Dušo

Dok se zvijezde nebom roje,
Plaču male oči tvoje
Gledaš nebo, tražiš nadu
A smrt je tu, čeka na pragu

Opet okice, sklopiti nećeš
Nema sunca, nema sreće
Ubija me dušo, svaka suza tvoja
Ova tvoja bol, biće i moja

Biće dušo bol, bol roda tvoga
Da se pamti sudba tvoja
Da se pamte, oči male, što su strahom isplakale

Sada te pokri, plašt života
Što preživi ti, bila je grozota
Padni dušo u miran sanak, sutra već je novi danak

Zaspi dušo, tugu će voda, odnijeti negdje u daleka mora
Stopiće se u beskraj suza mala, što junački ti s lica pala

Pašće jednom i sile mraka, ogrijaće sunce predaka
Ogrijaće sunce srpskog roda
Živjeće dušo i tvoja sloboda

David Vučurević

Published by djvucinic

Pisac, kolumnista, disident i student Pravnog fakulteta u Novom Sadu

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: