i članovi vladajuće koalicije.

Daleko smo mi od jedinstva, ako u Hercegovini mogu ljudi neopaženo ginuti po putevima koji su jedinstveni po tome da takvih nema nigdje od Krfa do Osla, dok se milioni ulažu i prave autoputevi na sjevernom dijelu Srpske.

Putevi Hercegovine
Putevi Hercegovine

Jedinstvo nam je misaona imenica ako i pomislimo da se oglasimo na javnom servisu – Radio televiziji Republike Srpske.

Jedinstva nema i neće ga biti sa onima koji lome kičmu kad god imaju priliku onima koji misle drugačije, a kad god su u problemu zovu upomoć.

Jedinstvena je, doduše, Republika Srpska po tome što gotovo svako javno preduzeće posluje u minusu, a nijedan direktor ne odgovara pred sudom.

Jedinstvena je Srpska i po stopi smrtnosti od korone, po tehničkom kiseoniku, po “zdravstvu koje krvari“, po broju medicinara koji se školuju za tržište rada Njemačke, Austrije, Švajcarske. . .

Jedinstvena je i po najnižim penzijama, radu na crno, minimalcu koji jedva “krpi” četvrtinu potrošačke korpe, a zvaničnoj prosječnoj plati koja mnogima predstavlja pustu želju.

Red ispred javne kuhinje u Banjaluci

Jedinstvo se gradi nenamještanjem konkursa za posao. Jedinstvo se gradi pozitivnim poslovanjem javnih preduzeća, baš kao i privatnih u vlasništvu moćnika.

Jedinstvo se gradi poštenim i fer izborima. Jedinstvo se gradi poštovanjem demobilisanih boraca VRS.

Jedinstvo se gradi cijepanjem kupljenih diploma i procesuiranjem onih koji ih kupuju, ali i prodaju.

Jedinstvo se gradi izglasanim barem jednim amandmanom opozicije na bilo koju vrstu odluke, kako u Narodnoj skupštini RS, tako i u skupštinama lokalnih samouprava.

Jedinstvo se ne gradi selektivnom pravdom. Jedinstvo se ne gradi lažima i manipulacijama.

Jedinstvo se ne gradi na Dodikov mig.

Treba li dalje? Ili je pametnome dosta?!

Đorđe Vučinić

Published by djvucinic

Pisac, kolumnista, disident, student Pravnog fakulteta u Novom Sadu i najmlađi odbornik u istoriji Skupštine grada Trebinja

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: