Kupi me za 2-3 laži

Lako je biti u koži pripadnika vladajuće koalicije, kad su u pitanju prilivi novca iz javne kase u privatne džepove partijskih vojnika, a zna se – najviše ih ode u “vrhovnu komandu” koja novac i raspoređuje.

Međutim, kako se bliže novi izbori, sve je teže zaspati pripadniku vladajuće koalicije, pogotovo nakon posljednih dešavanja u Crnoj Gori, te napokon shvaćene teze da glas pojedinca itekako može uticati na konačan rezultat izbora.

Nisam, niti bih volio biti u koži sličnih, ali vjerujem da nije lak trenutak stavljanja glave na jastuk do momenta sna, jer java zna baš teška da bude.

Kako koji dan ide, tako su primjećene razne aktivnosti prikupljanja glasova za ovu ili onu opciju, a najviše je onih za istu opciju, samo sa drugim (satelitskim) imenom.

I sam premijer Republike Srpske, Radovan Višković, priznao je da su učestale aktivnosti prikupljanja glasova, a pogotovo one zakonom zabranjene.

Tako je “uhvaćena na djelu” i baka Rada Ljubojević, koja je u Banjaluci počela sa popisivanjem “sigurnih” glasova za Savez nezavisnih socijaldemokrata, kao i za njenu unuku Anju Ljubojević, kandidata za odbornika na lokalnim izborima 2020 godine.

Ona se pravdala da ima penziju od 310KM, da zbog zdravlja mora da kupuje lijekove koji nimalo nisu jeftini, te da nema sredstava da kupuje glasove za svoju unuku.

Tako je baka Rada sistemom “samo nek’ se ne puca” i “ćuti, može i gore”, pristala na penziju od 310KM, te odlučila da podrži SNSD čijom je penzijom očigledno zadovoljna.

Tim ljudima nije lako. Živo me interesuje koja je njihova priča i šta to oni nude prosječnom biraču, kako bi pridobili njegove simpatije. Muke Tantalove, reklo bi se.

Godina za godinom, sve je manje konkretnih rezultata, a sve više praznih obećanja.

S obzirom da je ove godine jubilarna 11. godina otkako je trebao poletiti avion sa trebinjskog aerodroma, nova-stara priča oko aerodroma ne uliva mnogo nadu u birače, pa iako je scenario gotovo isti sa otvaranjem preduzeća, postavljanjem direktora i obećanjima, sve su prilike da će i ovaj nastavak urnebesne tragikomedije imati gotovo isti kraj kao i pilot epizoda “Zupci-AIRPORT”.

Što se kliničkog centra tiče, sve miriše na to da SNSD najavom lokacije istog samo pokušava da odgovori na onaj obećani iz Grada Sunca, navodno vrijedan 20 miliona, a gle čuda, ovaj novi, ne samo što bi trebao biti u blizini istog, već se spekuliše o cifri od 30 miliona konvertibilnih maraka.

Mučno je i slušati šta se sve obećava i nudi biraču kako bi svoj glas dao određenom političkom subjektu.

Standardnih 50 konvertibilnih maraka, koji će na dan izbora, kao po običaju porasti i na 100-200, par metara drva za ogrijev, asfaltirana ulica u 2020. godini i slične ponude samo su dokaz ruganja, bahatosti i gledanja sa visine pojedinca, dok sa druge strane oni “za koje treba glasati” 15. novembra imaju luksuzne kuće, stanove u više država po Evropi, enormno bogatstvo i đon-obraz.

Hajde što ljudima nešto i nude, kad već nisu ponudili u vrijeme mandata, već je prisutan i pritisak na ljude, mahom iz javnog sektora da moraju glasati za vladajuće partije, inače ostaju bez posla.

Da je pravi odabir i da treba da glasaš za određenu partiju, koja te je svojim radom i idejama privukla, nikada ti niko ne bi nudio bilo kakav novac ili privilegije za glas.

Javnost je slabo upućena, ali na meti pritisaka nisu samo birači. Pritisak je bio i na kandidatima prilikom sastavljanja listi.

Javna je tajna da su pojedinci u Trebinju uslovljeni da pristupe listi u svojstvu kandidata, jer im je doslovno rečeno da će im porodični biznis koji planiraju pokrenuti propasti i prije pokretanja.

Vjerodostojnost ove priče potvrdiće, osim prihvatanja od strane momka kojeg nikada u životu nije ni interesovala politika, mala firma koja treba da se osnuje (ako u međuvremenu nije) čije poslovanje je usmjereno na sredstva za dezinfekciju.

Koga će takvi ljudi, ukoliko prođu u skupštinske klupe zastupati? Interese naroda, lične ili “šefove”? I laiku je jasno da se radi o potonja dva slučaja, isprepletena do mjere “i vuk sit, i ovce na broju”.

U svakom slučaju, izborna godina je u ovakvom sistemu najdinamičnija i najzanimljivija. Na površinu isplivaju i oni koji nisu došli ni do srednje škole, obećanja se nižu, asfaltira se par ulica i otvori često makar seoski vodovod.

Oni koji su po prirodi mazohisti, glasaće prema svojim idealima. Oni koji vole kriminal, a u određenim strukturama im je legalan, takođe će glasati za svoju opciju.

Novembar je svakim danom bliži. Zato IZAĐI i glasaj i ti za SVOJE IDEALE.

I da, glasanje je tajno, niko ne treba (a zakon te štiti i da ne smije) da zna za koga si glasao. Zato ne traži izgovor!

Đ.V.

Published by djvucinic

Pisac, kolumnista, disident i student Pravnog fakulteta u Novom Sadu

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: