Neke ptice nikad ne polete

Danas je bio sastanak u Beogradu između dva vladara koja bi, ako ikako mogu (a vjerovatno se tako i osjećaju) simbolizovali dvije glave sa dvoglavog orla.

Da ima simbolike i u samoj ptici, govori i najavljeni let sa trebinjskog aerodroma (kojem još ni konačna lokacija nije pronađena) u martu 2022. godine.

Ta godina umnogome je značajna glavi sa zapadne strane Drine, jer su, gle čuda – baš tada opšti izbori u Bosni i Hercegovini, a prema nezvaničnim informacijama i pričama iza kulisa – i godina u kojoj će se ozbiljnije probijati put BiH ka NATO savezu.

Ovoga puta Aleksandar Vučić priskače u pomoć dugogodišnjem savezniku Miloradu Dodiku, pa pred lokalne izbore forsira priču oko aerodroma u Trebinju.

Trebinjski aeodrom postojao je do prije par godina, ali kao pravno lice – firma koja je bez piste, pilota i stjuardesa upošljavala par administrativnih radnika na teret budžeta Republike Srpske.

Taj aerodrom bio je ideja tadašnjeg episkopa Zahumsko-Hercegovačkog i Primorskog, vladike Grigorija, pa će novi, umjesto na Zupcima, a vjerovatno i zbog sukoba na relaciji Grigorije – SNS, dobiti novu lokaciju, koja je prvobitno najavljena kao nemoguća, jer je rečeno da će biti između Trebinja, Bileće i Gacka, a ko iole poznaje geografiju, zna da Trebinje i Gacko ne graniče.

Kako koji izbori stižu, tako se vraća priča oko trebinjskog aerodroma, a svakog novog puta dobija poseban epilog, ne bi li naivne još više uvjerio u nemoguće.

Aleksandar Vučić bio je u pravu da će prvi letovi u Trebinju biti u martu, jer svi znamo da se laste vraćaju u proljeće. Avioni će nas, kao i obično, prelijetati.

Preletjeli su Hercegovinu i iole normalni putevi, ulaganja u zdravstvo, pa čak i imenovanja ministara u Vladi RS, jer gotovo niti jedan ne dolazi iz Hercegovine.

Ruku na srce, Hercegovina se nagledala letova, pogotovo onda kada visoki zvaničnici slijeću helikopterima.

Prvi letovi Milorada Dodika umnogome se razlikuju od sadašnjih. Ne, ne mislim na letove Borisu Tadiću za podršku u kampanji 2012. godine. Mislim na one tipa: “Kome se slavi (krsna) slava, nek’ ide u SDS”, “Karadžić i Mladić moraju u Hag”, “dašak svježine na Balkanu”.

I sada su slični letovi, doduše nevidljivim avionom, ispod radara. Za javnost je važna jedna slika, za stvarnost i opstanak na vlasti druga, pa tako sada imamo i nova-stara obećanja oko aerodroma u Trebinju.

Prvi letovi za posao u Republici Srpskoj ne mogu se zamisliti bez Partijske knjižice, a imajući u vidu da je samo važno da se donese “taj neki papir” čak i za odgovornija radna mjesta, zanimljivo će biti hoće li piloti kupovati diplome u Širokom Brijegu i Travniku i da li će i oni morati imati Partijsku knjižicu.

U svakom slučaju, načekaćemo se, jer svakako već čekamo 15-ak godina.

Za početak, trebalo bi sačekati istraživanja i naučne studije u kojima stoji makar ekonomska isplativost aerodroma i njegova lokacija.

Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi.

Đ.V.

Published by djvucinic

Pisac, kolumnista, disident i student Pravnog fakulteta u Novom Sadu

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: