Patriotizam na baterije

“Kud svi Turci, tu i mali Mujo”, kaže jedna stara poslovica.

Kad je u pitanju priča oko svjetski poznate pjevačice, Albanke Dua Lipe, srpstvo “stavlja šljemove i pancire” i brže-bolje prijavljuje njenu objavu na društvenoj mreži Instagram o “velikoj Albaniji” koja vrijeđa teritorijalni integritet Crne Gore, Srbije, (Sjeverne) Makedonije i Grčke.

I sam sam prijavio objavu, koju Instagram tim ne ocjenjuje kao raspiranje međunacionalne mržnje, jer mi, kao i svakom normalnom čovjeku smeta dodatna priča u prazno kroz koju se iznova vrši napad na naš narod.

Ruku na srce, Rita Ora, Dua Lipa, Šaćiri i Džaka su poznati pjevači i sportisti svog naroda koji koriste svaku priliku da promovišu svoju naciju. Postavlja se pitanje šta je sa našim poznatim i uspješnim ličnostima?

Jesmo li dočekali da nam se Apple, kompanija iz SAD bori za Kosovo i Metohiju, dok mi “mudro” ćutimo?

Ko se stidi porijekla, vazda rđa dovijeka.

Ipak, sami smo krivi za sliku o sebi u svijetu. Tokom ratnih dejstava 1990-ih godina, dok su drugi ulagali u propagandu i slike svojih žrtava u svijetu, ujedno šireći priču o Srbima kao zločinačkom narodu, naša glavna ratna politika je bila u trgovini, kako cigarama i naftom, tako i teritorijama.

Ono što je jezivo, govori podatak da su mnogi životi uloženi u borbu, čiju su pobjedu jedino izvojevali ratni profiteri.

S obzirom da im je “dobro” prošla priča prije 20-ak godina, i nova krizna vremena oko pandemije virusa COVID-19 novi-stari profiteri navukli su na svoju vodenicu.

U glavi s jedne strane treba imati ukradene mladosti naših roditelja, kumova, prijatelja i komšija, nažalost više hiljada njih nikada nije ni dočekalo kraj rata, a onda se treba osvrnuti na posljednja krizna vremena (koja i dalje traju), pa vidjeti za šta je to žrtvovan jedan narod.

Da država misli o borcima, najbolji je primjer Miodraga Jahure, koji preživljava od humanitarne pomoći, čiji se vapaj mogao čuti iz medija i podatak da nezaposlen živi s roditeljima, majkom u postelji i polupokretnim ocem, sa čitavih 200KM.

Da je sreće, kao što nije, on bi bio statistička greška i njegov problem kao demobilisanog borca koji je na rubu egzistencije, bio bi jedinstven.

Da li zbog griže savjesti ili nečeg drugog, država je odlučila da se probudi i pomogne stvaraocima Republike Srpske. Naravno, onima iz fotelja.

Čudne su te izborne godine. Kad već ne ide priča o ekonomiji i ulaganjima, uvijek se može malo upumpati u osjetljivo srpstvo i nova obećanja. Ako ništa, ovaj recept se pokazao odličnim u protekle dvije decenije.

Tako će Krajišnik i “saborci” iz skupštinskih klupa dobijati mjesečno 1.200KM.

Ono što ostaje nejasno, jeste činjenica da li će samo ratni poslanici iz Republike Srpske imati pravo na te privilegije, ili će takvu privilegiju moći iskoristiti i kolege poslanici iz Federacije BiH.

Prava bi šteta bila da najveći Srbin među čitavim “Srbljem” ne može iskoristiti privilegije, s obzirom da je Milorad Dodik u ratnim vremenima bio poslanik i ustavotvorac Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine.

Velika većina naših sunarodnika sa druge strane rijeke Drine kada vidi Milorada Dodika, sjeti se njegovih prosrpskih izjava ili bolje rečeno ispada, te ga doživljava kao velikog patriotu. Nažalost, mnogo je glasova koji su dobijeni baš na toj priči na relaciji patriote-izdajnici.

Naravno, patriotska propaganda i autošovinistička politika na ovim prostorima najbolje prolaze. Priča kod ovog zaboravnog naroda odlično prolazi, ljubitelji šatorskih derneka i “Vozi me na Pale” muzike objeručke prihvataju slične sebi, tako da uz par piva, ražanj i “tri prsta” sve može da prođe.

I šator od 5 miliona, tj. “mobilna bolnica” kako ga nazvaše, bez ijednog medicinskog instrumenta, i potpisivanje ANP-a za ulazak u NATO pakt, uz donošenje lažnog ANP-a (ili kako su ga prezvali Programa reformi) u NSRS i povelja za Mitrovdanskog “junaka”, i 50-100 glasova za ostanak na poslu do narednih izbora. . .  sve može proći, samo Dua Lipa i njena objava na društvenoj mreži – teško.

A zašto? Zato što tu ne postoji nikakvo ugrožavanje ličnih interesa, nema zamjeranja Partiji. Zato što Partija nije stavila znak STOP.

Ali bliže se izbori, treba aktivirati stare profile. Do tada ćemo puni slobode, ali naravno anonimno, komentarisati po portalu “trebinjelive”.

Borci nek’ se bore kad se zarati, do tad nam ne trebaju, ko ih j… , ovaj, šiša. Treba se sad boriti za fotelju, vidiš kakva su vremena. . .

Đ.V