Apsurdistan

Koliko negativna selekcija, selekcija onih podobnih, isključivo partijskih kadrova čini svoje, vidljivije je svakim novim danom.

U apsurdnom vremenu u kojem živimo čovjek ne zna čemu bi se više načudio i da li bi se uopšte čudio jer su određene pojave postale naša svakodnevnica.

Borba sa korona virusom posebno je zanimljiva u Republici Srpskoj, pogotovo kada je uporedimo sa borbom u okruženju. Pošten čovjek ne zna da li nositi rukavice ili ne? Jesu li štetne ili korisne?

U svakom slučaju, najzanimljivije je da li je kažnjivo nenošenje istih, a pogotovo ako pogledamo akciju policije koja piše paprene kazne od 500KM za nenošenje, pa u istom danu upalimo TV gdje premijer kaže da one nisu više potrebne.

Struka je i ovoga puta rekla svoje. Ali ona prava, partijska. S jedne strane napuni budžet, a s druge strane se ipak malo raspitaj kod nekoga ko iole poznaje materiju, pa kad je koliko-toliko popravljeno stanje u budžetu, ukini nošenje rukavica na otvorenom.

Kad dođe vrijeme da se svedu računi, istorija će zapamtiti ipak da su određene mjere preduzete, a pobjednici se već unaprijed znaju. Reklo bi se – i vuk sit, i ovce na broju.

Kad smo uspjeli podići čovjekov životni vijek sa 68 na 72 godine, kako onomad reče predsjednica Republike Srpske – Željka Cvijanović iznoseći “neumoljive podatke”, što ne bismo pobijedili i neki “pišljivi” virus. Veliko hvala Vladi RS! Šta bismo mi bez čuvara Srpske?

To što i sam Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH i jedan od čelnih ljudi SNSD-a priznaje da mu se član porodice liječi u Federaciji, dovoljno pokazuje koliko je zdravstveni sistem RS jak. Ako ništa, sudeći po 35 miliona, imaćemo najbolji parking jedne bolnice, makar u Evropi.

A možda i nećemo poznavajući naše neimare. Samo u posljednja dva primjera, pored zatvorenog bazena sa renoviranim krovom kraj Trebišnjice koji je pun poslije svake kiše, a kad nema padavina, tu su podzemne vode, i onog oštećenja dijela autobuske stanice u Trebinju zbog rušenja objekta pored, građevinci su pokazali stručnost i razlog za brigu.

U svakom slučaju, s obzirom na uloženu cifru, možda se cijena parkiranja na novom parkingu približi ovoj trebinjskoj, jer vjerujem da skuplji ne može biti. Ali, sve je to na zahtjev građana, barem su tako rekli. A i da nismo zahtjevali, za to smo glasali.

Koliko su mjere u vanrednom stanju dobre, isti taj Staša Košarac pokazao je na svom primjeru u istom tom (njemu do juče mrskom) Sarajevu, pa je uz Halida Bešlića, Šerifa Konjevića i Harija Mata Harija zapjevao dok je Republika Srpska zaključana u 4 zida usljed policijskog časa.

Otac nacije najavio je kažnjavanje i moguću smjenu Staše Košarca, a sad Staši sa prijateljem kobne večeri – Harijem preostaje da zapjeva onu čuvenu: “Sam pao sam, sam se ubio”.

Ipak, Otac nacije je ostavio i poruku između redova, a sve u cilju očuvanja Republike Srpske i njenih interesa, kao pravi patriota, da će zbog Srba i Srpskog interesa ipak biti potrebno to ministarsko mjesto u Savjetu ministara BiH, tako da, Staša: “Baš ti lijepo stoje suze, ali nemoj plakati”.

Pored silnih mjera, nekako je i logično da smo pred pobjedom nad korona virusom. Iako ostaje nelogično to što je mnogo manje zaraženih po danu bilo kada su se mjere stezale, a sada kada ih je par puta više, mjere se smanjuju, sad možemo čak i do 10 uveče biti vani.

Sve u svemu, vidjeli smo i ovoga puta ko je glavni baja, ko najavljuje svaki dalji korak (ili prepisuje od Srbije), iako mu nadležnost ne dopire dotle.

Dobili smo i novu pokretnu bolnicu, koja može imati i neke druge namjene, na primjer kao šator gdje bi mogao da se održi neki veći skup nalik Kočićevom zboru ili predizborno druženje uz jagnjeći i praseći fond?

Barem asocira na to. A i bilo bi baš bez veze da samo služi kao bolnica, ipak nas je koštalo 4 miliona KM.

Ostaje pitanje zašto u Federaciji BiH nema policijskog časa, a u Republici Srpskoj i dalje ima? Hoćemo li i mi ukidati vanredno stanje, jer je skupština Srbije ukinula? Do kada će Narodna skupština RS jedina ostati paralizovana iako sve na ovom kontinentu normalno funkcionišu, pa čak i ona u Italiji, čijim su nas scenariom plašili?

Veliki Njegoš davno reče: “Čašu meda jošt niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči. Čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju.”

Samo se plašim da nam pčela ne bude malo. A kako su krenuli sa prirodom, od sječe šuma, piralena, do gradnje MHE i stavljanja rijeka u cijevi, u Apsurdistanu sve je moguće.

Đ.V.